Upala bubrega

Upala mokraćne cijevi

Upala mokraćnog mjehura

Osmoza je difuzija kojom se izjednačuju koncentracija u otopini i otapalu, odnosno koncentracije dviju otopina različitih koncentracija, međusobno odijeljenih polupropusnom membranom, to jest takvom koja propušta otapalo, ali zaustavlja otopljenu tvar.

Difuzija je prijenos kemijskih tvari u plinovima, kapljevinama i čvrstim tvarima.

Bakterije, uzročnici upala mokraćnoga sustava, mogu prodrijeti od mokraćne cijevi sve do bubrega i uzrokovati upalu bubrega. Upala može nastati i kao autoimuna bolest pri čemu imunosni sustav napada vlastiti organ i oštećuje osjetljive tanke kapilare u bubregu koje sudjeluju u filtriranju krvi. Njihovo oštećenje može za posljedicu imati povišenje krvnoga tlaka.

Bubrežni kamenci nastaju taloženjem mineralnih soli iz mokraće. Manje kamence organizam može izbaciti s mokraćom ako se piju veće količine tekućina. Veći kamenci mogu zatvoriti prolaz mokraće ili pogodovati razvoju upale. Kamenci se mogu pokušati otopiti lijekovima i razbiti ultrazvukom. Ako se ti načini ne pokažu uspješnima, kamenci se odstranjuju operacijom. Uzimanje dovoljne količine tekućine smanjuje vjerojatnost nastanka kamenca.

Najteža posljedica bolesti bubrega jest prestanak rada – zatajenje bubrega. Ako jedan od bubrega zataji, drugi preuzima njegovu ulogu, stoga možemo normalno živjeti s jednim bubregom. Zataje li oba bubrega, bolesnik mora ići na hemodijalizu. Uređaj za hemodijalizu (umjetni bubreg) filtrira krv i iz nje odstranjuje štetne tvari te tako preuzima ulogu bubrega.

Glavna uloga sustava organa za izlučivanje – mokraćnoga sustava jest održavanje stalnoga sastava tjelesnih tekućina. Mokraćni sustav sastoji se od dva bubrega, dva mokraćovoda, mokraćnoga mjehura i mokraćne cijevi.
Bubrezi su temeljni organi mokraćnoga sustava. Oni su parni organi i smješteni su s leđne strane, iznad struka sa svake strane kralježnice. Približno su veličine stisnute šake i oblikom slični zrnu graha.