Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Književno povjesna razdoblja - Coggle Diagram
Književno povjesna razdoblja
Antika (8.st.pr.kr-476.g.)
umjerenost kao životni ideal
harmonija i mjera
ljepota tijela
vjera u čovjeka i njegove sposobnosti – veličanje ljudske snage, ljepote, hrabrosti, spretnosti, plemenitosti, inteligencije, umjerenosti, mudrosti…
razvoj umjetnosti i filozofije
Srednji vijek (476.g. -15.st.)
književna djelatnost vezana je za crkvu, odnosno redovnike koji su zapisivači i prevoditelji
čovjek je pasivan, sklon trpljenju, u očekivanju zagrobnoga života
prihvaća crkvena mišljenja kao nesumnjivu istinu
početci pismenosti i književnosti na narodnim jezicima
jezik – od 4. do 9. st. traje razdoblje latiniteta, a nakon toga razvija se književnost na narodnim jezicima.
Humanizam i Predrenesansa (13. - 15.st.)
čovjek je aktivan, radoznao, želi uživati u ovozemaljskom životu, kritičan je-provjerava i istražuje postojeće spoznaje
književnost- napuštanje alegoričnosti, didaktičnosti, moraliziranja
zanimanje za čovjekov unutarnji svijet, ljepotu prirode, ovozemaljski život
Renesansa (15.st.- 1616.g.)
čovjek u središtu pozornosti,
vjera u čovjeka, njegovu snagu, njegove intelektualne sposobnosti, lukavost, snalažljivost, razum, mudrost, mladost,
čovjek postaje aktivan, želi uživati u ovozemaljskom životu,
suprotstavljanje srednjovjekovnom načinu razmišljanja i doživljavanja čovjeka i svijeta,
kritički odnos prema autoritetima,
razvijena samosvijest i samopouzdanje,
individualizam i optimizam,
povratak prirodi,
preporod u umjetnosti,
uzor- antika,
književnost na narodnom jeziku,
svjetovna tematika,
viteška tematika,
ljubavna tematika,
tematika iz čovjekove stvarnosti,
tjelesna i duševna ljepota i snaga
pisanje na narodnom jeziku, početci nacionalnih književnosti
Barok (1570.-1670.g)
barokni je čovjek nemiran
podvojenost, napetost između renesansnoga optimizma i pojačane religioznosti i negiranja svjetovnog
nezadovoljstvo, nesigurnost, pesimizam, razmišljanje o smrti i prolaznosti
religiozna tematika
tema prolaznosti
krasnorječivost
patetika
refleksivnost
bogata kićenost
raskoš
umjetnost treba djelovati na osjećaje
metafora, poredba, antiteza
gomilanje stilskih sredstava, pretjerano ukrašavanje
Klasicizam i Prosvjetiteljstvo (18.st)
uzor – antička književnost
razum – osnovno mjerilo
discipliniranost i uzvišenost u književnosti
jasnoća stila
savršenstvo forme
općeljudske teme – treba isticati opće, a ne pojedinačno
treba poštivati pravila
pojava novoga tipa junaka – plemenit, moralan i častan čovjek koji nastoji razumom kontrolirati osjećaje, nagone i strasti
kriterij doličnosti – primjerenost likova
Romantizam (1800.-1840.g.)
Weltschmerz- “svjetska bol” – tuga (sjeta) zbog nesklada i promašenosti svijeta i života – prevladavajući osjećaj u romantizmu
individualizam, originalnost
mašta
osjećaji
okrenutost prirodi
priroda – odraz stanja lika (humanizirani pejsaž), utočište
nemir i nered
pesimizam
nadahnuće – Biblija, folklor, srednovjekovna književost
pisac se poistovjećuje s likom
romantičarski junak – individualac, u sukobu s društvom i konvencijama, sklon maštanju, preosjetljiv, usamljen, nesretno zaljubljen
zanimanje za povijest i folklor
Realizam (1830.-1870.g)
glavna svrha realizma – prikazati stvarnost onakvom kakva ona jest, objektivno, bez osobne pristranosti, dokumentirati je i analizirati
realizam – usmjeren prema svakodnevnoj stvarnosti
afirmira sve slojeve društva u njihovim svakodnevnim životnim prostorima
jedini estetski kriterij – istinitost
Modernizam (1857.-1914.g.)
izbjegavanje suvremene tematike
hladnoća izraza
bezosjećajnost
detaljan opis
objektivnost, zanemarivanje “ja“ (depersonalizacija)
dekorativne pjesme
kult savršene forme – sonet