"Petra Cotes ju je hranila svojom srdžbom, i kad više nije imala ni sijena, ni kukuruza, ni korijenja, ugostila ju je u svojoj vlastitoj ložnici, pustivši je da jede pamučne plahte, perzijske tepihe, plišane prekrivače, baršunaste zavjese, te baldahin izvezen zlatnim nitima i ukrašena svilenim resama sa svojeg biskupskog kreveta. " (str. 219.)