"Toliko ga je gnjavila da je Aureliano Segundo jednog dana, probudivši se sjajno raspoložen, osvanuo sa škrinjom novca, limenkom ljepila i četkom, te pjevajući iz svega glasa stare pjesme Francisa Ljudine, oblijepio kuću iznutra i izvana, od krovišta do temelja, novčanicama od jednog pesosa." (str. 130.)