Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
ETIKA - Novi putevi** - Coggle Diagram
ETIKA - Novi putev
i**
TKO SAM JA?
Tko je čovjek?
Čovjek kao BIĆE PRIRODE (PRIRODNO BIĆE)
određenost čovjeka njegovom pripadnošću prirodnom svijetu zbog njegove nužne povezanosti s
prirodom, ponajprije preko tjelesnosti (hrani se, raste, stari, umire ...)
Čovjek kao BIĆE KULTURE (KULTURNO BIĆE)
određenost čovjeka njegovom pripadnošću kulturi, s pomoću koje on želi nadići svoju pripadnost
prirodnom svijetu, ˝puku˝ prirodnost, odnosno prirodne danosti
Ciceron (1.st.pr.Kr.) - rimski filozof, političar, pravnik i govornik - koristi izraz cultura animi =
obrađivanje duše kultiviranjem čovjek želi izmijeniti svoju ˝prirođenu prirodu˝
nadvladavanje ljudske prirode postižemo odgojem
Čovjek kao BIĆE DRUŠTVA (DRUŠTVENO BIĆE)
određenost čovjeka njegovom pripadnošću društvu, odnosno različitim ljudskim zajednicama, bez
čega ne može ostvariti svoju ljudskost
prema Aristotelu, čovjek je zoon politikon = društveno biće, društvena životinja
čovjek može živjeti i djelovati samo u zajednici
Čovjek kao BIĆE UMA (UMNO BIĆE)
određenost čovjeka njegovom umnom sposobnošću, tj. umom (homo sapiens = umni čovjek)
um najviša spoznajna moć koja spaja pojedina iskustva i zaključuje o općim načelima
to čovjeka razlikuje od ostalih živih bića
još neka određenja čovjeka: povijesno biće, stvaralačko biće, ...
neke definicije pojma ˝čovjek˝: homo sapiens, homo naturalis, homo universalis, homo oeconomicus,
homo technicus, homo faber, homo creator, homo imperfectus, homo destruens, ...
Moja osobnost
OSOBNOST= skup psiholoških karakteristika pojedinca koji određuje njegovo karakteristično i dosljedno
ponašanje; karakteristični način na koji osoba razmišlja, osjeća i ponaša se
jedinstvena kombinacija urođenih (temperament) i stečenih (karakter) osobina koje su u
interakciji OSOBNOST= TEMPERAMENT + KARAKTER
TEMPERAMENT= karakterističan način emocionalnog reagiranja neke osobe
dio naše osobnosti koji je urođen
4 tipa temperamenta: SANGVINIK, KOLERIK, FLEGMATIK, MELANKOLIK
glavne crte svakog temperamenta:
emocionalna stabilnost – nestabilnost
optimizam – pesimizam
ekstrovertiranost – introvertiranost
KARAKTER= sklop motivacijskih, moralnih i spoznajnih aspekata u strukturi osobnosti;
karakterističan način na koji neka osoba razmišlja i ponaša se
stječe se tijekom socijalizacije: plod je odgoja i učenja (dio toga je i učenje kako da
slušamo i slijedimo svoju savjest) dio naše osobnosti koji je stečen
karakter čovjeka očituje se u 3 odnosa:
ODNOS PREMA DRUGIMA (neiskrenost / iskrenost, netrpeljivost / tolerancija,
egoizam / altruizam, sebičnost / velikodušnost itd.)
ODNOS PREMA SEBI (samopouzdanje / nesigurnost, samokritičnost / nekritičnost
prema sebi itd.)
ODNOS PREMA RADU (marljivost / lijenost, odgovornost / neodgovornost itd.)
: RAD NA SEBI
SAMOOPAŽANJE= sustavno praćenje vlastitih psihičkih procesa
promatranje samih sebe: kako pristupamo stvarima, kako reagiramo na
okolnosti, kako govorimo, kako se ophodimo prema ljudima itd.
SAMOSPOZNAJA= spoznaja vlastitih snaga i slabosti (tzv. uvid u sebe)
SAMOKRITIKA= kritički odnos prema samima sebi i prema vlastitom radu
pronalaženje slabosti i priznanje da ih imamo
SAMOODGOJ= mijenjanje načina ponašanja s ciljem da se nadvladaju slabosti, a mudro
iskoriste snage
najteži korak jer je posrijedi promjena navika
ETIKA I MORAL
MORALNI IZAZOVI DANAŠNJEG SVIJETA
ETIČKI KONFUZIONIZAM i MORALNA DEZORIJENTIRANOST = dva pojma kojima se koristimo za opis vremena i društva u kojem danas živimo, a određuje ih stanje zbrke i nesigurnosti u vezi s moralno ispravnim vrijednostia
MORALNI PROBLEM ili MORALNO PITANJE = postupak, događaj ili stanje kod kojega se pred čovjeka postavlja pitanje kako bi trebao postupiti i kod kojeg postoji mogućnost slobodnog djelovanja.
MORALNO RELEVANTNO (ili bitno) DJELOVANJE = djelovanje koje je učinjeno iz slobode i koje može izazvati pozitivne ili negativne posljedice za druge; djelovanje koje ima neku moralnu kvalitetu (moralno ispravno ili moralno neispravno djelovanje)
MORALNA SVIJEST = dio uma u kojem prosuđujemo neko ponašanje kao ispravno ili neispravno, odnosno u kojem donosimo moralni sud o tome kako bi trebalo postupiti; svijest o tome što je dobro, a što zlo
MORALNI SUD = izraz stajališta o nečemu što je moralno relevantno, odnosno prosudba o tome je li neko
djelovanje moralno ispravno ili nije, je li neko stanje dobro ili loše
ETIČKO ARGUMENTIRANJE = preduvjet ispravnog moralnog prosuđivanja (moralni sud potrebno je
objasniti i opravdati nekim argumentom) budući da je etika sustavna i argumentirana rasprava
MORALNI SUBJEKT = svaki čovjek koji ima razvijenu moralnu svijest, a s njome i mogućnost moralnog
djelovanja
MORALNI OBJEKT = biće prema kojemu je upućeno djelovanje moralnog subjekta, odnosno na koje se
odnose posljedice tog djelovanja
MORALNE DUŽNOSTI = postavljaju se pred moralne subjekte, a predstavljaju zahtjeve za poštivanje
MORALNIH PRAVA moralnih objekata
VRIJEDNOSTI, MORALNE DVOJBE I MORALNA NAČELA
apstraktne ideje (do njih dolazimo promišljanjem) o tome što je dobro, korisno i ispravno
Orijentacijski standardi i predodžbe kojima se vode individue i skupine u svojem izboru
radom na sebi i na vlastitom moralnom razvitku neku vrijednost činimo dijelom sebe i
tada ona postaje našom vrlinom
Vrste vrijednosti
Vrijednosti ISTINE u logici (prosuđujemo istinitost ili neistinitost naše spoznaje)
Vrijednost LJEPOTE u estetici (sudimo je li nešto lijepo; bavimo se uzrocima lijepoga)
Vrijednost MORALNOSTI u etici (prosuđujemo ispravnost našeg djelovanja)
Vrijednost SVETOSTI u religiji (preispitujemo zašto je nešto sveto)
Sustav vrijednosti
vrijednosti raspoređene hijerarhijski prema važnosti
osobno uvjerenje pojedinca o stvarima koje su njemu važne u životu
Sukob vrijednosti
stanje u kojem pojedinci ili skupine daju prednost različitim vrijednostima u prosuđivanju ili djelovanju
stanje u kojem su pojedincu podjednako važne dvije različite vrijednosti, ili više njih, te
nije siguran u skladu s kojom treba djelovati
MORALNA DVOJBA
MORALNO NAČELO
MORALNO = ono što je u skladu s moralnim načelima
NEMORALNO = ono što je protivno moralnim načelima
AMORALNO = ono što nema veze s moralom, t. moralnom dimenzijom života, a amoralnima
nazivamo i osobe koje ne poznaju moralna načela
IMORALNI = oni koji odbacuju mogućnost moralnog djelovanja i moral kao osobnu i društvenu
pojavu te kritiziraju moral i čitavu etičku tradiciju
ETIČKI APSOLUTIZAM (univerzalizam) = pozicija prema kojoj su temeljna moralna načela
univerzalna i stoga trebaju biti prihvaćena kao općevažeća za sve ljude
ETIČKI RELATIVIZAM = pozicija prema kojoj moralna načela ovise o brojnim čimbenicima koji su suviše različiti da bismo bilo koje moralno načelo mogli smatrati univerzalnim, odnosno
općevažećim
ETIKA I MORAL
Etika
je grana filozofije koja se bavi proučavanjem moralnih načela, vrijednosti i ponašanja. Istražuje što je ispravno, a što pogrešno, što je dobro, a što loše, te kako bi ljudi trebali postupati u različitim situacijama. Etika se odnosi na pravila i principe koji usmjeravaju naše djelovanje, kako na osobnoj tako i na društvenoj razini.
Moral
se odnosi na skup pravila, vrijednosti i normi koje određuju što se u nekoj zajednici ili društvu smatra ispravnim ili dobrim ponašanjem. To su nepisana pravila koja usmjeravaju kako bismo trebali djelovati prema sebi i drugima, te kako se ponašati u skladu s onim što se smatra pravednim, poštenim i odgovornim.
Moralnost
je djelovanje u skladu s moralom
ćudorednost
- individualni moral
običajnsot
- društveni moral
refleksija
- temeljno i sustavno razmišljanje
Moralna refleksija
označava proces dubokog razmišljanja o vlastitim moralnim uvjerenjima, vrijednostima i postupcima
Etička refleksija
je proces promišljanja o etičkim pitanjima, principima i dilemama s ciljem donošenja moralno ispravnih odluka ili razumijevanja moralnih problema. Ona uključuje analizu situacija, vrijednosti, normi i posljedica djelovanja te njihovo povezivanje s etičkim teorijama ili načelima.
MOJ ODNOS PREMA SEBI
Čitav ljudski život je TRAŽENJE, a svako je traženje svojevrstan odnos prema samome sebi. U konačnici,tijekom čitavog života istražujemo i same sebe, odnosno tražimo sebe (svoj pravi identitet, svoju istinsku osobnost).
Stoga je i naš zadatak na samome početku pokušati pronaći odgovor na pitanje tko sam ja kao ljudsko biće, a to ćemo činiti različitim perspektivama samospoznaje.
Slika o sebi formira se opažanjem i razmišljanjem o sebi.
odgovara na pitanje: ˝Tko sam ja?˝
Pojam identiteta odnosi se na naš osjećaj da smo neponovljivi i jedinstveni, drugačiji od ostalih po svim
karakteristikama (onih kojih smo svjesni, kojih smo djelomično svjesni te onih kojih smo nesvjesni)
Formiranje identiteta je cjeloživotni proces; on nije čvrsta i nepromjenjiva struktura.
najvažnije razdoblje u formiranju je ADOLESCENCIJA (mladenaštvo)
Vlastita umanjena i uvećana slika
U razdoblju odrastanja često sebe vidimo umanjeno ili uvećano.
npr., ako pridajemo preveliko značenje fizičkom izgledu, tada sliku o sebi umanjujemo ili uvećavamo
umanjena ili uvećana slika neke osobe ne odgovara njenom istinskom identitetu,umanjujemo ili uvećavamo
nitko i netko
Razlozi zbog kojih se možemo osjećati kao NITKO: nesigurnost, lijenost, prigovori drugih, siromaštvo,
neugledni roditelji itd.
Razlozi zbog kojih se možemo osjećati kao NETKO: inteligencija, uspjeh u školi ili društvu, zaljubljenost,
potpora prijatelja, činjenje dobrih djela, bogatstvo roditelja, skupa odjeća itd.
Vrhunac postojanja onoga koji je NETKO naziva se SAMOOSTVARENJE, a ono znači da smo prepoznali najbolje osobine u sebi i izručili ih svijetu te da smo pritom u svakom čovjeku prepoznali ljudsko biće, u svakom ˝nitko˝ njegovo ˝netko˝.
IDENTITET (lat. idem= isto) istovjetnost sa samim sobom ili jednakost samom sebi proizlazi iz
zakona identiteta prema kojem je svaka stvar identična samoj sebi
označava svojstvo ili skupinu svojstava po kojima je netko ili nešto upravo to što jest
jedinstveno obilježje svake ljudske jedinke koja posjeduje vlastitu svijest i volju
bitna značajka: PROCESUALNOST (nastaje i konstituira se u procesu)
produkt ljudskog djelovanja i međudjelovanja, spoznaje i samospoznaje
OSOBNI IDENTITET
vrste: rodni/spolni, profesionalni, religijski, moralni, odnos prema samome sebi itd.
jedinstvo ili jednakost osobe u prostoru i kroz vrijeme (prema jednoj od definicija)
˝OSOBA je misleće inteligentno biće koje ima razum i sposobnost refleksije te može svjesno
spoznati sebe kao sebe, kao isto biće u različitim vremenima i na različitim mjestima˝ (J.Locke)
upućuje na međuzavisnost i neodvojivost pojedinca od drugih ljudi, zajednice, društva ili
čovječanstva
KOLEKTIVNI IDENTITET
vrste: religijski, kulturni, jezični, nacionalni, klasni, politički itd.
u velikoj mjeri određuje i identitet pojedinca i njegov život
MORALNI IDENTITET
dimenzija identiteta koja se tiče morala i svih sastavnica morala te uključuje karakter pojedinca,
osobne ideale, vrijednosti, norme i ciljeve koji znatno oblikuju život pojedinca
posjeduje ga svaki moralni subjekt
svaki čovjek koji ima razvijenu moralnu svijest (svijest o tome što je
dobro, a što zlo) i mogućnost da djeluje moralno
sloboda i moralni identitet preduvjet su moralnog djelovanja i moralne odgovornosti pojedinca
mogućnost i pravo na samoodređenje
samostalno donošenje odluka i samostalno djelovanje
RELIGIJSKI IDENTITET
ovisi o religioznosti, odnosno o pripadnosti određenoj religiji
religija je sustav vjerovanja koji se odnosi na boga, bogove ili općenito ono božansko, a povezuje
neku skupinu ljudi te podrazumijeva određeni svjetonazor, običaje, moralne norme, rituale itd.
monoteističke religije (vjera u jednoga boga) & politeističke religije (vjera u više bogova)
pozitivna posljedica usvajanja religijskog identiteta je usvajanje moralnih normi neke religije
negativna posljedica usvajanja religijskog identiteta su vjerski ratovi, progoni, diskriminacija i sl.
rješenje: ekumenizam (dijalog i suradnja između kršćanskih crkava ili zajednica) &
međureligijski dijalog (dijalog i suradnja između različitih religija)
KULTURNI IDENTITET
skup znanja, predodžbi, vjerovanja, vrijednosti, navika, običaja, normi i praksa koje vrijede u
određenoj ljudskoj zajednici
navike su društveno oblikovani načini odnošenja prema određenim oblicima aktivnosti ili
reakcijama na okruženje, koji nas usmjeruju prema korištenju određenih sredstava te
nam propisuju ponašanje u određenim situacijama
običaji su zajedničke, skupne navike koje se prenose s generaciju na generaciju, a nastali
su iz praktičnih potreba (zadovoljavanje osnovnih potreba, rješavanje sukoba, odnošenje
prema rođenju i smrti)
pripadnikom kulture ne postaje se rođenjem, nego socijalizacijom i odgojem
socijalizacija je proces tijekom kojeg ljudi prihvaćaju stajališta i vrijednosti određenog
društva te uče ponašanja koja se u tom društvu smatraju prikladnima
MOJ ODNOS PREMA DRUGIMA
Kako ja vidim druge
˝Ljudsko JA opstoji samo uz TI.˝ čovjek se ostvaruje jedino u ZAJEDNICI S DRUGIMA
Odgojni uzori: ideali i idoli
Gdje pronalazimo uzore?
OBITELJ (obitelj je ta koja nas najprije odgaja i priprema za život u zajednici)
ŠKOLA (školovanje je važna karika u procesu samoostvarenja)
MEDIJI (sredstva masovne komunikacije stvaraju virtualne, prividne svjetove, a uživljavanje u njih
predstavlja opasnost za čovjeka i njegov istinski identitet)
odgojno oponašanje odabranih uzora zbiva se između ideala i idola
IDEAL= osoba koja je zamišljena u najvećem savršenstvu da bi poslužila kao cilj kojem se teži;
uzorna vrijednost koju bismo htjeli doseći (npr. ideal slobode, pravde, ljubavi itd.)
no postane li neka osoba ili vrijednost uzorom za svo ljudsko djelovanje samo na
temelju jednog svog obilježja, tada govorimo o idolima
IDOL= osoba (ili pak ideja ili predmet) pretjeranog, slijepog obožavanja i slijepe privrženosti;
obožavani lik boga u religioznim obredima primitivnih zajednica (tzv. idolopoklonstvo)
Kako drugi vide mene
Društvene uloge
osnovni način uklapanja pojedinca u društvo je IGRANJE ULOGA
DRUŠTVENE ULOGE su one uloge koje ljudi igraju kao članovi društvene grupe, a javljaju se u 8 sektora
života:
Obitelj i prijatelji (žena, muž, sin, kćer, brat, sestra, unuk/a, stric, strina, rođak itd.)
Dom i susjedstvo (vlasnik, podstanar, gost, kuhar, vrtlar, dobar susjed, kupac itd.)
Učenje (učenik, učitelj, nastavnik, student, profesor, mentor, tutor, vodič itd.)
Posao (recepcionist, službenik, pekar, medicinska sestra, suradnik, zaposlenik, šef itd)
Duhovno i religiozno (iscjelitelj, bioenergetičar, duhovni učitelj, religijski učitelj itd.)
Društvena zajednica (glasač, porezni obveznik, volonter, predsjednički kandidat itd.)
Sport i fitness (atleta, igrač, natjecatelj, šampion, golman, navijač/ica, fan itd.)
Kreativno izražavanje (umjetnik, glumac, muzičar, pjevač, plesač, pisac, koreograf itd)
2 su TEMELJNA NAČINA ODREĐIVANJA I PREUZIMANJA ULOGA u našem životu:
neke društvene uloge (kao npr. muž i žena ili zaposlenik i šef) određene su vezom koju imamo s
drugima u našem životu
ostale društvene uloge izabiremo na temelju našeg profila osobnosti
možemo igrati mnogo različitih društvenih uloga, no ipak imamo prirodnu
predispoziciju za neke uloge više nego to imamo za druge
USPJEH u bilo kojoj ulozi zahtijeva sposobnost za vještine koje podržavaju tu ulogu
svaka društvena uloga nosi očekivana ponašanja koja zovemo NORMAMA ili pravilima ispravnog
djelovanja, a one se uče odgojem, socijalizacijom te životom u zajednici