rat između Sjeverne i Južne Koreje, te njihovih saveznika, tijekom 1950–53. Nakon neuspjelih pregovora o korejskom ujedinjenju, vojska komunističke Sjeverne Koreje, osnažena potporom SSSR-a i Kine, napala je 25. VI. 1950. Južnu Koreju. Vijeće sigurnosti UN-a (bez sudjelovanja SSSR-a) osudilo je agresiju (26. VI), a SAD se vojno angažirao u obrani Južne Koreje. Sjevernokorejska vojska zauzela je Seoul i gotovo je porazila južnokorejske snage, a prve kopnene borbe američkih i sjevernokorejskih trupa vodile su se početkom srpnja 1950. Radi zaustavljanja agresije, UN je stvorio međunarodne snage. Potkraj srpnja 1950. sjevernokorejska vojska nadzirala je oko 70% teritorija Južne Koreje, a povukla se u rujnu 1950. u protunapadu američkih i savezničkih snaga, koje su 26. IX. 1950. ušle u Seoul. Nakon odobrenja UN-a međunarodne snage prešle su u Sjevernu Koreju i do kraja listopada 1950. na pojedinim područjima napredovale do granice s Kinom. Od 25. XI. 1950. uslijedila je ofenziva kineskih i sjevernokorejskih snaga te protunapadi američkih i savezničkih snaga. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o kineskom povlačenju bila je onemogućena vetom SSSR-a . Od ožujka 1951. bojišnica se uglavnom održavala oko predratne granice između korejskih država, u području duž 38. paralele. General MacArthur zalagao se za izravne američke napade na Kinu, no Truman ga je smijenio u travnju 1951. Pregovori o prekidu sukoba počeli su u srpnju 1951. Iako su povremene borbe bile nastavljene, primirje je dogovoreno 27. 7. 1953