Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Utjecaj katoličke Crkve na povijest Hrvata i hrvatskih prostora - Coggle…
Utjecaj katoličke Crkve na povijest Hrvata i hrvatskih prostora
Kršćanstvo u antici (rano kršćanstvo)
Nastanak: Rano kršćanstvo je nastalo kao vjerski pokret, odnosno sekta unutar židovstva, da bi se tijekom 1. stoljeća od njega potpuno odvojilo.
Središte: Jeruzalem do 136 po. Kr, kasnije Rim
Razvoj: Rano kršćanstvo je nastalo kao vjerski pokret, odnosno sljedba unutar judaizma Drugog hrama. Nakon Isusove smrti, njegovi sljedbenici – poznati kao nazarenci – tvrdili su da je on bio Mesija prorokovan u hebrejskim spisima. S vremenom je taj mali židovski vjerski pokret prerastao u kršćansku vjeru.
Vjerovanje: Kršćanstvo je propovijedalo jednakost svih ljudi i zato su ga u početku uglavnom prihvaćali niži, a odbacivali viši slojevi društva.
Progoni kršćana: Rimljani su kršćane nazivali ateistima, bezbožnicima, zbog njihova odbijanja da poštuju rimske bogove i da se klanjaju idolima. Najveći progonitelji kršćana bili su rimski carevi Neron, Domicijan, Marko Aurelije, Septimije Sever, Maksimin Tračanin, Decije, Valerijan, Dioklecijan, Galerije, Maksimilijan i
Milanski Edikt: Početkom 4. stoljeća rimski car Konstantin Veliki (306. – 337.) je legalizirao kršćanstvo zakonskim aktom poznatim kao Milanski edikt. Njime je proglašena vjerska ravnopravnost i prestanak gonjenja kršćana, kojima je dozvoljeno da javno ispovijedaju svoju vjeru, a da za to ne snose nikakve posljedice.
Državna religija: Kršćanstvo 387. godine postaje i državna religija Rimskog Carstva, a sve ostale vjere i kultovi bivaju zabranjeni. !
Rani srednji vijek (500.-1000. g. po. Kr.)
Općenito o ranom srdnjem vijeku: Rani srednji vijek obuhvaća vrijeme od oko 500. do oko 1000. god., a karakterizira ga osvajanje barbarskih plemena, jačanje germanizacije, zatim anglosaksonskog i franačkog utjecaja na razvoj kršćanstva i osnaženje Crkve.
Nakon antičkih vremena i početka života u slobodi Crkva se našla pred novim izazovima, a posebno to vrijeme karakterizira nastanak mnogih hereza i sazivanje crkvenih sabora da bi se zaštitilo pravovjerje. Naredno je vrijeme obilježilo prodiranje barbarskih plemena, što je najprije dovelo do pada Zapadnog rimskog carstva 476. god., a potom i do velikih seoba koje su za sobom ostavile razrušena dobra izgrađivana kroz prethodna stoljeća.
Pokrštenje Hrvata: Hrvati se na ova područja doseljavaju prvom polovinom 7. st. Tada su još uvijek bili politeisti i vjerovali u poganske bogove. Ubrzo nakon dolaska započinje njihovo pokrštavanje. O pokrštavanju nam svjedoče razni spomenici kao što je krstionica kneza Višeslava te krstionica iz Splita s okrunjenim likom
Pokrštavanje se odvijalo iz tri smjera: Rima, Akvileje i Bizantskog Carstva
Najviše uspjeha imali su bizantski misionari koji su se Hrvatima obratili na njima poznatom jeziku. Najpoznatiji od njih bili su braća Ćiril i Metod koji su smislili pismo glagoljicu kako bi slavenski narodi bolje razumjeli i slijedili novu vjeru.
Postojala su dva tipa glagoljice: obla i uglata koju su koristili isključivo Hrvati
Dana 21. svibnja 879, za vrijeme vladavine kneza Branimira, papa Ivan VIII. blagoslivlja Hrvatsku. Papin blagoslov se u ono doba smatrao za međunarodno priznanje s obzirom da nije bilo drugih dovoljno važnih institucija osim Svete Stolice.
Razvijeni srednji vijek (1000.- 1300.)
Općenito u razvijenom srednjem vijeku: posljedično se nastavlja na ono što se zbivalo u ranom srednjem vijeku, a njega je velikim dijelom karakterizirao prodor barbarskih plemena, njihova kristijanizacija i cvjetanje kršćanstva. Međutim, isto je vrijeme obilježeno i nekim drugim događanjima, koja su sada došla na vidjelo, a riječ je prije svega o udaljavanju Istoka i Zapada, prodiranju islama, gubitku duhovnog zanosa i nastanku krivovjerja, te o utjecaju svjetovnih vladara na vjersko područje i usmjeravanje cijele Crkve.
Udaljavanje istoka i zapada: Veliki crveni raskol dogodio se 16. srpnja 1054. godine. Tada su se razišle rimokatolička i pravoslavna, odnosno istočna i zapadna crkva. Na čelu rimokatoličke crkve je papa, a na čelu pravoslavne carigradski patrijarh.
Hrvatska je odabrala rimokatoličku crkvu te su njezini vladari vodili politiku dobrih odnosa s papom.
O politici dobrih odnosa s papom svjedoče nam brojne crkve i spomenici, ali i krunidba kralja Zvonimira za hrvatskog kralja i to izravno od pape Ivana X. Krunidba se održala 1075. godine u crkvi Sv. Petra i Mojsija u Solinu.
Zanimljivost: Hrvatska se davno zavjetovala Svetom Petru kako nikada neće napadati nikoga nego samo braniti svoje zemlju. Taj zavjet je održan i dan danas.
Jedan od najpoznatijih spomenika kršćanstva u Hrvatskoj je Bašćanska ploča s otoka Krka te brojni natpisi iznad oltara.
Međusobno izopćenje istoka i zapada ukinuto je tek 1965. godine.
Iako je bilo nekih loših pojava koje se povezuju s crkvom poput: križarskih ratova i inkvizicije, bilo je i onih dobrih poput napretka obrazovanja i čuvanja znanja.
Prodor islama: Drugo značajno događanje koje se ozbiljno odrazilo na razvijeni srednji vijek bio je nastanak i razvoj islama. Obično se za nastanak islama uzima 622. god., kada je njegov utemeljitelj Muhamed prešao iz Meke u Medinu i ondje započeo izravno širenje onoga za što je tvrdio da mu je objavio Bog Alah.
Križarski ratovi: Islam je s vremenom počeo ugrožavati siguran prolaz hodočasnicima do Svete zemlje stoga. Bizantski car Aleksije Komnen zatim poziva zapad u pomoć zbog ugrožavanja bizantskih granica. Nakon toga počinju križarski ratovi. Bilo ih je osam i trajali su od 1096. do 1291. godine.
Ipak, postoje neke loše stvari koje su vitezovi križari počinili. To je npr. kada su im mlečani platili da za njih 1202. osvoje Zadar što su oni i učinili. Također su na prostoru Bizanta osnovali kratkotrajno Latinsko Carstvo koje je dodatno oslabilo Bizant.
Kasni srednji vijek (1300.-1500. po. Kr.)
Općenito o kasnom srednjem vijeku: Oko 1300. godine, vijekovi blagostanja i rasta u Europi privedeni su svom kraju. Niz gladi i pošasti, uključujući veliku glad 1315.–1317. i crnu smrt, smanjile su populaciju na oko polovicu one prije tih nesreća. Zajedno sa padom u brojnosti populacije došli su i društveni nemiri i endemsko ratovanje. Francuska i Engleska prošle su kroz ozbiljne seljačke bune, kao i preko vijek naizmjeničnih sukoba u sklopu Stogodišnjeg rata. Nadovezujući se na mnoge probleme tog perioda, Katolička Crkva je bila slomljena Zapadnim raskolom. Ti se događaji svi zajedno nekada nazivaju krizom kasnog srednjeg vijeka.
Hrvatska: Hrvatska se sada nalazi u personalnoj uniji s Ugarskom. Pošto su obe zemlje katoličke, održavaju politiku dobrih odnosa s papom.
U Hrvatskoj se pod utjecajem raznih crkvenih redova poput Benediktinaca i Dominikanaca otvaraju razne škole te prvi fakulteti.
Benediktinci osnivaju prvi fakultet u Hrvatskoj i to u Zadru 1396. godine.
U školama se prvotno uči "benediktinski trivium"(logika,gramatika i retorika), tri predmeta koja su uveli benediktinci.
Crkveni red Dominikanaca izmjenjuje trivium dodavši mu geometriju, glazbu, matematiku i astronomiju.
Razdoblje prosvijetiteljstva
Općenito o provijetiteljstvu: Prosvjetiteljstvo ili doba razuma razdoblje je i pokret od 1650-ih do 1780-ih tijekom kojeg su intelektualne snage u Europi davale naglasak razumu, analizi i individualizmu nasuprot tradicionalnim linijama autoriteta.
Iako su takve reforme imale i svojih pozitivnih strana, one su otvorile put razvoju radikalnog prosvjetiteljstva, odnosno takvog oblika promišljanja i djelovanja koji više nije računao samo s pozitivnom stranom obrazovanja i prosvjećivanja masa, nego je otišao u krajnost odbacujući u potpunosti vjeru u Boga kao nečega nebitnoga, nepotrebnoga i zaglupljujućega.
Prosvijetiteljstvo u Hrvatskoj: Dok je u Francuskoj i u drugim dijelovima Europe prosvjetiteljstvo izravno ili neizravno odbacivalo vjeru u Boga, u Hrvatskoj ono nije bilo radikalno, nego su, naprotiv, vodeći prosvjetitelji bili biskupi i svećenici, koji su ravnomjerno vodili računa kako o važnosti vjere u Boga, tako i o vrijednosti obrazovanja.
Neki od poznatih hrvatskih prosvjetitelja su: zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup Josip Stadler, te istarski biskup Juraj Dobrila.
