RAZVOJ HRVATSKOGA JEZIKA OD 16. DO 19. STOLJEĆA
Faust Vrančić - Rječnik pet najuglednijih europskih jezika - 1595.
na latinskom jeziku izdaje prvi rječnik hrvatskoga jezika
postoji na latinskom, talijanskom, njemačkom, dalmatinskom i mađarskom jeziku
važnost rječnika za razvoj hrvatskoga jezika i nacionalnoga identiteta
Vrančić je hrvatski jezik uvrstio među pet najuglednijih europskih jezika
u rječniku su navedene riječi iz triju narječja hrvatskoga jezika: čakavsko, štokavsko i kajkavsko
čakavsko narječje naziva dalmatinskim jezikom
Bartol Kašić - Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige - 1604.
napisao je prvu hrvatsku gramatiku
gramatika je utemeljena na čakavskome narječju, ali sadržava i elemente štokavskoga narječja
štokavsko je narječje najraširenije
Ivan Belostenec - Gazofilacij - 1675.
jedan od važnijih jezikoslovaca koji se zalagao za jedinstveni hrvatski standardni jezik
- objavljen je njegov rječnik - Gazofilacij ili
latinsko- ilirska riznica riječi
u rječniku su latinske riječi objašnjene kajkavskim narječjem, iako je zastupljeno i štokavsko i čakavsko narječje
Pavao Ritter Vitezović - Latinsko-ilirski rječnik - 1713. - 1709.
rječnik je djelom sačuvan
naziv ilirski odnosi se na hrvatski
u rječniku ostvaruje pravilo jedan glas, jedan znak
u rječniku su uvrštavane riječi svih triju hrvatskih narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko
Matija Antun Reljković - Nova slavonska i nimačka gramatika - 1767.
zalaže se za čistoću hrvatskoga jezika
protivi se tuđicama
osnovica u rječniku je štokavski ikavski govor
Ozaljski književni krug
u 17. stoljeću se velik broj jezikoslovaca i književnika okuplja u gradu Ozlju
okupljaju se oko velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana
stvaraju djela s tronarječnom osnovicom ( štokavsko- kajkavsko- čakavska)
ozaljskom krugu pripada i Ivan Belostenec
Ivan Belostenec i Pavao Ritter Vitezović stvaraju djela s tronarječnom osnovicom
Hrvatski narodni preporod
započinje tridesetih godina 19. stoljeća
Hrvatska je politički rascjepkana na provincije
jača mađarizacija
u hrvatskim se školama uči latinski i njemački jezik
službeni jezik u Saboru je latinski
pokušavalo se ujediniti sve južnoslavenske narode
Ljudevit Gaj
Ciljevi hrvatskoga narodnog preporoda bili su:
JEZIČNO SJEDINJENJE - jednostavni jezik za sve Hrvate
UJEDINJENJE SLOVOPISA - jednak slovopis za sve hrvatske krajeve
SLUŽBENI POLOŽAJ HRVATSKOGA JEZIKA - uporaba hrvatskoga jezika u školama, tisku i državnim službama
Antun Mihanović - Reč domovini ob hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku - 1815.
ističe kako bi hrvatski jezik trebao imati isti položaj kao i drugi nacionalni jezici
Janko Drašković - Disertacija - 1832.
zalaže za oblikovanje jedinstvenoga hrvatskoga jezika na štokavskoj osnovici
najistaknutiji predstavnik hrvatskoga narodnog preporoda
središte je njegove djelatnosti slovopisna i književnojezična reforma
Pravopisz ( Danica, 1835.)
članak koji predlaže dvoslovce
ostavio je jednoslove s kvačicom, a ne s prvotnom tildom
uveo je ć i rogato e
taj je slovopis nazvan Gajica
bit će prihvaćen u cijeloj Hrvatskoj
Ivan Kukuljević Sakcinski
održao je 2.svibnja 1843. u Hrvatskome saboru prvi govor na hrvatskome jeziku
sabor je 23. listopada 1847. proglasio hrvatski jezik službenim jezikom u Trojednoj Kraljevini Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
Horvatska domovina
pjesma preporodnoga pjesnika Antuna Mihanovića
objavljena je u Danici 14. ožujka 1835.
uglazbio ju je Josip Runjanin
prvi put javno izvedena 1861. godine
kao nacionalna himna prihvaćena 1891. godine
Preporoditelji
ujedinili Hrvate u jedinstvenome hrvatskome standardnom jeziku kojemu je osnovica štokavsko narječje
prihvatili jedinstveni latinični slovopis odnosno gajicu
uzdigli položaj i značenje hrvatskoga jezika
hrvatski jezik naziva ilirskim