Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
GLAGOLI - Coggle Diagram
GLAGOLI
Gramatičke kategorije glagola:
kategorija lica (govornik, sugovornik i negovornik)
kategorija vila ili aspekta (svršeni i nesvršeni glagoli)
kategorija broja (jednina i množina)
kategorija vremena (sadašnjost, prošlost i budućnost)
kategorija načina (način vršenja gl. radnje)
kategorija prijelaznosti (prelazi li gl. radnja (ili ne prelazi) na objekt)
kategorija stanja (aktiv, pasiv)
Glagolski prilozi:
Glagolski prilog sadašnji: tvori se od nesvršenih glagola tako da se najprije glagol stavi u 3. lice množine prezenta (npr. trče, misle, slijede), a zatim mu se doda nastavak -ći: trčeći, misleći
Glagolski prilog prošli: tvori se od svršenih glagola tako da se na infinitivnu osnovu doda nastavak - vši ili - avši: pročitavši, pobjegavši
Glagolska stanja:
Aktiv (radno stanje) - glagolski oblici kojima se pokazuje da subjekt vrši radnju
Pasiv (trpno stanje) - glagolski oblici kojima se pokazuje da subjekt trpi radnju
Promjenjive vrste riječi kojima se izriče radnja, stanje i zbivanje.
Mijenjaju se po licima, a takva se promjena glagola naziva sprezanje (konjugacija)
Glagolska vremena: prezent, perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt,
futur prvi, futur drugi
Glagolski načini: imperativ, optativ (izricanje želje), kondicional prvi, kondicional drugi
Glagolski pridjevi: Radni - nastavci - o, - ao, - la, - lo, - li, - le, - la
Trpni - nastavci - t, - ta, - to, - ti , - te, - n, - na, - no, - ni, - ne
Prezent: glagolski oblik kojim se izražava sadašnjost. tvori se od prezentske osnove i nastavka. Nastavci za prezent sastavljeni su od dvaju dijelova/morfema: prvi je oznaka za prezent: -e-, -je-, -i-, -a-, a drugi je oznaka za lice i broj: jednina -1. -m, 2 -š, 3. - i množina 1. -mo, 2. -te, 3. -u/-e
Perfekt: glagolski oblik za izricanje prošlosti. Tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su) i glagolskoga pridjeva radnog: npr. sam vidio/ vidio sam...
Aorist: izriče prošlo svršeno vrijeme, odnosno radnju koja se zbila neposredno prije trenutka kada se o njoj govori. Tvori se uglavnom od svršenih glagola.
Tvorba aorista: infinitivna osnova + nastavci
kad osnova završava na samoglasnik, nastavci su: -h, -, -, -smo, -ste, -še
kada osnova završava na suglasnik, nastavci su -oh, -e,e; -osmo, -oste, -oše
Imperfekt: izriče prošlo nesvršeno vrijeme. Tvori se od nesvršenih glagola.
Tvorba imperfekta: osnova (prezentska ili infinitivna) + nastavci
Nastavci su sastavljeni od dvaju dijelova/morfema: prvi je oznaka za imperfekt -a, -ja, -ija
drugi je oznaka za lice i broj:
jednina - 1. -h, 2. -še, 3. -še
množina - 1. -smo, 2. - ste, 3. - hu
Pluskvamperfekt: izriče pretprošlo vrijeme. Tvori se od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti (bijah, bjeh ili bio sam) i glagolskoga pridjeva radnog: npr. bijah/bjeh vidio, bio sam vidio
Futur prvi: oblik kojim se izriče buduće vrijeme. Tvori se od nesvršenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti (nenaglašeni oblik) i infinitiva: ću pjevati, pjevati ću
Futur drugi: oblik kojim se izriče predbuduće vrijeme. Tvori se od dvovidnoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog (budem pjevao)
Imperativ: oblik kojim se izriče zapovijed, zabrana, opomena, savjet, molba i sl. Tvori se od osnove (obično infinitivne) i nastavaka.
Imperativ ima posebne (jednostavne) oblike samo za 2. lice jednine te za 1. i 2. lice množine.
Za izricanje zapovijedi u 3. licu jednine ili množine, upotrebljava se čestica
neka
uz glagol u prezentu
Kondicional prvi: izriče se radnja koja bi se mogla izvršiti, želja, uvjet, pogodba i sl. Tvori se od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnoga (pjevao bih)
Kondicional drugi: izriče se radnja koja se mogla izvršiti u prošlosti. Tvori se od kondicionala prvoga pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga (bih bio pjevao)