Please enable JavaScript.

Coggle requires JavaScript to display documents.

FERDINAND HASBURŠKI, Kiseg 1532. godine, image, image, image, image, image…

- - - - Ferdinand je 1. siječnja 1527. na saboru u Cetingradu izabran za hrvatskoga kralja. Hrvatsko plemstvo, koje je tom prigodom izdalo Cetingradsku povelju, jednu od najvažnijih isprava u hrvatskoj povijesti, pri izboru se najviše vodilo praktičnim razlozima. Očekivalo je naime da će Ferdinand braniti Hrvatsku tada teško ugroženu od Turaka. U Ugarskoj se stanje zakompliciralo. Manji dio plemstva izabrao je Ferdinanda 16. prosinca 1526. u Požunu za ugarskog kralja, dok se veći dio zemlje zajedno sa Slavonijom priklonio erdeljskom vojvodi Ivanu Zapolji. Ferdinand je bez problema 24. listopada 1526. godine izabran za češkog kralja i okrunjen 24. veljače 1527. u Pragu. :
  - - - Ferdinand je živio prilično jednostavnim životom i odlikovao se najvećom umjerenošću. Ljeti je na užas stranih diplomata, koji bi ga pratili na putovanjima, ustajao u zoru, a zime dva ili tri sata prije zore. Svoju ženu Anu Jagelović vrlo je volio. Ona mu je do smrti 1547. rodila petnaestoro djece od kojih je devetero preživjelo.
        
        Godine 1554. Ferdinand je započeo s podjelom svojih zemalja. Najstariji sin, Maksimilijan dobio je austrijske dunavske pokrajine, a osigurane su mu i krune Češke, Ugarske i Hrvatske i još je za očeva života okrunjen u ovim zemljama 1562. i 1563. godine. Godine 1562. također je izabran za rimskoga kralja, da bi nakon očeve smrti postao i njemačko-rimski car.
- - - - 5. siječnja 1531. njemački izborni knezovi izabrali su Ferdinanda za rimskoga kralja. Otada je zamjenjivao svoga brata Karla u Njemačkoj kao namjesnik (Staathalter) jer je ovaj često bio odsutan. U Njemačkoj se u to doba odvijala reformacija. Iako vatreni katolik Ferdinand je brzo uvidio da je nemoguće uništiti protestantizam u Njemačkoj. Stoga je vodio politiku kompromisa u čemu se pokazao tolerantnijim od svoga brata. No, u Austriji je Ferdinand s uspjehom suzbijao protestantizam zbog čega je Austrija za razliku od Njemačke ostala većinski katolička zemlja.
- - - - Neposredno ispod teksta nalazi se sedam pečata kojima je ova izborna isprava ovjerena, i to hrvatski državni pečat (s otiskom četvrtastih polja) u sredini, a do njega s lijeve i desne strane po tri pečata najuvaženijih hrvatskih velikaša toga vremena, ovim redoslijedom:
        
        Lijeva strana
        
        Desna strana
        
        Tekst Povelje sadrži redom najprije nabrajanje imena nazočnih hrvatskih velikaša, crkvenih dostojanstvenika i ostalog (nižeg) plemstva s jedne, te Ferdinandovih poslanika s druge strane, zatim navođenje i argumentiranje pravnih osnova za postojanje mogućnosti izbora člana kuće Habsburg za nasljednog hrvatskog vladara, nakon čega slijedi deklarativno priznavanje i proglašavanje nadvojvode Ferdinanda za kralja, a njegove supruge Ane rođ. Jagelović za kraljicu, da bi pri kraju teksta bila navedena „prisega vjernosti, poklonstva i poslušnosti“. Na samom kraju teksta nalazi se mjesto i nadnevak izdavanja Povelje.
        
        Poveljom je iznova iskazano i naglašeno vjekovno hrvatsko državotvorno pravo samostalnog i nezavisnog odlučivanja o temeljnim državnim pitanjima, među kojima je i slobodno biranje vladara, bez utjecaja i bez obzira na odluku odgovarajućeg državnog tijela (Ugarskog sabora) Kraljevine Ugarske, s kojom je Hrvatska tada bila u personalnoj uniji. Dokument je izdan na zasjedanju Hrvatskog sabora u Cetingradu (prema raspoloživim podacima najvjerojatnije u prostorijama Franjevačkog samostana u podgrađu tadašnje središnje cetinske tvrđave) koje je održano na prijelazu iz 1526. u 1527. godinu, a na kojem su sudjelovali pripadnici skoro cjelokupnog hrvatskog plemstva, s izuzetkom dijela slavonskog plemstva, koje će nekoliko dana kasnije u Dubravi kod Čazme proglasiti za kralja Ivana Zapolju.
        
        Cetingradska povelja danas se nalazi u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Ona predstavlja jednu od najvažnijih isprava u hrvatskoj povijesti, jer iz nje proizlazi poseban položaj hrvatske države u personalnoj uniji s Ugarskom, odnosno u sklopu zemalja krune sv. Stjepana, kao i cijele Habsburške Monarhije.
- - - - DJECA
        
        Elizabeta, kraljica Poljske
        
        Maksimilijan II., car Svetog Rimskog Carstva
        
        Najstariji sin i nasljednik Ferdinanda
        
        Ana, bavarska princeza
        
        Ferdinand II., nadvojvoda Gornje Austrije
        
        Marija, kneginja Jülich-Cleves-Berga
        
        nadvojvotkinja Magdalena
        
        Katarina, kraljica Poljske
        
        Eleanora, kneginja Mantue
        
        nadvojvotkinja Margareta
        
        Barbara, kneginja Ferrare
        
        Karlo II., nadvojvoda Unutarnje Austrije
        
        Ivana, velika vojvotkinja Toskane