Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
TAMNA STRANA CRKVE U SREDNJEM VIJEKU, ., ., . - Coggle Diagram
TAMNA STRANA CRKVE U SREDNJEM VIJEKU
Križarski ratovi
Križarski ratovi bili su srednjovjekovni sveti ratovi u kojima su pretežito sudjelovali kršćanski vitezovi iz Francuske i Svetoga Rimskog Carstva.
Cilj im je bio oslobođenje svetog grada Jeruzalema od muslimanske vlasti.
Trajali su oko 200 godina, u periodu između 1095. i 1291. godine.
Do tih ratova je došlo nakon što je pristup Palestini bio znatno otežan zbog seldžučkih osvajanja polovicom 11. stoljeća u Maloj Aziji.
Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama"
To je kršćanski vojni red osnovan 1118. ili vjerojatnije 1119. godine nakon prvog križarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom Kraljevstvu da se odupre napadima muslimana.
Crkveni raskol
Dana, 16. srpnja 1054. kulminirao je raskol između istočne i zapadne Crkve. Ovu kulminaciju neki nazivaju veliki raskol, odnosno velika šizma.
Podijelio je Crkvu na katoličku i pravoslavnu.
Crkveni raskol se dogodio za vrijeme vladavine carigradskoga patrijarha Mihajla I. Celularija i pape Lava IX.
Inkvizicija
Inkvizicija (lat. inquisitio – traženje, istraga) je naziv za niz originalno Crkvenih pravosudnih institucija od 12. stoljeća do Napoleonskih ratova na prostoru Zapadne Europe.
Utemeljene su s ciljem borbe protiv hereze, ali u kasnijim stoljećima im je nadležnost proširena.
Papinska inkvizicija
Dana 8. veljače 1231., papa Grgur IX. bulom Ille humani generis osniva Papinsku inkviziciju. To je institucija direktno podložna papi koja ima ovlasti putovati među biskupijama i u svakoj biskupiji zajedno s mjesnim biskupom provoditi postupke protiv heretika.
Ova institucija prvi put u srednjem vijeku donosi jasna pravila sudskog postupka dobrim dijelom preuzeta iz rimskog prava.
Tako je inkvizitor Bernard Gui (1261. – 1331.), tijekom 15 godina obnašanja inkvizitorske službe imao nešto više od 9 stotina osuđujućih presuda, od kojih je u 42 slučaja bila izrečena smrtna kazna.
Crkva i država (Cezaropapizam)
Bizantski cezaropapizam utjecao je na crkveno-državne odnose u kasnijem pravoslavlju, pa se može govoriti i o cezaropapizmu u ruskoj carističkoj državi od Petra Velikog, zaodjenutome u ideji o Moskvi kao ¨trećem Rimu¨ (Carigradu).
Izraz je nastao u XVIII. stoljeću, njime se u prvom redu označuje državno-crkveno-pravni sustav Rimskoga Carstva od IV. stoljeća do njegove propasti.
Odnos Crkve i Države za koji je karakteristična dominantna uloga svećenstva u svjetovnom obliku naziva se hijerokracija.
Cezaropapističke tendencije iskazivali su i francuski kraljevi.
Cezaropapizam je oblik vladavine u kojoj je vrhovna svjetovna i crkvena vlast u rukama državnih vladara.
.
.
.