Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
GLAZBENA UMJETNOST PRVE POLOVICE 20. STOLJEĆA - Coggle Diagram
GLAZBENA UMJETNOST PRVE POLOVICE 20. STOLJEĆA
Obilježja glazbene umjetnosti prve polovice 20. stoljeća
obilježena je pluralizmom stilskih smjerova ili pravaca
javljaju se i antiromantičke težnje
najizrazitiji smjer (pravac) ne samo u glazbenoj već i u likovnoj umjetnosti te književnosti jest ekspresionizam
umjetnost ekspresionizma obilježena je agresivnim i nemirnim izrazom
umjetnici upozoravaju na raspadanje mnogih vrijednosti, na nehumanost, zadiru u tabue, opisuju dramatiku rata, otuđenost pojedinca, grozu života u velikim gradovima, strah, tjeskobu i patnju, siromaštvo, bolest i smrt
rušenje tabua i prekid s tradicijom u glazbenoj se umjetnosti ogleda u negiranju tradicionalnih i dotad uobičajenih izražajnih glazbenih elemenata: na "udaru" su ponajprije melodija, potom harmonija i shvaćanje tonalitetnosti, ritam i metar
agresivnost i pustolovnosti futurizma u glazbi su imale malo pristaša
futurizam u glazbi naziva se bruitizam - prema bruitistima svi zvukovi modernoga života (šum, buka, vreva) mogu postati glazbom
novoklasicizam - novoklasicisti svoja antiromantička stajališta nastoje izraziti povratkom starijim umjetničkim stilovima (baroka i klasicizma)
krajem 19. stoljeća pojavio se jazz, koji je u svojoj raznolikosti i u mnogim svojim varijantama obogatio glazbenu umjetnost 20. stoljeća ostavši trajno prisutnim do naših dana
mjuzikl - glazbeno-scenska vrsta modernijeg glazbenog izričaja
Melodija
melodijska tvorba doživjela je najveće promjene
postupno nestajanje teme u klasicističkom i romantičkom smislu najavljeno je veću dijelima R. Wagnera i kasnije u opusu C. Debussyja
često se rabe alterirani tonovi
tonovi postaju ravnopravnima te se hijerarhija među njima gubi
zbog veće uporabe kromatike, melodija se kreće u okvirima proširene tonalitetnosti
melodija zvukovnih boja - pojam se odnosi ne samo na različite visine tonova melodije već i na različite boje tonova u melodiji
Harmonija
harmonijski jezik glazbe u 20. stoljeću postaje sve složenijim te ga nije moguće spoznati i protumačiti na način kao što se to dotad običavalo
javljaju se nove "akordolike tvorevine" gradnjom akorda od samih kvarta (kvartni akord) i/ili drugih intervala
pojedini skladatelji suprotstavljaju istodobno dva akorda tercne građe dobivajući na taj način poliakorde
harmonijskom bogatstvu osobito su pridonijeli clusteri, akordi koji se sastoje od gusto zbijenih tonova, međusobno udaljenih za interval sekunde
clusteri se najčešće bilježe tako da se najdublja i najviša nota spoje debelom crtom
cluster može biti jednokratan, a može se i pokretati pa tako mijenja specifičnu boju koja se nalazi na granici šuma
tvorac i utemeljitelj clustera je Henry Cowell
Tonalitetnost
u tonalitetnim je skladbama jasno prisutno tonalitetno središte
u takvim je skladbama posebna veza između toničkog i dominantnog akorda, koji su povezani poput uzorka i posljedice
pojedine skladbe imaju harmonijsko središte, toniku, ali u harmonijskome smislu nedostaje potvrda tog tonaliteta - to se katkada može uočiti i u samom nazivu skladbe
neki skladatelji rabe istodobno dva ili više tonaliteta - u tom je slučaju riječ o bitonalitetnosti, odnosno politonalitetnosti
slobodna atonalitetnost - stilsko obilježje skladbenog postupka po kojem su svi tonovi kromatske ljestvice posve ravnopravnosti; nepostojanje tonalitetnoga središta ni totalitetne povezanosti među tonovima
organizacija nastupa visine tona, dvanaesttonskom tehnikom skladanja ili dodekafonijom, koju su bili prihvatili mnogi glazbenici
Ritam i metar
emancipaciju disonance, mikrointervala i šuma slijedila je i nova organizacija trajanja tonova
javljaju se nastojanja prema oslobađanju od prisila metarskih pravilnosti i simetrije
mjere se često ukidaju u korist slobodnog ritamskog protoka
u glazbu 20. stoljeća dolazi do primjene složenih i dojmljivih ritmova
rabe se sinkope i kompleksne ritamske kombinacije, paralelni tijekovi različitih ritmova, a česta je i uporaba mješovitih mjera
osobitost metra skladbe uočava se čestom mijenjaju mjere, što se naziva polimetrom
horizontalan polimetar nastajenkada mjere slijede jedna za drugom svakih nekoliko taktova, kao što se može uočiti u primjeru koji slijedi
vertikalan polimetar jest pojava u kojoj istodobno traje više metarskih podjela
Boja tona i glasnoća (dinamika)
boja i glasnoća važni su izražajni elementi glazbenog djela, sredstva kojima se u ekpresionističkoj glazbi mogu postići posebni efekti
često se rabe krajnje mogućnosti glazbala uvođenjem novih tehnika sviranja, svirka u najvišim i najdubljim registrima i sl.
način njihove uporabe katkada dovodi do zvuka koji graniči s bukom
instrumentalne skupine često dobivaju novu ulogu
udaraljke postaju vodećom instrumentalnom skupinom, katkad u neobičnom i vrlo proširenom smislu
radi postizanja zanimljivih boja, mnoge su skladbe napisane za nestandardne instrumentalne sastave
osobito u drugoj polovici stoljeća nerijetko u ulozi glazbala pojavljuju "glazbala" poput sirene, pisaćeg stroja, metronoma ili se tradicionalna glazbala različitim postupcima prepariraju, čime se mijenja boja izvedbenih tonova