Erastoten je znao za bunar u Sijeni (današnji Asuan) gdje su na ljetni solsticij, točno u podne, zrake Sunca sjale direktno u duboku jamu. Zrake su u tom trenutku osvjetljivale jedino vodu, a ne i zidove bunara kao inače, pa je Erastoten zaključio da sunčeve zrake moraju biti okomito iznad tla. Tada u Aleksandriji, Erastoten je postavio štap okomito s tlom, i primijetio je kako štap baca sjenu na tlo, što znači da u istom trenutku na ovom mjestu sunčeve zrake nisu okomite na tlo. Imajući na umu zakrivljenost Zemlje, Erastoten je zaključio da može izračunati opseg Zemlje, samo mu je trebala udaljenost između Aleksandrije i Sijene.
Izračunao je kut između štapa i sunčeve zrake, znao je da se taj kut nalazi i sa druge strane transverzale (produžetak linije štapa predstavlja transverzalu, a Sunčeve zrake predstavljaju paralelne pravce). Te je onda 360 stupnjeva podijelio s tom veličinom i dobio broj 50 i zaključio da je taj isječak 50. dio Zemljina puna kruga. Tada je udaljenost Sijene i Aleksandrije pomnožio s 50 i dobio opseg Zemlje. 40 000km