Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Hrvatske zemlje pod vladavinom Osmanlija, 2d4b3b945012d1636d21b7189674634f…
Hrvatske zemlje pod vladavinom Osmanlija
Bitke i ratovi protiv Osmanlija
U 16. i 17. stoljeću na hrvatskom se etničkom području neprestano ratovalo i stanovnici su strahovali od upada neprijateljskih vojski.
Akindžije su išli u pljačkaške pohode u krajiške i civilne dijelove pod vlašću Habsburgovaca, a habsburški vojnici u ekspedicije duboko u osmanska područja.
Izostanak obećane pomoći kralja Ferdinanda i sukob pristaša protukraljeva olakšali su nove osmanske prodore na područje Hrvatske.
Zauzimanjem
Obrovca i Udbine 1527
., a ubrzo nakon toga i cijele
Like i Krbave
, Osmanlijama je otvoren put za nova osvajanja.
U osmanskom je obruču do
1537
. odolijevao
Klis
, koji je branio
Petar Kružić
.
Nakon pada
Klisa
uskoci su se povukli u
Senj
. Glavne obrambene utvrde tada su bile
Senj i Bihać
.
Padom
Jajačke banovine i Banje Luke
početkom
1528
., na udaru se našlo cijelo
Pounje
i bio je otvoren put za osvajanja u
Slavoniji.
Padom
Kostajnice 1556
. Osmanlije su se približili
Zagrebu
.
Da bi zaštitili svoje nasljedne zemlje,
Habsburz
i su financirali gradnju
Karlovca
.
U
bitki kod Kisega
, mađarskoga grada zapadno od Balatona,
1532
. istaknuo se zapovjednik obrane
Nikola Jurišić
.
Nakon bitke objavio je studiju o načinima obrane utvrda od osmanske opsade.
Misija oslobađanja
Osijeka i hrvatskoga Podunavlja
povjerena je
Ivanu Katzianeru
, srčanom i iskusnom kranjskom plemiću proslavljenom borcu protiv Osmanija.
Pripreme Katzenerova pohoda odulille su se i akcija je počela tek potkraj kolovoza 1537
Loši vremenski uvjeti, loša opskrba hranom i različite bolest onemogućile su gotovo osam tisuća vojnika, a svađe među časnicima navijestile su slom akcije
Bitka kod Sigeta (1566.) označila je prekretnicu u osmanskom osvajanju u Europi
.
Godine
1556
obranio je
Siget
koji je s mnogobrojnom vojskom opsjeo
Ali-paša
, budimski paša.
Iz Sigeta je
Stančić
odlazio do
Dunava
i odredio namete stanovnicima Batine, Zmajevca i još nekih baranjskih sela. Oni su se žalili
Sulejmanu
pa je on tražio od bečkog cara da smijeni Stančića.
Godine 1556. zapovjednikom Sigeta
ključne utvrde u mađarskoj Podravini, imenovan je
Marko Horvat Stančić
(oko 1520. - 1561.).
Umjesto da se stanje smiri, novi zapovjednik Sigeta
Nikola Šubić Zrinski
nastavio je prodirati u osmansku Baranju.
Sulejman
je
1566.
namjeravao podignuti skelu ili pontonski most na
Dunavu kod Vukovara
i ići lijevom obalom
Dunava do Pešte i Budima,
no visok vodostaj rijeke prisilio je inženjeriju na promjenu plana i ponovnu gradnju mosta preko Drave. Naredio je
Hamzi-begu
da dovrši most koji je podigao negdje između
Valpova i Donjega Miholjca
.
Sulejman
je tijekom opsade umro, no
Sokolović je zatajio njegovu smrt
kako se vojska ne bi demoralizirala.
Dio postrojba utaborio se kod
Šikloša
, no nije utvrđeno što je potaknulo člana sigetske posade
Gašpara Alapića
da nasrne i odnese golem plijen.
Sulejman je naredio da se osvoji Siget i vrati komora. Opsada je trajala pet tjedana.
Unatoč obećanjima da će ih po štedjeti, branitelji se nisu pokolebali nego su uspješno odbijali mnoge juriše Sulejmanove vojske.
Veliki vezir Mehmed Sokolović
poslao je
Zrinskome
strelicu s pismom u kojemu mu obećava da će mu darovati cijelu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije
Sulejman
je
Zrinskom
poslao dokaz da su zarobili njegova najstarijeg sina Jurja.
Kada su Osmanlije zapalile grad,
Zrinski i preživjeli branitelji
provalili su iz grada i poginuli u izravnoj borbi s nad moćnim neprijateljem.
Bitka kod Siska
Za ostvarenje tog plana najprije je morao osvojiti
utvrdu Sisak
.
Nakon što je godine
1592
. osvojio
Bihać, Predojević
je dao sagraditi
Petrinju,
iz koje je neprekidnim napadima ugrožavao
Sisak
i tako slabio njegovu obranu.
Kada je opsjeo
Sisak
, u pomoć ugroženom gradu došla je kraljevska vojska u kojoj se istaknuo
hrvatski ban Toma Bakač Erdödy.
U velikoj bitki 22. lipnja 1593
. osmanska je vojska poražena, a poginuo je i
Predojević
Pobjeda kod Siska 1593
. bila je prekretnica u ratovima s Osmanskim Carstvom i
početak oslobađanja hrvatskih zemalja od osmanske vlasti.
Potkraj 16. stoljeća bosanski je
paša Hasan Predojević
naumio prodrijeti do
Zagreba
kako bi osvojio ostatke Hrvatske.
Dugi rat 1593. - 1606.)
Nakon
Bitke kod Siska
počeo je
Dugi rat (1593. - 1606.)
, pun pljačkaških upada na protivnička područja.
Tijekom rata počela je organizirana i masovna selidba Vlaha s osmanskog područja na područje Varaždinskoga i Karlovačkoga generalata.
Opsada Beča
Kad su braniteljske snage bile na izmaku, u pomoć su došli
poljski kralj Jan Sobjeski i Karlo Lotarinški
s oko 70 000 vojnika. Iznenadna navala poljske konjice i saskih pješaka spasila je Beč.
Grad je za obranu imao 20 000 vojnika, a bečke utvrde nisu bile spremne za dugotrajnu opsadu. No, opkoljeni su se dva mjeseca grčevito branili očekujući spas od
Poljaka i Sasa
, s kojima je Austrija već prije sklopila savez.
Sultan Mehmed IV.
naredio je beogradskom paši da mu u Carigrad pošalje glavu
Kara Mustafe.
Veliki vezir
Kara Mustafa
doveo je
1683
. pod zidine
Beča
oko 200 000 vojnika
Nakon uspješne obrane Beča i sloma osmanskih snaga, ratno je vijeće u Beču donijelo hitne ratne planove za
1684.
Odlučeno je da se rat vodi na dvama bojištima:
da se potisnu Osmanlije iz sjeverne Ugarske i osvoji
Budim
da se napadne
Osijek
i razori
Sulejmanov most
, čime bi se presjekle veze Osmanskog Carstva s Ugarskom.
Sveta liga
Sveta liga
počela je
Dugi rat (1683. - 1699.) ili Veliki bečki rat
duž cijele europske granice Osmanskog Carstva kako bi se kršćanske zemlje oslobodile osmanske vlasti.
Dugi rat (1683. - 1699.) ili Veliki bečki rat
Osmanlije
su u protunapadu zauzeli čak i
Osijek
, no nakon pobjede
Eugena Savojskog u bitki kod Sente 1697
. i njegova prodora u
Bosnu
iste godine, počelo se razmišljati o sklapanju mira.
Iskorištavajući poraze Osmanlija u Ugarskoj, Slavoniji, Lici i Krbavi, M
letačka ih je Republika počela napadati u dalmatinskom zaleđu.
Godine
1686.
Mleci su oslobodili
Sinj
, a dvije godine poslije i
Knin
.
Oslobođenjem tih područja prestala je opasnost za dalmatinske gradove. Od tada se pojam Dalmacije širi i na oslobođeno zaleđe, gdje se učvrstila mletačka vlast.
U Slavoniji se istaknuo
franjevac Luka Ibrišimović
, u Lici
franjevac Marko Mesić,
a u Ravnim kotarima uskočki harambaša
Stojan Janković
.
U Hrvatskoj su vojsci pod vodstvom
bana Nikole Erdödya i generala Jakoba Lesliea
pomagale ustaničke čete.
Mir u Srijemskim Karlovcima 1699.
Habsburška je Monarhija
zadržala područja koja je stekla vojnim putem (od hrvatskih zemalja to su bile Slavonija, Lika, Krbava, dio Korduna, Banovina, Moslavina i zapadni Srijem).
Oslobođenje tih područja od Osmanlija nije značilo i njihovo vraćanje pod vlast bana i Sabora. Dio tih područja potpao je pod Vojnu granicu, a dio pod upravu Dvora.
Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699
., koji su sklopile
Mletačka Republika, Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo,
konačno je završio V
eliki bečki rat
.
Mletačka Republika
dobila je podvelebitsko primorje oko Starigrada, dalmatinsko zalede do Obrovca, Knina te Cetine, makarsko primorje do Metkovića i Opuzena te mali dio Boke kotorske.
Kako bi se zaštitila od neposredne granice s Venecijom,
Dubrovačka
je
Republika
predala Osmanlijama
Neum i izlaz na Jadran kod Boke.
Istodobno s tim odlukama, uz posredovanje
pape Inocenta XI.
, sklopljena je
Sveta liga
između
Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i kraljevine Poljske.
Serhat
Osvajanje Virovitice (1552.)
utihnuli su ratni sukobi i završilo je razdoblje privremenosti u uspostavljanju osmanske vlasti
sjedišta uprave i sudstva premještena su u veća naselja udaljena od bojišta
vojne su vlasti prelazile u naselja bliža bojišnicama
Serhat
Serhatom su upravljali
begovi
s velikim ovlastima, a bili su podređeni najbližem
sandžaku
.
Uz crte razdvajanja prema habsburškim položajima Osmanlije organiziraju
serhat
, vojnu krajinu.
Oružje i opremu nabavljala je državna riznica i brinula se za svu logistiku pa su begovi u serhatu posvećeni ratovanju te obnovi utvrda i čardaka.
U serhatu su službu obavljali čuvari posadnici, konjanici, tvrdavsko pješaštvo i topnici.
Plaće
Plaće u novcu dobivali su obrtnici koji su u serhatu obnavljali utvrde, proizvodili i obnavljali vojnu opremu te vojnici i vjerski službenici.
Redovite isplate plaća privlačile su trgovce koji su posade opskrbljivali poljoprivrednim proizvodima, lijekovima i luksuznom robom.
Vlasi
Osmanlije na opustjela selišta naseljavaju
Vlahe
.
Bave se stočarstvom te obrađuju zemlju i s nje ne plaćaju poreze nego odlaze u povremene pljačkaške pohode u hrvatske zemlje pod vlašću Habsburgovaca -
akindžije i martolozi
.
Civilni dijelovi
Sjedište osmanske vlasti za većinu je hrvatskih zemalja bilo u
Travniku
, središtu
Bosanskog pašaluka
, a
Srijemski sandžak i Pečuški sandžak
pripadali su
Budimskom pašaluku
.
Središte Srijemskog sandžaka
bilo je u
Srijemskoj Mitrovici
, a hrvatski dio Baranje bio je u
Mohačkom i Šikloškom kadiluku Pečuškoga sandžaka.
Požeški sandžak
obuhvaćao je veći dio
Slavonije
, a zapadna granična područja prema
Banskoj Hrvatskoj
bila su u
Pakračkom sandžaku
.
Kliški, Lički i Hercegovački sandžak
bili su dijelovi
Bosanskog pašaluka
.
Civilni dijelovi
U civilnim dijelovima Osmanlije uvode
timarsko-spahijski sustav
i potiču
urbanizaciju
kakve u Bosni, Hercegovini, Slavoniji, Srijemu, Bačkoj i Baranji nije bilo od Rimskoga Carstva.
Staro plemstvo izbjeglo je ili stupilo u vazalni odnos i prešlo na islam, zadržavajući posjede uz obvezu vojne službe.
Seljaci (raja), koji su bili osobno slobodni, obrađivali su zemlju (čitluk).
Uz domaće spahije, timare su u Slavoniji i Srijemu do bivali i spahije iz drugih dijelova Osmanskog Carstva.
Dvije vrste poreza:
1.) porezi koje su kršćani plaća li spahiji kao feudalnom gospodaru (ušur, ispendža)
2.) porezi koje su odrasli nemuslimani plaćali sultanu (harač, džizija) jer ne sudjeluju u ratu
Kršćani su obvezni kulučiti određen broj dana u godini - održavali su ceste, mostove, skelne prijelaze i javne zgrade.
Muslimani su oslobođeni plaćanja poreza i imali su obvezu služiti u ratu.
Islamizacija
Osmanlije se nisu miješali u obiteljski i vjerski život podanika - poštovali su običajno pravo pokorenih naroda i pozitivne odredbe nastojali uključiti u vlastiti pravni sustav.
Mnogi su prelazili na islam kako bi poboljšali društveni i gospodarski položaj.
Islam nudi izlaz iz bijede, mogućnost bogaćenja, sudjelovanje u upravljačkim strukturama i napredak na društvenoj ljestvici.
Islamizacija
stanovništva tekla postupno i bez prisile, a najsnažnija je bila u prvoj etapi vladavine Osmanlija.
Hrvatske zemlje
Hrvatske su zemlje u doba vladavine Osmanlija dobro naseljene, sa samodostatnom poljoprivrednom proizvodnjom i dobro uređenom državnom administracijom.
Porezno opterećenje i ostala davanja nisu preveliki omogućuju razmjerno ugodan i miran život stanovništva svih konfesija.
Gospodarski i kulturni razvoj
Svibanjski međunarodni sajam
privukao je u
Osijek
veletrgovce iz svih dijelova Osmanskog Carstva i Europe - predstavnici korporacija izgradili su u Osijeku golema skladišta i trajno se naselili.
Osmanska civilizacija bila je usmjerena na trgovinu i prenoćišta pa se gradnja mreže prometnica, riječnih i cestovnih, odrazila na
brz gospodarski i kulturni razvitak.
Srijemska Mitrovica i Osijek postali su važna (vele)sajamska središta.
Plovidba
Dunavom i Dravom
te most preko Drave, izgrađen u drugoj polovici 16. stoljeća, otvorili su novu europsku komunikaciju.
U 16. stoljeću kratkotrajno su stagnirala rudarska središta (Olovo, Srebrenica, Kreševo, Fojnica, Tuzla) dok ih u koncesiju nisu uzeli dubrovački poduzetnici i nastavili isporuku sirovina i energenata u talijanske gradove.
Veliki gradovi, šeheri, bili su Sarajevo i Banja Luka.
Za razliku od plemstva u kršćanskoj Europi, osmanski moćnici nisu imanja ostavljali u nasljeđe i bogatstvo i moć pokazivali su ulažući za opću korist.
Bogati su muslimani osnivali vjerske škole (mektebe), knjižnice, dačke domove i pučke kuhinje za učenike
Gradili su mostove, hamame, vodovode, vodoskoke i česme
Državna riznica nije opterećena financiranjem vjerskih, prosvjetnih, znanstvenih, higijenskih, javnozdravstvenih i socijalnih institucija.
društvene djelatnosti bile su područje zaklada (vakufa) bogatih pojedinaca koji ih osnivaju, grade i financiraju
Uz carske ceste podizali su konačišta (karavansaraje) u kojima su hodočasnici i trgovci besplatno boravili nekoliko dana te tako poticali trgovinu.
Imućni su boravili u hanovima, koji su za novac nudili luksuzniji smještaj i kvalitetniju hranu.
Uspon na društvenoj ljestvici
Osmansko Carstvo omogućilo je
uspon na društvenoj ljestvici
djeci svih društvenih slojeva i konfesija:
učenost, stručnost i razvijenost upravljačkih kompetencija
osnovni su kriteriji napretka
Mnogi su Hrvati obnašali najodgovornije upravne dužnosti (upravitelji regija, ministri, predsjednici vlade, veleposlanici, visoki časnici, admirali)
Poljoprivreda
Zbog loše poljoprivredne tehnologije i premalo znanja o gnoje nju tla i potrebama biljaka, prinosi su bili mali, a poljoprivredom se bavio velik dio stanovništva.
Zemljoradnja je bila mnogo zastupljenija od stočarstva, kojim se uglavnom bavilo doseljeno vlaško stanovništvo.
Kršćani u Osmanskom Carstvu
Čak ni razmjerno povlašteni franjevci nisu smjeli nositi redovnički habit, a da prikriju svoj identitet, nisu brijali brade i brkove i stanovali su u seoskim kućama.
Osmanlije nisu zabranili djelatnost kršćanskih crkava na novoosvojenim područjima nego su nastojali staviti pod nadzor viši kler.
Isprva su katolički vizitatori imali dojam da su kršćani u Osmanskom Carstvu bili građani drugog reda (nisu jahali konje i nisu nosili odjeću vedrih boja).
Upleću se u izbor crkvenih dužnosnika, nerijetko namećući svoje kandidate, a niža tijela vlasti budno su pratila postupke kršćanskog klera.
Stradanja i migracije stanovništva
Osmanska osvajanja imala su katastrofalne posljedice
za stanovništvo hrvatskih zemalja.
Uz neprestana iseljavanja trgovaca, obrtnika i slobodnih seljaka u sigurnija područja, golem su demografski deficit prouzročili magnati, pa i hrvatski banovi, koji su kmetove s vlastelinstava selili na svoje posjede u sigurnijim područjima.
ban Franjo Batthány [Bacani]
ban Tomo Nádasdy
Osmanski pohodi bili su dijelom i lov na roblje pa su desetci tisuća uhićenih Hrvata prodani na sredozemnim tržnicama ili preseljeni na opustjela selišta diljem Osmanskoga Carstva.
Zapadna
je
Slavonija
izgubila gotovo 80 posto stanovništva, a
Lika i Krbava
čak 95 posto.
Hrvati iz Hercegovine bježali su u
Dalmaciju pa na otoke
, a neki su se zaustavili na
Apeninskom poluotoku u pokrajini Molise
.
Kako bi demografski osnažili tek osvojena područja, osmanske su vlasti
povlasticama
motivirale stanovnike na naseljavanje
Srijema, Slavonije, Bačke i Baranje
, a u pogranična su područja naselili
Vlahe
.
Kako su u drugoj polovici 15. stoljeća Osmanlije zauzeli
Srbiju
, dio Srba seli se u
Mačvu i Srijem
, a neki u
Bačku i Baranju.
Tijekom vladavine Osmanlija stanovnici jugoistoka Europe dizali su ustanke pa su u strahu od osvete bježali na područja pod vlašću kršćana.
Veliki bečki rat
Veliki bečki rat
ponovno je promijenio etničku strukturu
Panonije i Dalmacije
.
. Tijekom rata sve su strane novačile seljake u pomoćne vojne postrojbe ili su od njih otimale stoku i hranu. Zbog tih nevolja, dio pučanstva skrivao se u šumama i močvarama, a dio se sklonio u naselja izvan glavnih putova ili je pobjegao u krajeve udaljene od bojišta.
Nakon osvajanja Beograda 1688. carska je vojska prodrla sve do Makedonije, a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare i druge kršćanske narode na Balkanu na ustanak protiv Osmanlija.
Zastrašeni surovim postupcima Osmanlija politički i vjerski vođe ustanika protiv osmanske vlasti pokrenuli su velike, dijelom stihijske, seobe balkanskih naroda u Podunavlje.
Bitka kod Sente
Nakon osmanskog poraza kod
Sente 1697
.,
princ Eugen Savojski
prodro je u Bosnu i osvojio
Sarajevo.
Nije ga mogao zadržati pa ga je spalio i poveo iz središnje Bosne gotovo 10 000 katolika te ih naselio u
Baranji i Bačkoj,
na posjedu koji je dobio od bečkog cara.
Ponovna uspostava muslimanske vlasti u srednjoj Bosni i Bosanskoj Posavini označila je početak osvete katolicima i najavila masovnu seobu Hrvata iz Bosne (i Hercegovine) u područja pod vlašću kršćana -
Mletačku Republiku, Dubrovačku Republiku i Habsburšku Monarhiju
- koju su predvodili franjevci.
Spahije
Vlaški stočar
Akindžije u napadu
Seljak / raja
Osmanski most na Dravi
Hamam
Bitka kod Sigeta
Kip Marka Horvata Stančića
Siget danas
Nikola Šubić Zrinski
Sulejman Veličanstveni
Mehmed Sokolović
Tvrđava Klis danas
Petar Kružić
Plan grada Karlovca
Utvrda Sisak
Toma Erdődy
Opsada Kisega (1532.)
Nikola Jurišić
Inocent XI.
Eugen Savojski
Mehmed IV.
Kara Mustafa
Jan Sobjeski
Bitka kod Sente
Bitka kod Siska
Eugen Savojski
fra Luka Ibrišimović
Potpisivanje Mira u Srijemskim Karlovcima
Iva Ozimec, 2.c
