Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Hrvatske zemlje u 19. st. - Coggle Diagram
Hrvatske zemlje u 19. st.
Hrvatski narodni preporod
Dalmacija i Istra su posebne autonomne pokrajine, Banska Hrvatska i Slavonija pripadaju Ugarskoj, a Vojna Krajina je pod upravom bečkog Dvorskog ratnog vijeća
Želja za stvaranjem jedinstvenog hrvatskog književnog jezika- ilirski pokret 1835. (dobio ime po Ilirima)
U Hrvatskoj je službeni jezik latinski, a u školama mađarski
Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, Antun Mihanović i Josip Kušević zalažu se za uvođenje hrvatskog tj. ilirskog jezika
„Horvatska domovina“ i „Reć domovine od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku“ - Antun Mihanović
Disertacija 1832., Janko Drašković- predlaže sjedinjenje hrvatskih zemalja u Kraljevstvo iliričko i samostalan položaj Hrvatske, piše na štokavskom
Zasjedanje 1832.- Juraj Rukavina drži prvi govor na hrvatskom jeziku
„Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja“, Ljudevit Gaj 1830.- predlaže reformu pravopisa
Javni život dobiva nacionalno obilježje pokretanjem „Ilirskih narodnih novina“ s prilogom „Danica ilirska“
Juraj Haulik- prvi zagrebački nadbiskup, zalaže se za uvođenje hrvatskog jezika u državne poslove
Važne su kulturne ustanove koje postaju žarišta preporoda- čitaonice, Matica ilirska, Narodni dom i muzej
Protivnici osnivaju Horvatsko-vugersku stranku (mađaroni)- žele čvršću vezu Hrvatske i Ugarske
Pobornici osnivaju Ilirsku stranku (kasnije Narodna stranka)
I. K. Sakcinski drži prvi zastupnički govor na hrvatskome jeziku, a on se uvodi kao službeni 1847.
Ivan Antunović- pobornik narodnog preporoda među Bunjevcima i Šokcima- pokrenuo prve novine na hrvatskom jeziku na tlu južne Ugarske, napisao prvo djelo o kulturi i povijesti Hrvata južne Ugarske, potaknuo osnivanje Bunjevačke stranke
Dalmacija i Istra
Pokušaji talijanizacije Istre i Dalmacije
Osnivanje Dalmatinskog sabora- autonomaši ističu posebnost i autonomiju, dok Narodna stranka zahtjeva sjedinjenje Dalmacije i Banske Hrvatske
Mihovil Pavlinović- izdaje tajni program 1869. „Hrvatska misao“ kojim zahtjeva samostalnu, sjedinjenu Hrvatsku
Pobjedom narodnjaka na izborima 1882. uvodi se hrvatski kao službeni sljedeće godine
Narodni preporod u Istri počeo je otvaranjem čitaonica
Neoapsolutizam
Ožujski ustav Franja Josipa I. 1849.- oformljeno Carevinsko vijeće, njemački postaje službenim, pozicija vladara jača pravom na veto
Započinje razdoblje neoapsolutizma koje traje do 1859.
Raspušta se Bansko vijeće i Sabor, a osniva se Banska vlada
Utjecaj centralizma- Hrvatska i Slavonija se odvajaju od Ugarske, a Vojna krajina ostaje zasebno također pod upravom Beča, Dalmacija nije pripojena te se ukidaju županije i trobojnica
Germanizacija u školama i upravi
Modernizacija na području kulture, poljoprivrede, uprave i pravosuđa, pošte i željeznice
Obnova ustavnog stanja
Slom apsolutizma- Franjo Josip saziva Pojačano carevinsko vijeće u Beču 1860.
Hrvatske zemlje zastupaju A. Vraniczany, J.J. Strossmayer i Frano Borelli Vranski- žele sjedinjenje
Novi hrvatski ban Josip Šokčević
Sastavljena Banska konferencija- traže vraćanje županija, osnivanje Hrvatske dvorske kancelarije i ujedinjenje hrvatskih zemalja
Ban imenuje Namjesničko vijeće i vraća županije
Ukida se Vojvodina Srpska, a Međimurje se pripaja Ugarskoj
Hrvatski sabor 15. travnja 1861.
Zadatak saziva Sabora : izraditi prijedlog državnopravnog položaja Hravtske i Slavonije u Monarhiji, ali i prema Ugarskoj, zelja za prilagodbom modernizacijskih reformi vlastitim interesima i izabrati izaslanike u Carevinsko vijeće
Dalmatinski sabor sa autonomašima, Rijeka i Vojna krajina nisu poslali svoje predstavnike u sabor
Najvažniji zaključak: članak 42.--- nastao na prijedlog Narodne stranke, formulirao ga je Ivan Mažuranić, njime se ističe drzavnost Trojedne Kraljevine i jedinstvo hrvatskih zemalja te spremnost iste da radi zajednickih interesa i osiguranja ustavnih sloboda stupi u novi savez s Kraljevinom Ugarskom---REALNA UNIJA s Ugarskom—PERSONALNA UNIJA s austrijskim zemljama
Samostalni poslovi: uprava, vjerski poslovi, školstvo i sudstvo
Raspušten Hrvatski i Ugarski sabor u jesen iste godine---osnovana Hrvatska dvorska kancelarija, a 1862. Stol sedmorice ( vrhovno sudsko tijelo cime Hrvatska postaje neovisna o Ugrske i po pitanju sudstva )
Dolazi do formiranja i razvoja modernih hrvatskih političkih stranaka
Narodna stranka
Glavni predstavnici: J.J. Strossmayer, Franjo Rački, Ivan Mažuranić
Prijedlog rješenja uređenja odnosa s Ugarskom: Realna unija s Ugarskom samo ako prizna samostalnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
Novine: Pozor ( kasnije Obzor)- 1860. – glasilo Narodne stranke, F. Rački objavio tekst Jugoslovjenstvo ( jugoslavenske ideje)
Stavovi poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe: 1874. izardili južnoslavenski program kojim je predvideno stvaranje zajednicke juznoslavenske drzave u kojoj bi svi narodni bili slobodni i ravnopravni
Unionistička stranka
Glavni predstavnici, MAĐARONI/UNIONISTI: Levin Rauch , Julije Janković, Mirko Bogović
Prijedlog rješenja uređenja odnosa s Ugarskom: Unija s Ugarskom, ali protiv povezivanja s Austrijom
Nemaju svoje glasilo , ali obavljuju tekstove u Hrvatskim novinama i Narodu
Stavovi poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe: Sabor 1861. bezuvjetna unija s Ugarskom
Članovi postupno prelaze s vremnom u Narodu stranku
Stranka prava
Glavni predstavnici: Ante Starčević i Eugen Kvaternik
Prijedlog rješenja uređenja odnosa s Ugarskom: Hrvatska koja bi bila potpuno neovisna ili bi uz monarhiju bila vezana personalnom unijom, protiv južnoslavenstva
Novine: Zvekan - 1867. Hervat – 1868. Hervatska - 1871.
Stavovi poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe: Hrvati imaju pravo na svoj jezik, kulturu, povijest i teritorij.
Samostalna narodna stranka
Glavni predstavnici: Ivan Mažuranić, Ivan Kukuljević, Juraj Haulik
Prijedlog rješenja uređenja odnosa s Ugarskom: Čvrsto povezivanje s Austrijom, protiv unije s Ugarskom
Program stranke: Uvjetno ili bezuvjetno 1864. god- protivljenje centralizmu i realnoj uniji s Ugrskom
Novine: Domobran
Hrvatsko-ugarska nagodba
novi izbori- izbornu pobjedu odnijeli narodnjaci i unionisti
Regnikolarna deputacija n acelu s Strossmayerom ide u Ugarsku
Adresa- istaknutadrzavnost i cjelokupnost Trojedne Kraljevine, sabor opet raspušten, novi ban: unionist Levin Rauch
Zaključak pregovora: 24. srpnja 1868. Hrvatsko- Ugarska nagodba kojom Hrvatska i Slavonija ulaze u drzavnu zajednicu s Ugarskom, te se priznaje teritorijalna cjelovitost Hrvatske
Samostalni poslovi Hrvatske: pravosude, unutrašnja uprava, vjerska politika i školstvo, --- zajednicki poslovi:finnacija i vojska
Stanje nakon sklapanja nagodbe
Otpor protiv Nagodbe- narodnjaci i prvaši
Narodnjaci i ban Rauch –ostavka bana, na njegovo mjesto dolazi ban Koloman Bedeković-Komorski
1871.IZBORI- pobjeda narodnjaka- RUJANSKI MANIFEST (proglašavaju nagodbu nevažećom)
Kralj raspušta Hrvatski Sabor- novi ban: Antun Vakanović
Novi izbori.pobjeda narodnjaka- žele reviziju financijskog dijela nagodbe
Riječka krpica
Spor oko pitanja Rijeke
Dio pitanja Rijeke nije bio unutar hrvatske verzije Nagodbe
Ugarska ne zeli prihvatiti Nagodbu bez Rijeke- Franjo Jospi predlazee rjesnje te se na tekst pogodbe dodaje objasnjenje o polozaju Rijeke ( grad, luka i kotar Rijeke „ sačinjavaju posebno s ugarskom spojeno tijelo )
Na Hrvatski tekst nagodbe samo je naljepljen članak 66- Riječka krpica
Rakovačka buna
Vojna krajina
Eugen Kvaternik diže bunu u Rakovici- 8.10.1871.
UZROK: Nezadovoljstvo Nagodbo i podređenosti Ugarskoj
CILJ: Uspostaviti samostalnu hrvatsku državu
POSLJEDICE: Buna je ugušena, smrt Eugena Kvaternika
Protumađarski nemiri 1883.
Uzrokovani postavljanjem dvojezičnih državnih grbova
Ostavka bana Pejačevića jer odbija vratiti dvojezične grbove
Franjo Josip ukinuo je ustav i za komesara postavio Hermanna Ramberga
POSLJEDICA NEMIRA: postavljanje „ nijemih grbova „ ---bez ikkavih natpisa
Ivor Vid Tibljaš, Sara Vitas, Vanja Milosavljević, Patricia Miškulin