Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Srednjovjekovna Europska umjetnost - Coggle Diagram
Srednjovjekovna Europska umjetnost
Gotika
Vrijeme
Nastala sredinom 12.st. i nestala krajem 15.st.
Prostor
Katoličke drržave,najrasprostanija u Italiji
Slikarstvo
Tijekom 13. stoljeća u Francuskoj se razvio „elegantni stil” u iluminacijama molitvenika, pri čemu se ljudske figure prikazuju uz sve više pažnje i detalja i s naglašenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obilježeno „novobizantskim” stilom koji je uslijedio nakon križarskog osvajanja Carigrada godine 1204.
Slikarstvo gotike obilježeno je isprva sporim razvojem, većinom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prijašnje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjajući se na romaničku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio plošni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.
Duccio, Raspeće, detalj sienskog poliptiha Maestá iz 13. st
Arhitektura
Gradski obrtnici unose u arhitekturu više svjetlosti, uglavnom jer su ovladali boljom tehnikom smjele uporabe pogodnih konstrukcijskih elemenata među kojima su najvažniji: šiljasti (prelomljeni) luk, rebrasti svod (nastao od križastog + rebra) koji se završava na snopastim stupovima, kontrafor (potporni vanjski luk), transept je pomaknut na sredinu građevine i ne strši izvan građevine, rozeta se pojavljuje više jer je osvjetljenje važno za gotiku.
Prelomljeni luk je nastao iz polukružnog luka kada je zamijećeno da se uporabom ovog luka može postići veća okomica luka. Umjesto bačvastog svoda sačinjenog od polukružnih lukova počinju se križati prelomljeni lukovi koji su, za razliku od polukružnih, mogli imati zajednički završetak u tjemenu (ključ). U križnom svodu svi pritisci se koncentriraju u unaprijed određenoj točci, stoga svodnu konstrukciju ne nose plohe zida nego stupovi i lukovi. To je pridonijelo izjednačavanju dijelova, pa sva tri broda crkve postaju jednako široki i visoki, te crkveni prostor za vjernike nalikuje bilo kojoj gotičkoj dvorani – u vijećnici ili dvorcu … Stoga ih se i naziva dvoranskim crkvama.
Može se prepoznati po vodorigama(gargoyle)
Kiparstvo
Ti brojni kipovi, kadšto u nepreglednim količinama, nisu rađeni zbog ukrasa ili kao izraz izobilja, nego služe prikazu svekolikog znanja i vjerovanja toga doba. Naglašeni humanizam gotike izražen je i time što se velik dio sadržaja u likovima i prizorima odnosio na čovjeka, a ne na svece i božanske likove.
Kiparstvo gotike je još uvijek pretežito vezano za arhitekturu, ali postoje brojne razlike od romaničkog kiparstva. Prije svega volumeni skulptura su sve manje plošni, a sve više se kipovi zaobljuju dok se naposljetku ne osamostale od zida (što nije postojalo od razdoblja antike) pa stoje na isturenim konzolama, ili su postavljeni među stupovima pa se doimlje kao da su u nišama.
Mučenici s portala katedrale u Chartresu iz 13. st.
Primjeri
Europa
Katedrala u Salisburyju, započeta 1220.
Pročelje katedrale u Amiens-u, 1220.-1236.
Milanska katedrala, fotografija iz 1870.
Notre-Dame u Parizu,1160.-1250.
Hrvatska
Katedrala sv.Marka u Zagrebu
Isto ima najstarija gotička vrata
Pavlinski samostan u Lepoglavi.
Romanika
Prostor
Od sjeverne Španjolske do Rajnske oblasti i od Škotske do srednje Italije
Primjeri
U Hrvatskoj
Crkva sv. Donata u Zadru
Crkva Sv.Križa u Ninu
U Europi
Katedrala u Speyeru (Saska (pokrajina) u Njemačkoj)
Normanska Durhamska katedrala (Sjeverna Engleska)
Katedrala i krstionica u Pisi, Toskana (Italija), 11.-12. st.
Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (Zapadna Francuska, Poitou-Charentes)
Kiparstvo
U ranoj romanici skulptura je i dalje vezana uz arhitekturu, ali je novi položaj Crkve u društvu nalagao iznošenje programa na pročelje. Ta eksteriornost prvo se pokazala plitkim reljefima kao aplikacijama na pročelju. Na skulpturi romanike javlja se ponovo, prvi put nakon kasne antike, jak osjećaj za plastično, a u obradi detalja težnje za shematiziranjem.
Figurativno kiparstvo, izvorno obojeno živim bojama, igralo je značajnu ulogu i bilo je integralni dio romaničkih građevina, kao primjerice na kapitelima stupova, i oko impresivnih portala, najčešće na timpanonu iznad glavnih vrata.
Stvaranje Adama i Eve, slavni Wilgelmusov reljef, katedrala u Modeni, Italija, početak 12. st.
Slikarstvo
Općenito, romaničko slikarstvo karakterizira linearna, plošna stilizacija i shematsko pojednostavnjivanje likova (ikonografska metoda redukcije), vertikalna perspektiva bez težnje realističnom opisivanju stvarnosti te, vrlo često, kontrastni odnosi skromne ljestvice boja (zemljane boje: ciglasto-crvena, oker-žuta i rđavo-smeđa).
Romaničko slikarstvo je, poput romaničkog kiparstva, vezano uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani svodovi, vitraj, tapiserija, rjeđe mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane oltarne ploče i sanduci).
Posljednja večera iz crkve Sant'Angelo in Formis, 11. st., Capua, Italija.
Vrijeme
Od razdoblja 1000.g. do 13.st.
Arhitektura
Brojne su crkve oslikane freskama u žarkim bojama sa svetačkim likovima i legendama. Najpoznatije romaničke crkve podignute su u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj i sjevernoj Italiji, ali se romanička umjetnost proširila i izvan tih zemalja. Regionalizacija je također izražena, svaka regija (pokrajina) ima neke stilske posebnosti.
U Romanici dolazi do velikog procvata građevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemićkih utvrda (donjon) i samostana. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne građevine masivnih zidova, bogata vodoravna raščlanjenost, kameni polukružni i bačvasti svodovi, polukružni lukovi i kockasti kapiteli često urešeni biljnim i figuralnim motivima.
Zvonik sv.Duje u Splitu
Zvonik sv.Duje u Splitu ima primjer romanike i Gotike
Autor:Karlo Lovrić 6.B
