Mornar Miho Pracat živio je u Dubrovniku i imao je svoj brod. Jedan dan otišao je na plovidbu kada ga je dočekala oluja i razbila mu brod. Vratio se kući kupio novi brod i opet mu se u oluji razbio brod. nakon toga došao je kući i bio je siromašan. Pričao je sa ženom i nedugo nakon toga ugledao guštericu koja se pokušavala popet uz zid. Prvi put je probala pa je bala, drugi put je probala pa je pala, treći put je probala i uspjela se popet. Miho kad ju je ugledao rekao je dvaput sam probao moram još jednom. Ispričao je to ženi , a žena ga je upitala kako ćeš sada kupiti brod kad smo siromašni. Miho je razmišljao danima i nikome nije ništa govorio. Jedne noći ušao je u stolnu crkvu dubrovačku, Gospinu crkvu i pokrao svo blago koje su imali, i kupio treći brod i otišao na put u Afriku. Tamo je ušao u gostionicu i konobari su mu rekli da ima jako puno miševa i štakora koji jedu hranu i nemaju nikakve životinje koje bi ih potamanile. Miho se vratio u Dubrovnik i obznanio građanima da kupuje mačke i za svaku daje po tri, četiri solda. Tako je Miho napunio cijeli brod s mačkama i vratio se u Afriku. Otišao je u onu gostionicu i pustio dvije mačke koje su počele loviti štakore. Vidjevši što se događa, stanovnici tog mjesta navalili su da im proda sve mačke koje ima. Pun zlata vratio se u Dubrovnik rekao da je on pokrao zlato iz crkve i vratio svo to zlato čak i više u crkvu. Dubrovčani su mu u znak zahvalnosti napravili kip koji i danas stoji u dubrovačkom dvoru.
