Please enable JavaScript.

Coggle requires JavaScript to display documents.

KLASIČNO RAZDOBLJE KNJIŽEVNCOTI - Coggle Diagram

- - - - grčki lirski pjesnik
      - uz Sapfu i Alkeja kanonski predstavnik monodijske lirike
      - Helenističko izdanje Anakreontovih pjesama obuhvaćalo je vjerojatno 5 knjiga, a osim melike sadržavalo je i jampske i elegijske pjesme
      - očuvano je oko 100 fragmenata, ali samo tri cjelovite pjesme na jonskom narječju
      - pjeva o ljubavi i vinu, a stihovi mu se odlikuju osjetilnošću i autoironijom
- - - - književni rod: epika
      - književna vrsta: ep
      - vrijeme radnje: 12.st.pr.Kr.
      - mjesto radnje: okolica Troje (Olimp)
      - tema: deseta godišnjica ratovanja između Ahejaca i Trojanaca
      - ideja: čovjekova sudbina ovisi o milosti i nemilosti bogova, odnosno više sile
      - 24 pjevanja
      - likovi: Ahilej, Agamemnon, Hektor, Menelaj, Paris, Helena, Patroklo, Prijam, Eneja, Afrodita, Ajant, Nestor, Ares, Briseida, Hriseida, Andromaha, Hefest, Hekaba, Hermes, Kasandra, Kalkas, Erida, Artemida, Glauk, Terzit, Hris, Amazonke, Odisej, Feniks, Antenor, Pandar, Dolon, Polidor, Agenor, Atena, Hera, Had, Apolon
    - - vrijeme radnje: sama radnja epa traje 40 ili 41 dan, od Trojanskog rata do Odisejevog povratka na Itaku
      - tema: Odisejeve pustolovine nakon Trojanskog rata, povratak na rodnu Itaku i osveta Penelopinim proscima
      - mjesto radnje: Itaka, Pil, Sparta, zemlja Feačana, u što se ne ubrajaju svi otoci koje je Odisej posjetio na povratku kući i o kojima pripovijeda na feačkom dvoru (Ogigija, zemlja Lotofaga, Kozji otok, zemlja Lestrigonaca, grad Kimerana, Aidovo podzemno carstvo Ereb…)
      - ideja: Opis Odisejeve snalažljivosti u prevladavanju nevolja i preživljavanju avantura na putu u voljeni rodni dom Itaku
      - vrsta djela: epopeja (pustolovni i junački/herojski ep), reprezentativan primjer epske poezije, uzor epovima
      - 24 pjevanja
      - književni rod: epika
      - likovi: Odisej, Telemah, Atena, Penelopa, Nestor, Pisistrat, Menelaj, Helena, Trasimed, Hermiona, Megapent, Euriklija, Zeus, Kalipsa, Posejdon/Zemljotresac, Alkinoj, Nausikaja, Areta, Kiklopi, Kiklop Polifem, Lestrigonci, Ahilej, Neoptolem, Kirka, Eumej, Penelopini prosci, Antinoj, Eurimah, Ktesip, Teoklimen, Amfinom, Eurinoma
  - - - ANALITIČARI - zastupali su mišljenje da pojedini dijelovi homerovih epova potječu od raznih autora
      - UNITARISTI - branili su jedisntvo epova Ilijade i Odiseje i Homerovo autorstvo
- - - - rimski komediograf
      - o njegovu životu postoje tek mnoge legende
      - od grčkoga je uzora zadržao sadržaj i likove, a ostale elemente vješto prekrajao i prilagođivao prilikama rimske pozornice
      - istaknuo se kao majstor komičke scene i likova
      - nenadmašnom je vještinom vladao jezikom, unio je mnogo elemenata pučkoga govora i skovao nove ekspresivne riječi
      - pjevani dijelovi (cantica), kojih nema u grčkim izvornicima, daju njegovoj komediji operetni značaj
      - životnošću djela zasjenio je svoje uzore i suvremenike
      - pripisivalo mu se 130 komedija, od kojih se sačuvala (jedna nepotpuno) i smatra autentičnom 21
    - - u Terencijevim komedijama sa zaokruženom radnjom i plastično izrađenim karakterima, izdvaja se uglađenost i stanovita sentimentalnost, što nije nailazilo na odobravanje neobrazovanoga rimskog puka, navikla na trivijalne dosjetke i lakrdijske elemente
      - po popularnosti nije se mogao mjeriti s Plautom, no djela su mu se u cjelini prenijela u kasnu antiku i bila osobito popularna u srednjem vijeku
      - kao mlad rob bio je doveden iz Afrike u Rim, gdje je dospio u kuću senatora Terencija Lukana koji je zapazio njegovu darovitost, dao ga školovati i potom oslobodio
      - rimski komediograf
    - - grčki komediograf
      - najveći predstavnik nove atičke komedije
      - poznato je stotinjak naslova njegovih komedija
      - tekstovi su najvećim dijelom nestali u Bizantu za vrijeme arapskoga prodora, no dio njegove ostavštine ponovno je postao dostupan zahvaljujući mnogobrojnim papirusnim otkrićima
      - Mrzovoljnik, Parničari, Djevojka ošišane kose,...
    - - grčki komediograf
      - uz Kratina i Eupolida kanonski predstavnik stare atičke komedije (najznamenitiji grčki komediograf uopće)
      - njegove komedije, kao i cijelu staru komediju, obilježavaju fantastični zapleti, otvorena politička kritika, poimenično ismijavanje suvremenika, opscene šale, duhovito komentiranje književnih i filozofskih tema
      - od 44 komedije, koliko su ih poznavali aleksandrijski filolozi, očuvalo ih se 11
- - - - za razliku od Eshila, pjesnika iz vremena stvaranja atenske demokracije, te Euripida, pjesnika njezine krize, Sofoklo je po ideološkoj i književnoj usmjerenosti pjesnik Periklova, ili atenskoga zlatnoga doba
      - bio je sin bogata obrtnika
      - drugi po redu od trojice grčkih tragičara čija su djela sačuvana
      - u antici je bilo poznato više od 130 njegovih tragedija i satirskih igara, od nama poznatih 111 naslova, sačuvalo se sedam tragedija i polovica jedne satirske igre
      - grčki tragički pjesnik
      - Antigona, Kralj Edip, Elektra, Edip na Kolonu,...
      - od njegovih djela je već u antici najglasovitija bila Kralj Edip, koju Aristotel u djelu O pjesničkoj umjetnosti navodi kao savršen model tragedije
    - - suvremene vijesti o njemu oskudne su, često nepouzdane
      - prema antičkim izvorima, Euripid je napisao 92 drame, od kojih je osamdesetak poznato po naslovu, očuvalo ih se u cijelosti 19
      - najmlađi od trojice grčkih tragičara čija su se djela sačuvala
      - Res, Medeja, Hipolit, Heraklo,...
      - grčki tragički pjesnik
    - - najstariji od trojice grčkih tragičara čija su se djela sačuvala
      - napisao je devedesetak kazališnih komada (tragedija i satirskih drama) od kojih je poznato oko 80 naslova
      - grčki tragički pjesnik
      - u cijelosti se očuvalo samo 7 tragedija
      - tvorac klasične grčke tragedije, uvođenjem drugoga glumca i redukcijom korskoga udjela dao je prvenstvo dijalogu, učinio tragičku radnju dramskom u punom smislu riječi, obogatio konstrukciju zapleta
      - Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe,...
- - - - javlja se krajem 16. stoljeća u talijanskoj književnosti povezivanjem pastorale s glazbom
      - građa je preuzeta iz mitologije, a često su inspiracija znale biti viteške teme
      - književno-glazbena vrsta s patetičnim raspletom i sretnim završetkom
      - prva melodrama bila je izvedena u Firenzi 1594. godine i to kao rezultat zajedničke suradnje književnika O. Rinuccinia i kompozitora J. Peria