Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
DRUGO RAZDOBLJE U SVJETSKOJ KNJIŽEVNOSTI (1929.- 1952.) - Coggle Diagram
DRUGO RAZDOBLJE U SVJETSKOJ KNJIŽEVNOSTI (1929.- 1952.)
ZNAČAJKE
razaranje klasičnih formi (pišu se romani - eseji, eksperimentira se s tehnikama pisanja)
dominacija proznih i dramskih vrsta (književnici većinom pišu romane i drame, u dramama traže nove tekstove pod pritiskom razvoja filmske industrije)
utjecaj filozofije egzistencijalizma - SVE JE STVAR OSOBNOG IZBORA ( Glavni predstavnik je francuski filozof i književnik Jean-Paul Sartre)
NAJVAŽNIJI PREDSTAVNICI RAZDOBLJA:
LIRIKA:
Thomas Steams Eliot
Federico Garcia Lorca
Pablo Neruda
Jacques Prevert
PROZA
Ernest Hemingway (1899.- 1961.)
William Faulkner (1897.- 1962.)
Jean - Paul Sartre (1905.- 1980.)
DRAMA
TEATAR APSURDA: predstavnici su Eugene Ionesco (1912. -1994.) i Samuel Beckett (1906.- 1981.)
EPSKI TEATAR: osnivač je Berlolt Brecht (1898.- 1956.)
TEATAR APSURDA
U drugoj polovici 20.-tog stoljeća u dramskoj književnosti se razvija teatar (kazalište) apsurda, odnosno antidrama
APSURD - "besmislica", besmisao, ono što se protivi zdravorazumnom zaključivanju, ono što je nemoguće
Elementi dramske strukture tradicionalnog kazališta:
nema dramske radnje
nema karakteristike likova (bez psihološke i sociološke motivacije likova)
govor likova je smješan, nema dijaloga, prepun ironije i crnog humora
likovi se nalaze u apsurdnim životnim situacijama pa su i njihove misli apsurdne
dominantne teme antidrame su: samoća, strah promašenost, izostanak komunikacije, a prava tema je zapravo NIŠTA - nema smisla
EUGENE IONECO
francuski dramatičar rumunjskog podrijetla
vizualno i auditivno kazalište- cirkus
EPSKI TEATAR
Berlolt Brecht - njemački pjesnik, pripovjedač, tvorac iglavni predstavnik epskog teatra
Epsko kazalište - karakteristike
želi poučavati, utjecati na društvenu svjest
odbacuje tradicionalne dramsku strukturu, uvodi epske scene
nema činova, nižu se scene
opširne didaskalije na početku svake scene
dramska zbivanja popraćena su songovima, projekcijom filmova, dijapozitiva, transparentima, parolama
od gledatelja traži razmišljanje, kritički sud i vlastiti stav prema pitanjima koje drama postavlja