Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Roman - Coggle Diagram
Roman
Klasifikacija romana
Nijedna klasifikacija romana ne zadovoljava sasvim potrebu da se pojedine vrste ili tipovi romana opišu i objasne kao književne vrste sa strogo određenim bitnim osobinama. Zato teorija književnosti na današnjem stupnju razvoja mora priznati da postoji više mogućih načina klasifikacije romana.
Najstarija i najpoznatija klasifikacija romana je tematska klasifikacija. Prema toj klasifikaciji kao vrste romana najčešće se spominju društveni, obiteljski, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški, pikarski i kriminalistički roman (…)
Drugi je način klasifikacija romana vezan sa stavom autora i općim tonom romana. U tom smislu najčešće se govori o sentimentalnom, humorističnom, satiričnom, didaktičnom, tendencioznom romanu.
Osim navedenih mogućnosti klasifikacije valja spomenuti da se u studiju romana upotrebljavaju nazivi za neke vrste ili tipove romana prema pojedinačnim epohama književnosti. Tako se realistički roman može suprotstaviti modernom romanu.
Realistički roman, karakterizira čvrsta fabula, psihološka analiza karaktera, nastojanje da se slijedi prirodni tijek zbivanja i da se karakteri i njihovi postupci tumače prije svega uzročno-posljedičnim odnosima između stvari i pojava. Moderni se roman može shvatiti kao svjesno i namjerno odustajanje od svih konvencija koje karakteriziraju realistični roman.
Što je roman kroz povijest?
Ime „roman“ označavalo je prvotno svaki spis pisan na romanskom jeziku (u smislu pučkog jezika, za razliku od latinskog).
Neki ga teoretičari izvode iz helenističkih proznih književnih djela koja obrađivahu ljubavnu problematiku, neki iz srednjovjekovnog tzv. viteškog romana (u kojem su se opisivali doživljaji vitezova).
prevladava mišljenje da je roman u pravom smislu riječi tvorevina novog vijeka i da se u njemu javlja nov odnos prema životu i svijetu, takav odnos kakav se u povijesti ljudskog duha pojavljuje s renesansom.
Obilježja kao stručnog teksta
Objektivnost: "Neki ga teoretičari izvode iz helenističkih proznih književnih djela koja obrađivahu ljubavnu problematiku,..."
Logičnost: "Moderni se roman može shvatiti kao svjesno i namjerno odustajanje od svih konvencija koje karakteriziraju realistični roman."
Uporaba znanstvenih termina: "Ime „roman“ označavalo je prvotno svaki spis pisan na romanskom jeziku..."
Prvi roman
Prvi roman izuzetne vrijednosti u europskoj književnosti, Cervantesov Don Quijote (1605. – 16015.), već uvelike otkriva sve one odlike koje će roman, doduše u raznim pravcima, razvijati i njegovati sve do naših dana.
U Don Quijoteu, naime, junak nije jednoznačno određen heroj nego protuslovan i psihološki složen karakter, prikazan u svom razvoju i u svom sukobu sa svijetom.
Wolfgang Kayser o romanu
On predlaže tipologiju romana prema vladajućim čimbenicima integracije svih elemenata pojedinog romana.
. On drži da svaki roman govori o nekom zbivanju koje se događa na nekom prostoru i u kojem sudjeluju određeni likovi. Tako razlikuje roman zbivanja, zatim roman lika u kojem jedan ili nekoliko uzajamno povezanih likova dominira strukturom romana te roman prostora u kojem neki imaginarni ili stvarni prostor čini bitnu vezu između svega onoga što roman opisuje (Andrićeva Na Drini ćuprija).
Razvoj romana
Sloboda u kompoziciji i mogućnost uvođena neknjiževne građe te kritički odnos prema tradiciji, doveli su do toga da se roman razvija nakon Don Quijotea u raznim pravcima, osvajajući simpatije publike i opće priznanje u svijetu književnosti na različite načine, ali izvan svake sumnje izuzetno uspješno.
Raznolikost romana
Raznovrsnost romana dovodi mnoge teoretičare do zaključka kako se roman zapravo uopće ne može odrediti kao posebna književna vrsta. Premda ne treba zaboraviti kako roman i pored sve raznolikosti, i pored razvoja u mnogim pravcima, ipak ima jedinstvenu sudbinu kao velika vrsta umjetničke proze
Vrijednost romana
Vrijednost je tipologije romana u tome što ona omogućuje shvaćanje nekih temeljnih načela prema kojima se oblikuju romani. Najvažnije je pri tome sljedeće: tipologija romana treba olakšati analizu pojedinih romana, jer na temelju poznavanja tipova romana možemo lakše utvrditi konvencije unutar kojih se ostvaruje svaki roman i odnos koji prema tim konvencijama zauzima svako pojedino djelo.