HRVATSKA EPIKA OD MARULIĆA DO MAŽURANIĆA-U POTRAZI ZA NACIONALNIM EPOM I EPSKIM JUNAKOM HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI
-u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnoj kulturi nije nastao tekst koji bi kasnije mogao zadobiti status nacionalnog junačkog epa kao npr: u engleskoj književnosti ima "Beowulf",u francuskoj " Pjesan o Rolandu ", u ruskoj ,,Spjev o Igorovu pohodu"...
-status hrvatskog nacionalnog epa donekle,zadovoljava Marulićeva "Judita"
-u sadržajnome je smislu epitet nacionalnog epa moglo bi ponijeti djelo " Vazetje Sigeta grada"(1574.) zadarskog književnika Brne Karnarutića
-no u Karnarutićevoj obradi toga objektivno velikog povjesnog događaja nedostajalo je umjetničke snage(razvučeni su motivi,kratak,nesimetrična kompozicija)
-drugo veliko djelo u povijesti hrvatske epike je Gundulićev "Osman"(unatoč tomu što je djelo ostalo nedovršeno ,mnogi novi pisci vidjeli su uzor u tom epu)
-književna kultura hrvatskih zemalja u 18.stoljeću bila je obilježena raznovrsnim stilovima i nije nastajalo djelo koje se temeljilo na epskim obilježjima
-dva teksta:
"Satir iliti divlji čovjek"- Matije Antuna Relkovića
"Razgovor Ugodni naroda slovinskoga"- Andrije Kačića Miošića - zadobilii su status kanonskih epskih djela
"Razgovor Ugodni naroda slovinskoga"- namijenjen je slabije obrazovanoj publici
-iz tog djela nastaju narodne pjesme, no usmenim prenošenjem njihov sadržaj se mijenja te nisu pouzdan izvor znanja o povijesti
"Satir iliti divlji čovjek" ima još manje epskih obilježja od Kačićeva djela-nedostaje mu čvrsta pripovjedna struktura, epski pripovjedać ,glavni junak i antagonist.
-u 19.stoljeću više pažnje se pridavalo drami i teatru,a epika je ostala zanemarena
-Mažuranić je 1846.godine objavio "Smrt Smail-age Čengića" ,tekst koji će od svojeg nastanka do danas imati status najvažnijeg književnog djela preporodnog razdoblja