Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Crkva između reformacije i protureformacije - Coggle Diagram
Crkva između reformacije i protureformacije
SLABOSTI CRKVE
Uplitanje Crkve u političke borbe udaljilo
ju je od naviještanja evanđelja
Pape, kardinali i biskupi, slabo su
marili za stanje u Crkvi.
Stoga dolazi do pada discipline i ona
je bila zahvaćena podmirivanjem i kupovinom
crkvenih službi.
Bila je raširena želja za obnovom,
reformom Crkve.
1517.g prodaju oprosta je raspisao papa Leon X. , kako bi
došao do novca za gradnju katedrale sv.Petra u Rimu, to se pokazalo kao izravni povod koji će dovesti do pojave reformacije.
MARTIN LUTHER - REFORMACIJA POČINJE
Njemački redovnik Martin Luther napisao je
1517.g 95 teza u kojima je iznio svoje prijedloge za reformu Crkve, time je započeo i pokret koji je dobio naziv reformacijski pokret
Plemići su se nadali domoći crkvenih imanja, a građanima se ipak svidjela ideja o Crkvi kojom bi sami upravljali, dok su seljaci u Lutherovim riječima vidjeli poziv za ukidanje društvene nepravde.
Luther je ustrajao u svojoj kritici Crkve, spor se
sve vise produbljivao, te ga je papa izopćio iz Crkve.
Njemački car kaznio ga je progonstvom.
ŠIRENJE REFORMACIJE
Luther je pisao nove spise te je Bibliju
preveo na njemački jezik, ona je sad postala dostupna
svakom i svatko ju je mogao čitati.
Nastala je nova reformacijska Crkva odvojena
od Rima, Lutherove su ideje naišle na odjek i izvan Njemačke, a posebno u Švicarskoj, Engleskog i skandinavskim zemljama.
U Engleskoj kralj Henrik VIII. osnovao je
reformacijsku Anglikansku Crkvu razljućen time što
je papa odbio poništiti njegov brak.
ODGOVOR CRVE - KONCIL U TRIDENTU
Katolička obnova ili protureformacija je
obnova unutar vlastitih redova, temelje na njoj
položio je papa Pavao III.
On je sazvao koncil (crkveni sabor) u
TRIDENTU koji je, s prekidima, zasjedao
od 1545. do 1563.g.
Koncil je potvrdio papu kao vrhovnog poglavara
Crkve te sva vjerska učenja koja su protestanti osporavali
Odlučeno je, da svi svećenici moraju završiti
teologiju te da bi trebali uspostaviti sjemeništa - škole
za svećenike.
Počinju se tiskati katekizmi (vjerske knjige s osnovnim
smjernicama katoličkog nauka).
Koncil u Tridentu označio je konačan razlaz između katolika
i protestanata.
ISUSOVCI
Glavni nositelji katoličke obnove bio je
novoosnovani crkveni red Družbe Isusove, odnosno isusovci.
Isusovci su se odlikovali strogom disciplinom i bezuvjetnom
poslušnošću papi.
Osnivaju škole, gimnazije i sveučilišta
u kojima se školuje mladež u katoličkom duhu.
Tako su isusovci bili vodeći europski prosvjetitelji te
najobrazovaniji ljudi svoga doba.
KONTROLA I NESTRPLJIVOST
Papa III. osnovao je inkviziciju, crkveni sud za
istragu i kažnjavanje krivovjeraca.
Sve veći broj krivovjeraca tako je u istražnom postupku
bio podvrgnut mučenju i osuđivan na smrtne kazne.
Prema papinu nalogu, objavljen je popis zabranjenih
knjiga koje su bile protivne mučenju i moralu Katoličke Crkve
i koje vjernici nisu smjeli citati.
Jedna od ranjivih skupina su bile žene, koje
su često sumnjičene za bavljenje magijom i s njom
povezanom vjerom u vraga.
Otprije prisutna psjednutost "vješticama" sad je urodila
pravim lovom na vještice.
POSLJEDNJE REFORMACIJE
Najvažnija posljedica reformacijskog
pokreta bila je podjela Katoličke Crkve na protestante
i katolike.
Ova je podjela rezultirala krvavim vjerskim ratovima, koji su
prvo zahvatili Njemačku, a kasnije i druge europske države.
Vrhunac vjerskih ratova u Europi označava
Tridesetogodišnji rat (1618. - 1648), to je
bio prvi rat koji je zahvatio gotovo sve europske države.
Katoličku stranu predvodili su Habsburgovci,
a na čelu protestantskih država bile su Danska i Švedska.
Rat je završio bez pobjednika 1648. te je potpisan
Vestfalski mir, kojim je dogovoreno navelo vjerske tolerancije.
To je značilo da su otdad i katolici i protestanti
imali ista prava.
Vestfalskim mirom okončano je razdoblje vjerskih ratova.