Please enable JavaScript.

Coggle requires JavaScript to display documents.

ODGAJATELJ U RADU S DJECOM, DORA MIHALJEVIĆ, ANAMARIA PILIĆ, MIRNA TUČEK I…

- - - - Oštećenje vida dijelimo na 4 razine:
        
        Normalan vid
        
        Umjereno oštećenje vida
        
        Teško oštećenje vida
        
        Sljepoća
        
        .
        
        Oštrina vida; sposobnost raspoznavanja detalja
        
        Vidno polje; prostor što ga vidimo jednim okom
        
        Što je oštećenje vida
        
        senzoričko oštećenje koje kod osoba uzrokuje slabovidnost ili sljepoću
        
        Sljepoća
        
        .
        
        Potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza)
        
        Ostatak vida na boljem oka korekcija do 0.02
        
        Ostatak oštrine vida na boljem oku od 0,02 do 0,05
        
        Ostatak centralnog vida na boljem oko uz moguću korekciju do 0,25
        
        koncentrično sniženje vidnog polja od 5 stupnjeva do 10 stupnjeva
        
        Slabovidnost
        
        Vizualno funkcioniranje koje uključuje oštrinu vida, širinu vidnog polja , pokretnost oka, funkcije mozga i zapažanje svjetla i boja
        
        Oštrina vida na boljem oku uz korekciju od 0,3 do 0,4
        
        Oštrina vida na boljem oku uz korekciju od 0,1 do 0,3 i manje
      - Oštećenje vida utječe na svakodnevni život; oslabljuje mogućnost simultane percepcije, svakodnevne vještine
      - VID - primjećujemo, razaznajemo svjetlo, boje, oblike i udaljenosti
      - SVAKODNEVNE VJEŠTINE O PREDODŽBI SVIJETA
        
        Taktilna opažanja i davanje konkretnih nedvosmislenih verbalnih uputa i sukcesivna
        
        Metoda ruke o ruci
      - U odgoju i obrazovanju djece s oštećenjem vida
        
        Vođenje mnogih aktivnosti temeljne na učenju opipom
        
        Provjeravanje doživljava predmeta koji nas okružuju i o kojima učimo
        
        Osiguravanje brojnih prilika za postavljanje pitanja
        
        Opisivanje riječima ili drugim zvučnim signalima, te pisanje popraćeno govorom
        
        Različita tiflotehnička pomagala i primjerenu pomoćnu tehnologiju
      - Kako osigurati sigurnije i samostalnije kretanje djece
        
        Označavati stvari brajicom ili uvećanim tiskom
        
        Izbjegavati pretjeranu pomoć
        
        Ohrabrivati djetetovu samostalnost
        
        Izbjegavati svaki nered i konfuziju u prostoru
      - KAKO KOMUNICIRATI PRILIKOM VERBALNE KOMUNIKACIJE SA SLJEPOM ILI SALBOVIDNOM OSOBOM
        
        Okrenuti se licem prema slijepoj ili slabovidnoj osobi
        
        Imenujte stvari određeno poput vaza je s vaše lijeve strane na 3 polici
        
        Slobodno se služite neverbalnom komunikacijom poput geste i mimika
        
        Nemojte pokazivati stvari pogledom ili gestikulacijom rukama već popratiti i riječima
        
        Nemojte vikati
        
        Dajte predmete u ruku za taktilni osjet
        
        Budite prirodni i izravni
- - - - NAGLUHOST I GLUHOĆA
      - Gluhoća je oštećenje sluha koji obuhvaća prosječan gubitak sluha iznad 91 ili 95 dB, što onemogućuje cjelovitu percepciju govornog jezika.
      - Oštećenje sluha podrazumijeva nemogućnost ili smanjenu mogućnost primanja, provođenja i registriranja slušnih podražaja zbog urođenih ili stečenih oštećenja
      - Nagluhost obuhvaća prosječni gubitak sluha od 20 ili 25 do 90 dB. Kontinuum nagluhosti kreće se od blage, preko umjerene, do umjereno- teške i teške nagluhosti.
      - Sluh je osjet kojim se zamjećuju zvukovi i tumači njihovo značenje. (njihovo titranje)
      - Ako je riječ o blagoj nagluhosti, osobe mogu uz pomoć slušnog aparata usvojiti jezik i govor okoline spontano.
      - Umjereno nagluhe osobe također mogu spontano uz pomoć slušnog aparata usvojiti jezik i govor okoline, ali se više oslanjanju na očitavanje s lica i usana i vizualni kontakt.
      - Umjereno-teško nagluhe i teško nagluhe osobe auditivnu informaciju nadopunjavaju čitanjem s lica i usana.
      - S obzirom na vrijeme nastanka oštećenja sluha postoje:
        
        Perilingvalno oštećenje (oštećenje nastaje u razdoblju intenzivnog usvajanja jezika i govora, 2.-3. godina života)
        
        Postlingvalno oštećenje (oštećenje nastaje nakon što je osoba usvojila govor)
        
        Prelingvalno oštećenje (urođeno oštećenje sluha koje utječe na cjelokupan razvoj)
      - Oštećenje sluha utječe na razinu jezične kompetencije koja se smanjuje s većom razinom oštećenja sluha.
      - Sa stupnjem oštećenja sluha raste i uloga vidne percepcije u komunikaciji i spoznavanju svijeta, među kojima je i čitanje s usana.
      - Zajednica gluhih ima status kulturne manjine, a znakovni je jezik osnovno obilježje te manjinske zajednice
        (uz jednoručnu i dvoručnu abecedu i druge oblike manualne komunikacije)
      - .
        
        Oštećenje sluha često vodi do tzv. složenih komunikacijskih potreba jer osobe pomoću govora ne mogu ostvariti svoje komunikacijske potrebe i /ili nedovoljno razumiju jezik
        
        U tim slučajevima potrebno je koristiti se potpomognutom komunikacijom, odnosno različitim strategijama, tehnikama i pomagalima koje omogućuju komunikaciju osobe sa svojom okolinom
        
        Korisnikom potpomognute komunikacije , odnosno djetetom sa složenim komunikacijskim potrebama, smatra se svako dijete koje se tijekom života susretne s komunikacijskim teškoćama ili nemogućnošću govora.
        
        To mogu biti djeca koja ne komuniciraju na uobičajeni način uslijed teškoća koje utječu na razvoj govora .
      - ODGOJNO- OBAZOVNI UVJETI
        
        U odgojno-obrazovnim uvjetima teškoće djece s oštećenjem sluha mogu se očitavati u osobitostima učenja govora, usvajanju govornoga i pisanog jezika, problemima u pisanom izražavanju...
        
        Djeca s oštećenjem sluha mogu biti vrlo uspješna u svladavanju redovitoga odgojno-obrazovnog programa, uz primjenu individualiziranih pedagoško-didaktičkih postupaka, posebno kada se radi o diktatima, pjevanju, slušanju glazbenih djela, vježbama slušanja i izgovora, čitanju i pisanju
        
        Okvir za poticanje i prilagodbu iskustva učenja te za vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama (2016) među važne elemente inkluzivnog obrazovanja djece s oštećenjem sluha svrstava:
        
        Osiguravanje stručnoga komunikacijskog posrednika
        
        Uporabu pomoćne tehnologije
        
        Ispis teksta prijevoda odgojno-obrazovnih videomaterijala
        
        prethodnu pripremu pisanog materijala
        
        Vizualizaciju sadržaja tijekom učenja i poučavanja
        
        Olakšavanje očitavanja govora s lica i usana pravilnih pozicioniranjem prema djetetu
        
        osiguravanje produljenog vremena za dovršavanje zadataka
        
        Tijekom odgojno-obrazovnog procesa također je važno:
        
        Prakticirati jasan govor
        
        Biti osvjetljen kako bi dijete nesmetano vidjelo govornika
        
        Reducirati izvore buke
        
        Dodatno provjeravati prati li dijete sadržaj i tijek komunikacije
        
        rabiti mimiku, govor tijela i neverbalnu gestikulaciju
        
        koristiti se s puno vizualnih didaktičkih materijala
        
        Olakšavati sudjelovanje djeteta u odgojno-obrazovnim aktivnostima
- - - - KOMUNIKACIJE
        
        Komunikacija podrazumijeva svako verbalno i neverbalno ponašanje
        
        Komunikacijski poremećaj uključuje sve govorne, sve jezične poremećaje te socijalno komunikacijski poremećaj i druge komunikacijske poremećaje.
        
        Teškoće jezične, govorne i glasovne komunikacije oštećenja su koja uključuju deficite jezika, govora i komunikacije, pri čemu se govor odnosi na ekspresivnu produkciju glasova, riječi i rečenica te kvalitetu glasa i rezonacije; jezik obuhvaća oblik, funkciju i korištenje konvencionalnog sustava simobola prema određenim pravilima
        
        Skupine teškoća:
        
        Glasovne teškoće
        
        Govorne teškoće
        
        Jezične teškoće
        
        Posebne jezične teškoće mogu biti receptivne i ekspresivne.
        
        Odstupanje u razvoju glasa odnose se na neprimjerenu visinu glasa, neprimjerenu glasnoću, rezonanciju ili trajanje glasa.
        
        Obuhvaćaju zakašnjeli razvoj govora i posebne jezične teškoće.
        
        Oštećenja govora
        
        .
        
        Poremećaji tečnosti govora odnose se na govor u kojem se javlja povećan broj oklijevanja, ponavljanja, zastoja, ispravljanja, poštapalica, stanki
        
        2 more items...
        
        Dječja govorna apraksija očituje se u teškoćama izgovaranja glasova, slogova i riječi zbog nemogućnosti stvaranja voljnih pokreta u svrhu izvođenja određene radnje ili pokreta
        
        Artikulacijski poremećaji manifestiraju se u vidu omisije, supstitucije ili distorzije.
        
        SOCIJALNI KOMUNIKACIJSKI POREMEĆAJ znatno remeti tijek socijalnih interakcija jer obuhvaća narušavanje pravila govorne razmjene.
        
        KOMUNIKACIJA podrazumijeva dvosmjernu razmjenu s nekim komunikacijskim ciljem, jedno odsustvo govora u dječjoj dobi uočava se kao teškoća, teškoćom komunikacije.
        
        Uloga odgojno- obrazovnih djelatnika
        
        Poticati djetetov govor
        
        stvaranje prilike za djetetovo slobodno izražavanje
        
        Poticati djetetove interakcije s vršnjacima
        
        Primjećuju djetetov točan govor
        
        Dobar govorni model
        
        Uvažavaju činjenicu da govorno izražavanje nije najbolji način provjere njihova znanja
        
        Nedvosmisleno reagiranje na svako ruganje
        
        Djetetov govor ne smije se prekidati niti se smije od djeteta tražiti da počne govoriti ispočetka ili da misli o tome što govori, djeci je važno osigurati dovoljno vremena da odgovore na pitanja, dozvoliti da šute kad to žele.
        
        Iznimno je važno prakticirati aktivno slušanje i ne ispravljati pogrešan govor djeteta, te potrebno je poticati djecu na primjeren govor
        
        Ako se dijete uopće ne koristi govornom komunikacijom, odgovarajuća odgojno-obrazovna potpora obuhvaća:
        
        planiranje prioriteta u djetetovu jezičnom razvoju
        
        postavljanje usmjerenih, jasnih i nedvosmislenih te dopunskih pitanja
        
        uvođenje slikovnog rječnika
        
        Uporaba neverbalne komunikacije i poticanje druge djece da se njome koriste
        
        Korištenje glazbenih i drugih aktivnosti
        
        Osiguravanje potpomognute komunikacije i potpore prevoditelja na znakovni jezik