Na početku rimske povijesti nalazimo legendu o osnutku grada Rima. U gradu po imenu Alba Longa, nedaleko današnjeg Rima, kraljevao je Numitor, potomak trojanskog junaka Eneje. Numitora zbaci s prijestolja njegov brat Amulije, pogubi mu sina, a kćer Reu Silviju učini svećenicom boginje Veste (boginja kućnog ognjišta). Amulije je to učinio stoga jer se vestalke (Vestine svećenice) nisu smjele udavati, pa je vjerovao da će tako Numitor ostati bez potomaka koji bi jednom mogli tražiti pravo na ugrabljeno prijestolje. Međutim, u Reu Silviju se zaljubio bog rata Mars i ona uskoro rodi blizance Romula i Rema. Kad se je za to pročulo svećenice su dječake u košari spustile u rijeku Tiber da ih spase od sigurne smrti. Val je izbacio na jednoj pličini košaru s blizancima. U tom trenutku naiđe vučica i nahrani blizance svojim mlijekom. Kraljev pastir Faustul ih je odnio kući i u dogovoru sa svojom ženom ih posvoji. Kad su odrasli i saznali za svoje podrijetlo ubili su strica i odlučili podijeliti zemlju između sebe. Rem se nije držao dogovora i Romul ga je ubio.