Podloga vanjskih volijera može biti ili prirodna (tlo) ili se može snabdjeti slojem pijeska, šljunka ili slično. Kavezi, volijere i zaštitni prostori moraju biti opremljeni s najmanje dvije drvene prečke za sjedenje različite čvrstoće, koje moraju biti smještene tako da omogućuju duge letne pruge. Između kaveza ili volijera može biti potreban razdvajajući zid za zaštitu od povreda ugrizom. Sve papige osim opatice se gnijezde u dupljama, stoga im za gniježđenje treba postaviti kućice, koje neki rodovi (Aratinga, Pyrrhura, Brotogeris, Bolborhynchus) koriste za spavanje tijekom čitave godine. Optimalna temperatura prostora navedena je za svaku skupinu. Temperatura u zaštitnom prostoru mora biti najmanje 10 °C, a za rodove Cyclopsitta, Deroptyus, Eclectus, Forpus, Geoffroyus, Graydidascalus, Gypopsitta, Micripsitta, Pionites, Pionopsitta, Prioniturus, Psittacella, Psittaculirostris, Psittinus, Psittrichas, Tanygnathus, Triclaria i Loriculus najmanje 15 °C. Za papige koje podnose hladnoću, npr, mala aleksandra (psittacula krameri), ljubičastoprsa aleksandra (psittacula derbiana), opatica (Myopsitta monachus), patagonska papiga (Cyanoliseus patagonicus) i australske papige zaštitni se prostor ne smije smrzavati.