rimska religija
religija
rimska religija, sustav vjerovanja, vjerskih obreda i ustanova u rim. državi od o. ←VIII. st. do prijelaza iz IV. u V. st. Na njezin razvoj dosta su utjecali Etruščani, a ponajviše Grci; u kasnijem carskom razdoblju sve su veći utjecaji s Istoka.
Budući da su imali posebne bogove za razne životne potrebe, bilo je mnoštvo manjih bogova.
Rano su počeli štovati kao božanstva neke apstraktne pojmove (Fides -vjera, Pietas – pobožnost, Libertas – sloboda itd.). Već od ←IV. st. grč. religija potiskuje italsku pa se ustaljuje 12 olimijskih bogova s lat. imenima: Jupiter–Zeus, Junona–Hera, Dijana–Artemida, Mars–Ares, Minerva–Atena, Venera
bogovi
Mars
Bog rata, otac Romula i Rema,sin kralja Numitora
Junona
Božica braka i kraljica bogova
Venera
Božica ljubavi i plodnosti
Merkur
Bog trgovine i putovanja, glasnik bogova
Neptun
Bog mora i zemljotresa
Pluton
Bog smrti i Podzemnog svijeta i tame 
Saturn
Otac bogova i bog vremena
Jupiter
Kralj bogova, bog neba i gromovni
Lari i penati – duhovi zaštitnici starog Rima
Uz rimsku religiju obično povezujemo prizore veličanstvenih hramova, sjajne kipove božanstava, okićene ulice ispunjene procesijama u čast bogova rimskog panteona
Da bismo barem donekle rasvijetlili ranu rimsku religiju, potrebno je ukloniti različite slojeve koji su se nataložili u dodiru s različitim narodima, ponajprije etrurskim i grčkim, a kasnije egipatskim i orijentalnim, te se usredotočiti na temelje koje čine drevni običaji i obredi starih Latina.
Premda Plutarh piše da je drugi rimski kralj Numa Pompilije bio taj koji je u srca Rimljana usadio sadržaj i smisao obreda, najveći dio drevnih rimskih