Elementarni kositar je srebrno-bijel, veoma sjajan metal. Mekan je i plastičan te izvanredno kovak tako da se može valjati u vrlo tanke folije koji se na tržištu nalaze pod nazivom "staniol". Dobro se polira do visokog sjaja, a ima visoku refleksivnost. Postojan je u dvije stabilne alotropske modifikacije; alfa-kositar (sivi kositar) dijamantne strukture koji pri temperaturi 13,2°C prelazi u beta-kositar (bijeli kositar) tetragonske strukture. Iznad 161°C beta-kositar prelazi u nestabilnu gama-modifikacija romboedarske strukture. Prijelaz uobičajene, bijele modifikacije kositra u sivu teče vrlo sporo pri temperaturi 10°C, ali se hlađenjem jako ubrza. Prijelaz se odvija uz znatno smanjenje gustoće (sa 7,28 na 5,75 g/cm3), a dovoljan je i dodir da se sivi kositar raspadne u sitan prah. Ta se pojava naziva kositrena kuga. Pri savijanju kositra čuje se karakterističan škripav zvuk koji potječe od međusobnog trljanja kristalića. Pri sobnoj temperaturi postojan je na zraku jer na površini stvara čvrst, tanak sloj oksida, a zagrijavanjem izgara u oksid (SnO2) dajući intenzivno bijelo svjetlo. Postojan je i u vodi. U razrijeđenim kiselinama otapa se vrlo sporo, a u koncentriranim kiselinama (HNO3, HCl) i vrućim lužinama brže. Rastaljen lako otapa brojne metale dajući legure.