Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Isus Krist, Galerija, evanđelja (Matej, Marko, Luka, Ivan) djela…
Isus Krist
POVIJESNI IZVORI
Kršćanski izvori
Kanonski:
Nekanonski:
Apokrifi (pobožni spisi koji se ne ubrajaju u kanon Svetoga Pisma):
Nekršćanski izvori
Židovski:
Rimski:
Povijesni izvori mogu biti pisani (knjige, dokumente, pisma), materijalni (spomenik, građevina poput hrama ili crkve), zvukovni (razne vrste snimka), slikovni, usmeni (priče koje su se generacijama prenosile s koljena na koljeno) i noviji.
Isusova povijest još nije dovoljno istražena, no uzimajući u obzir dane rezultate možemo zaključiti da postoje arheološki podaci koji otvaraju vrata daljnjem istraživanju
JAVNO DJELOVANJE I PORUKE PROPOVIJEDI
Nakon krštenja u rijeci Jordanu (Ivan Krstitelj krstio je Isusa) i kušnje u pustinji, počinje njegovo javno djelovanje u Galileji, Judeji i Jeruzalemu
Prema Evanđelju po Marku, prilikom Isusova krštenja, otvorilo se nebo i sišao je Duh Sveti u obliku goluba te se čuo glas nebeskog Oca: „Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina (Mk 1, 11)”
Četrdeset dana proveo je u pustinji, gdje nije ništa jeo; Sotona ga je tri puta iskušavao, ali Isus ga je svaki put odbio. Isus je imao skupinu učenika, koji su s njim putovali, od kojih je izabrao dvanaest apostola
Kasnije je izabrao drugih sedamdeset dvoje učenika i poslao ih po dvoje, pred sobom u svaki grad, kamo je planirao doći. Naviještao je svoj nauk, jednostavno i jasno, tako da su i obični ljudi mogli razumjeti (često je govorio u prispodobama).
Činio je mnoga čuda, kako bi potvrdio, da je Mesija:
Prvo čudo je bilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je vodu pretvorio u vino
Liječio je bolesne, slijepe i gluhe, gubavce, padavičare, uzete, pomagao siromasima, grešnike je obratio, hodao je po vodi
istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi, a jednom je i oživio Lazara, koji je umro
KRALJEVSTVO BOŽJE
Kraljevstvo Božje ili kraljevstvo nebesko jedna je od središnjih tema Isusova propovijedanja
Novi Božji svijet, pravi odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno, gdje je ljubav temeljni zakon uz ostale istinske vrijednosti poput mira, istine i pobjede nad zlom i grijehom
Spominje se više od 100 puta u Novom zavjetu. Isus je o njemu govorio mnogo puta u svojim propovijedima. Spominje ga već u svojoj prvoj propovijedi: "Ispunilo se vrijeme! Približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mk 1,15)
U molitvi Oče naš spominje se u riječima: "Dođi Kraljevstvo tvoje!"
Kraljevstvo Božje nije politički sustav ili geografski prostor pod vlašću kralja, već odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno
SIN ČOVJEČJI
U evanđeljima nailazimo na više naslova koji se odnose na Isusa (Sin Božji, Gospodin, Krist, Spasitelj, Sin Davidov, Sin Čovječji…) Dok sve ostale naslove na Isusa primjenjuju evanđelisti ili likovi iz evanđelja, naslov Sin Čovječji koristi isključivo Isus i to uvijek za sebe
Naslov “Sin Čovječji“ nalazimo u evanđeljima sveukupno čak 61 put
Isusove izreke koje sadrže ovaj naslov mogu se podijeliti u tri grupe:
1) one koje govore o Isusovom zemaljskom djelovanju
2) one o njegovoj muci, smrti i uskrsnuću
3) one koje najavljuju njegov drugi dolazak u slavi
Prvi njegov dolazak nije značio kraj ljudske povijesti nego početak njezine preobrazbe iznutra (ovaj svijet nije tako loš da bi ga Bog trebao uništiti)
Obdržavanje subote je jedna od deset Božjih zapovijedi koja uključuje i zabranu svakoga posla (usp. Izl 20,10). Isus pak tvrdi da je Sin Čovječji taj koji ima pravo određivati što je subotom dozvoljeno, a što nije
MESIJA
U starozavjetnoj Bibliji i židovstvu, prvotno naziv za duhovnog i svjetovnoga vladara izraelskoga naroda (kralja, velikoga svećenika)
Politički značaj budućega mesije zadobio je u proročkim navještajima (Izaija, Zaharija); postaje spasitelj i otkupitelj, koji će na kraju vremena uspostaviti kraljevstvo mira i pravde
Grčki naziv Krist (grč. Χριστός, Khristós, lat. Christus: pomazanik)) doslovan je prijevod izraza mesija, upotrijebljen kao njegovo drugo ime; u prenesenom značenju mesijom se naziva onaj tko mora obaviti ili je ostvario neku veliku misiju.
pomazanjem ustoličen kralj kojemu se kao Božjem izabraniku pridavalo kultno-religiozno značenje
PRAVI BOG I
PRAVI ČOVJEK
Krist je pravi Bog i pravi čovjek – istobitan je Ocu po božanstvu i nama po čovještu
u Kristu, jednoj osobi sjedinjene su dvije naravi – ljudska i božanska.
Pritom su te naravi nepomiješane, nepretvorene, neodvojene i neodjeljive
Vrijedi podsjetiti da je Crkva uvijek vjerovala da je Isus Krist Bog, a u Svetom pismu za to nalazimo brojne potvrde. Petrovoj vjeroispovjesti čitamo da je on Sin Božji (usp. Mt 14,33), Toma ga zove: „Gospodin moj i Bog moj“ (Iv 20,28)
Arijanizam i Nicejski sabor
Naziv po aleksandrijskom svećeniku Ariju (5.st.)
Krivovjerje koje je učilo da je Krist samo čovjek:
Krist nije iste biti kao Otac
Krist je stvoren iz ničega, nije rođen
Osuđeno na Nicejskom saboru 325. godine:
definirano je da je Krist rođen, a ne stvoren
Krist je iste biti s ocem
Monofitizam i Kalcedonski sabor
Učenje egipatskog monaha Eutiha (4./5. st.)
Nastao kao reakcija na nestorijanizam,
u Kristu je samo jedna narav i to Božanska
Osuđen na Kalcedonskom saboru 451. godine:
u Kristu su dvije naravi, ljudska i božanska
one su nepomiješane i neodijeljenje
USKRSNUĆE I UZAŠAŠĆE
Prema kršćanskom vjerovanju uskrsnuo je treći dan i slavno izašao iz groba
Pobožne žene našle su prazan grob i javile apostolima Petru i Ivanu, koji su odmah došli i vidjeli plahte i ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi
Nekoliko dana nakon toga, dvojica učenika išla su u Emaus kraj Jeruzalema. Razgovarali su, a putem im se pridružio Isus. Nisu ga odmah prepoznali. Objasnio im je svoje uskrsnuće. Prepoznali su ga tek za vrijeme večere u Emausu
Isus se susreo s apostolima u kući u Jeruzalemu. Pokazao im je ruke i noge i blagovao s njima pečene ribe i med. Dahnuo je u apostole i rekao: „Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprostit će im se, a kojima zadržite, zadržat će se. (Iv 20, 22-23)”
Ustanovio je Crkvu, postavio je apostola Petra za prvog poglavara Crkve (papu), a apostolima je poručio da naviještaju evanđelje svim narodima i da ih krste u ime Oca, Sina i Duha Svetoga
Galerija
JAVNO DJELOVANJE I PORUKE PROPOVIJEDI
KRALJEVSTVO BOŽJE
POVIJESNI IZVORI
Evanđelja
SIN ČOVJEČJI
USKRSNUĆE I UZAŠAŠĆE
MESIJA
PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK
evanđelja (Matej, Marko, Luka, Ivan)
djela apostolska
poslanice:
Kršćanima
Solunjanima
Kološanima
Efežanima
Filipljanima
Talmud
Josip Flavije(Židovske starine)
Kornelije Tacit
Celzo (Istinski nauk)
Plinije Mlađi (pismo caru Trajanu
Gaj Svetonije (12 rimskih careva)
Život Adama i Eve
Mojsijevo otkrivanje
Tomino evanđelje
Petrovo evanđele
evanđelje po Filipu
Henokova knjiga
