Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Hrvatska u vrijeme bana Khuena Hedervaryja - Coggle Diagram
Hrvatska u vrijeme bana Khuena Hedervaryja
Khuenova politika prema Hrvatskoj
Khuen 1884. osvaja većinu u Hrvatskom saboru koristeći nezakonite metode, te unatoč postojanju Sabora kao prividu ustavnosti, vlada po apsolutističkom režimu. U Hrvatskoj i Slavoniji je 1888. samo 2% stanovnika imalo pravo glasa.
Khuen 1893. u Zagrebu otvara Hipotekarnu banku kao financijsku podlogu svoje politike. Khuen je raznim postupcima pokušavao pretvoriti Hrvatsku u običnu mađarsku pokrajinu i time pridonijeti učvršćenju dualizma.
Khuen je svoju moć gradio na nejedinstvu hrvatskih pol. snaga, a pogodovala mu je i spremnost srpskog građanstva u Hrvatskoj. Zbog toga se daljnje pogoršavaju hrvatsko-srpski odnosi. Khuen je to vješto iskorištavao kako bi proširio sukob i među druge slojeve stanovništva.
Nova teritorijalna organizacija
U isto vrijeme proveđivala se reorganizacija županija. 1886. ustrojava se 8 županija: Ličko-krbavska (središte u Gospiću), Modruško-riječka (središte u Ogulinu), Zagrebačka, Varaždinska, Bjelovarsko-križevačka (središte u Bjelovaru)
Zatim Požeška, pa Virovitička sa središtem u Osijeku i Srijemska županija sa središtem u Vukovaru. Veliki su župani kao vladini pouzdanici dobili velike ovlasti, te se uređuje položaj gradova posebnim zakonom 1895. u kojem se nalaže da su Zagreb, Varaždin, Osijek i Zemun bili izravno podređeni Zemaljskoj vladi u Zagrebu.
Otpori Khuenovoj vladavini
Stranka prava bila je vodeća oporbena stranka Narodnoj stranci kojom je upravljao Khuen. 1886. Erazmo Barčić održava 'veleizajnički' govor u kojemu izražava nadu da će Rusija omogućiti Hrvatskoj nezavisnost.
Tada se 'pravaštvo' pretvorilo u pokret koji se zalagao za Starčevićevu ideju o Hrvatskoj. U Hrvatskom saboru tada je pod vodstvom grofa Ivana Draškovića stvorena zadruga Centrum. Neodvisna narodna stranka za to vrijeme vodi umjerenu oporbenu politiku gdje se zalažu za veći stupanj samostalnosti.
Josip Juraj Strossmayer i Ante Starčević se sastaju 1892., što je dovelo do sklapanja sporazuma između Neodvisne narodne stranke i Stranke prava u kojem se zahtijevalo sjedinjenje hrvatskih zemalja. Taj je sporazum na kraju bio gumeni metak, jer u Stranci prava 1895. dolazi do političkog raskola, a 1896. Starčević umire.
Dio pravaša pod vodstvom Josipa Franka vidio je izlaz u čvršćem povezivanju s Bečom, kako bi se otarasili velikomađarskog centralizma. To je dovelo do pol. raskola u stranci, što je značilo osnivanje nove stranke, Stranke čistog prava u kojoj su se okupili frankovci ili Frankovi pristalice. U Matici stranke prava povukli su se oni odani izvornom Starčevićevom nauku.
Gosp. stanje u hrvatskim zemljama potkraj 19.st.
Potkraj 19.st. dolazi do određenog razvoja obrta i industrije, drugoručne posljedice razvojnih procesa u Austro-Ugarskoj. Grade se: pilane, parni mlinovi, pivovare, kožare, ciglane, predionice i tkaonice te tvornice duhana diljem hrvatskih zemalja.
U Varaždinu se 1895. osniva Prvo hrvatsko varaždinsko d.d. za električnu rasvjetu. 1884. je osnovano prvo hrvatsko osiguravajuće društvo, Croatia osiguranje. Poslovni ljudi iz Hrvatske sudjeluju i na gosp. izložbi u Budimpešti 1896.
U Dalmaciji se uz brodarstvo razvija i poljodjelstvo i industrija. Vinskom klauzulom 1891. dopušten je uvoz jeftinom talijanskom vinu, što je silno štetilo dalmatinskom vinogradarstvu. U Beču se osniva Društvo za promicanje narodnogospodarskih interesa Dalmacije 1895., čiji je bio hotel Imperial u Dubrovniku.
U Istri se počinje razvijati turizam. 1884. u Opatiji sagrađen je hotel Kvarner, prvi moderni ugostiteljski i turistički objekt na jadranskoj obali.
Položaj radništva-katolički pokret
Razvoj radništva kao novog društvenog sloja je u Hrvatskoj bio iznimno usporen, te su radnici u Hrvatskoj imali iste probleme kao što su još prije imale druge zemlje. Između ostalog, zato se u Hrvatskoj potkraj 19. st. počeo oblikovati radnički pokret.
U Zagrebu se 1890. upriličuje prva proslava 1. svibnja u Hrvatskoj. 1892. Počinje izlaziti radničko glasilo Sloboda, a 1894. osniva se Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije. 1900. održava se Svehrvatski katolički kongres, gdje se postavlja socijalno pitanje, te se polaže temelj hrvatskom pol. katolicizmu.
Razvoj kulture, umjetnosti i znanosti potkraj 19. st.
U hrvatskoj je književnosti prevladavao roman, a književnici su pretežito slijedili realizam kao književni smjer. Poznati književnici iz tog doba su: Ksaver Šandor Gjalski, Ante Kovačić, Eugen Kumičić, Vjenceslav Novak i drugi.
Najznačajniji hrvatski pjesnik relizma bio je Silvije Strahimir Kranječević. Lijepa naša postaje 1891. hrvatska himna, te se 1900. osniva društvo hrvatskih književnika. U Kninu se 1893. otvara Muzej hrvatskih starina.
izlazi prvi svezak Povijesti Hrvata autora Vjekoslava Klaića, te iste godine Dragutin Gorjanović Kramberger pronalazi ostatke pračovjeka iz starijeg kamenoga doba.
Spaljivanje mađarske zastave i protusrpske demonstracije
Izidor Kršnjavi, prvi profesor umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu, važan za hrvatsku kulturu, umjetnost i znanost zbog razloga poput otvaranja HNK 1895. Također, kazalište dobiva zastor slike Vlahe Bukovca, iz čega se vidi da je ovo bio povijesni trenutak za hrvatsku kulturološku scenu.
Khuen je pozvao cara Franju Josipa I. na otvaranje, te je htio demonstrirati hrvatsku pokornost mađarskom narodu. No tada je skupina hrvatskih studenata i učenika spalila mađarsku trobojnicu na Jelačićevu trgu.
Iako je 1887. ozakonjena srpska narodno-crkvena autonomija u Hrvatskoj i Slavoniji i Srbi uživaju Khuenovu potporu, srpski tisak bombardira svoje čitatelje vijestima o svojoj 'ugroženosti'. Najžešći iskaz dogodio se 1902., kada se zanijekalo hrvatstvo.
Tada u Zagrebu izbijaju protusrpske demonstracije koje se pretvaraju u uništavanje privatne srpske imovine. Vlasti zaustavljaju tiskanje časopisa iz kojeg je potekla ta izjava, te se zagrebački Srbi ograđuju od te izjave.