HRVATSKA U SASTAVU DRŽAVE SHS 
DRŽAVA SLOVENACA, HRVATA I SRBA
Nastaje u procesu raspada Austro-Ugarske Monarhije potkraj 1. svjetskog rata
Obuhvaća razdoblje od objave Deklaracije Narodnoga vijeća SHS 19. X. 1918., odn. zaključaka Hrvatskoga sabora 29. X. 1918. do proglašenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu 1. XII. 1918.
NARODNO VIJEĆE
SHS je 19. X. 1918., odbijajući ponudu cara i kralja Karla I. (IV.) o federalizaciji austrijskog dijela Monarhije, objavilo da »od ovog časa, opunomoćeno od svih narodnih stranaka i grupa, preuzima u svoje ruke vođenje narodne politike«.
Narodno je vijeće nastupilo kao političko predstavništvo svih Slovenaca, Hrvata i Srba koji su živjeli u jugoistočnim područjima Austro-Ugarske, odn. u skladu s tadašnjim političko-teritorijalnim podjelama, u Hrvatskoj
Hrvatski sabor na sjednici od 29. X. 1918. donio je zaključak da se
Svi dosadašnji državno-pravni odnošaji i veze kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine Austrijske s druge strane, razrešavaju
Dalmacija, Hrvatska, Slavonija sa Rijekom proglašuju se posve nezavisnom državom prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom načelu narodnosti, a na temelju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupaju u zajedničku narodnu suverenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom području toga naroda, bez obzira na ma koje teritorijalne i državne granice u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas živi
Hrvatski sabor donio je i zaključak
Kao predstavnik Hrvatske, Slavonije i Dalmacije smatra objavu Narodnog vijeća od 19. o. mj. za sebe obvezatnom, te izjavljuju, da priznaje Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba vrhovnu vlast
Unutarnje političke prilike bile su obilježene seljačkim pobunama i nasilnim oduzimanjem veleposjedničke zemlje, neplaćanjem poreza, problemima opskrbe stanovništva i prometnim teškoćama, zelenim kadrom i uopće vojnicima koji su dolazili s ratišta, lošom zdravstvenom situacijom
Od polovice listopada 1918., bez obzira na međunarodni državno-pravni položaj Austro-Ugarske Monarhije, donosile su se odluke koje su u osnovi konstituirale posebnu državnu cjelinu
Državu SHS
Opće prilike pogoršavalo je talijansko vojno zaposjednuće istočnojadranske obale kako bi se realizirala obećanja Londonskoga ugovora iz 1915.
Narodno vijeće, njegovi izaslanici preuzeli su mornaricu raspadajuće Austro-Ugarske, ali su je morali predati pobjedničkim savezničkim silama
Narodno vijeće nastojalo je organizirati i vojne postrojbe, upućivalo je pozive seljacima s obećanjima agrarne reforme, odobravalo tiskanje poštanskih maraka, slalo silama Antante note tražeći priznanje ili prosvjedujući protiv talijanskog posezenja prema hrvatskim i slovenskim prostorima
Glavni je zadatak bio utvrđivanje postupaka ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom
Ženevska deklaracija od 9. XI. 1918., što su je potpisali predsjednik Narodnoga vijeća A. Korošec, predsjednik Jugoslavenskog odbora A. Trumbić i predsjednik srbijanske kraljevske vlade N. Pašić
Utvrđivala je oblike prijelaznog uređenja zajedničke države, koji su polazili od ravnopravnog položaja dvaju državnih bića.
Nije imala praktičnih posljedica, jer nije odgovarala zamislima pristaša nacionalnog unitarizma i državnog centralizma u Narodnome vijeću, a osobito krugovima oko Aleksandra Karađorđevića
Središnji odbor Narodnoga Vijeća vodio je od 23. do 25. XI. 1918. opširnu raspravu o prijedlozima za način ujedinjenja
Prihvaćeni su, i Naputci delegatima o uvjetima ujedinjenja
Sadržavali znatne federalističke elemente, ali su delegati u postupku ujedinjenja od njih uglavnom odustali.
Proglašavanjem ujedinjenja
Srbije sa zemljama nezavisne Države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca
Kako je to proklamirao u odgovoru na adresu delegacije Narodnoga vijeća regent Kraljevine Srbije Aleksandar Karađorđević, prestala je postojati Država SHS.