Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Pjesništvo razdoblja hrvatskog narodnog preporoda - Coggle Diagram
Pjesništvo razdoblja hrvatskog narodnog preporoda
Autori pjesništva razdoblja hrvatskog narodnog preporoda
Pavao Štoos
Gajeva Danica, O poboljšanju ćudorednosti svećenstva
1806.-1862.
Stanko Vraz
Narodne pjesme ilirske, Glasi iz dubrave žeravinske
1810.-1851.
Ivan
Mažuranić
Smrt Smail-age Čengića, Hrvati Mađarom
1814.-1890.
Matija Mažuranić
Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu, učinjen 1839.-40. po jednome domorodcu
1817.-1881.
Petar Preradović
Prvenci, Nove pjesme
1818.-1872.
Đulabije (Stanko Vraz)
Pjesnikovi osjećaji koji se odnose na ljubav prema ženi i domovini su vedri, a kasnije nostalgični i potišteni
"Jutrom svaki listak/ blista od rosice -/ Sjajnije neg alem/ na kruni carice"
Stilska izražajna sredstva
Personifikacija
"Jutrom svaka grana/ glasom ptice zbori;/ Jutrom svako srce Bogu se otvori"
Usporedba
"Nebo-tvoje lice/ munje-crne oči/ strijele-trepavice"
Epitet
"Ja bih bio sretan,/ slobodan ko ptica,/ Da nikad ne vidjeh/ njena krasna lica"
Ždral putuje k toplom jugu (Stanko Vraz)
Pjesnik na kraju života vidi kao plodove svojega rada samo gorko voće, bol i suze
"A što, Stanko, plod je briga, muka tvojih?/ Gorko voće- bol i suze- u jeseni."
Stilska izražajna sredstva
Epitet
"Krotka stada", "k toplom jugu"
Metafora
"...plod svojih muka"
Epifora
"...u jeseni"
Putnik (Petar Preradović)
Pjesnik se osjeća izgubljeno, prestrašeno i očajno u tuđini.
Nepoželjnost stranca u tuđini navodi putnika na spoznaju i prosvjetljenje.
Ugođaj se transformira u ponos, utjehu i junaštvo.
Sada pjesnik od radosti plače i veseli se povratku u voljenu domovinu.
Stilska izražajna sredstva
Epiteti
"Majko mila,majko draga"
Metafora
"Malo vatre bar naloži,/ Da otopim smrzle žile!"
Personifikacija
"Tuđa zemlja ima svoje,/ Ne spoznaje jade tvoje,/ Tuđa ljubav ljubi svoja!"
"Domovino, majko sreće!/ K tebi opet sin se kreće./ Od radosti suze lije!"
"Bože mili, kud sam zašo!/ Noć me stigla u tuđinju,/ Ne znam puta, ne znam staze..."
Ljudsko srce (Petar Preradović)
Srce je personificirano u živo, samovoljno biće koje radi neovisno o čovjeku.
Ono je pohlepno i nezahvalno
"Ljudskom srcu uvijek nešto treba,/ Zadovoljno nikad posve nije:"
Stilska izražajna sredstva
Personifikacija
"Zato srce u nazočju groba/ Uvijek dršće željom svejednakom"
Metafora
"Čim željenog cilja se dovreba,/ Opet iz njeg sto mu želja klije."
Epiteti
"Vrućom željom okrutnog jastreba/ Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije?"