U antičkom Rimu rimski građanin “civis romanus” – kasnije vrlo prestižna kategorija – imao je dužnost da obrazuje centurije, odrede od sto vojnika, za slučaj rata (casus belli) i da nabavlja ratnu opremu, oklop, štit, kacigu, mač i koplje (te nešto od odjeće i obuće od kože) na vlastiti račun. Jedino peta centurija, po Titu Liviju (iz djela Ab urbe condita – Od osnutka grada – historijskog spisa na latinskom jeziku, koji se nekad čitao u svim srednjim školama), nije morala da nabavlja ratnu spremu, jer su je obrazovali najsiromašniji građani, koji nisu posjedovali baš ništa osim vlastite djece (proles)