Politička nestabilnost (vojni udari uz bijeg kapitala, inflaciju i prezaduženost) te ovisnost o nekoliko izvoznih poljoprivrednih proizvoda ili ruda u zemljama Južne Amerike usporavala je gospodarski razvoj tijekom 20. stoljeća. Jača industrijalizacija (uz iskorištavanje obilja hidroenergije i domaće sirovine), te priljev stranoga kapitala potkraj 20.
Južna Amerika ima veliko rudno bogatstvo. Svjetski su važne rezerve i proizvodnja bakra (najveći svjetski proizvođači Čile i Peru), rude željeza (Brazil, Venezuela), kositra (Peru, Brazil, Bolivija), boksita (Brazil, Venezuela, Surinam, Gvajana), mangana (Brazil), olova i cinka (Peru), srebra (Peru, Čile, Bolivija), niobija (Brazil), molibdena (Čile, Peru), dragoga kamenja (Kolumbija), zlata (Brazil, Peru). Svjetski je značajna proizvodnja nafte, napose u Venezueli, zatim u Brazilu, Argentini i Kolumbiji, te u manjoj mjeri zemnog plina (Argentina, Venezuela). U većini južnoameričkih država industrija je usmjerena na preradu ruda, a važne su prehrambena, kožarska, tekstilna i drvna.
