Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Blaženi Alojzije Stepinac - Coggle Diagram
Blaženi Alojzije Stepinac
Rođen je 8. svibnja 1898. godine u selu Brezariću u župi Krašić. Rođen kao peto dijete u obitelji Josipa I Barbare r. Penić.
Završio je Pučku školu u Krašiću, a od 1909. godine pohađao je gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Nakon 6. razreda se prijavio kao kandidat za svećenstvo.
Nakon što je maturirao 1916. godine mobiliziran je u austrijsku vojsku. Nakon šestomjesečnog časničkog tečaja na Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice.
U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran.
Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Tada je bio najmlađi biskup na svijetu s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934. zaređen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali. Nadbiskup ga odmah uključuje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije.
Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu zagrebačke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.
Zalaže se za dobar katolički tisak i pokreće katolički dnevnik "Hrvatski Glas". Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma. Osniva mnoge nove župe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda uključuje u izravni pastoral gotovo sve redove i družbe. U Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj.
Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, oslonjena na sile osovine. Stepinac se u to vrijeme ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva.
Odmah po donošenju rasističkih zakona, već u travnju 1941. upućuje najoštriji prosvjed vlastima. Spašavao je progonjene Židove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste.
listopada 1942. u zagrebačkoj katedrali izjavljuje: "Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: "Oče naš koji jesi na nebesima!" I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?"
Zbog svega a osobito zbog osuda fašističkih i nacističkih progona, vlastima je bio nepoželjan. Hitlerov je GESTAPO pripremio plan da ga ubije, a vlasti su više puta tražile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.
Svećeničko ređenje
Na jesen 1919. upisao se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali ubrzo napušta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katoličke mladeži. Po želji svog oca neko vrijeme razmišlja o ženidbi.
U ljeto 1924. se odlučuje za svećeničko zvanje. Na jesen ga nadbiskup Antun Bauer šalje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveučilištu Gregoriani. 26. listopada 1930. u Rimu je zaređen za svećenika. Mladu misu je slavio u crkvi Santa Maria Maggiore, uz njega je njegov mlađi kolega i poslije njegov nasljednik na zagrebačkoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper.
godine se vraća u domovinu kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije. U to doba u Jugoslaviji je vladala vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti da oslabi Katoličku Crkvu.
Komunistički napadi
Nakon završetka II. svjetskog rata, vlast preuzima Komunistička partija. 17. svibnja 1945. Stepinac je uhićen i 3. lipnja odveden u zatvor. Novi režim je htio "narodnu Crkvu", neovisnu o Svetoj Stolici.
U rujnu 1945. saziva Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu situaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano iznosi sva nasilja i nepravde što ih je nova vlast počinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih građana.
Uslijedio je progon zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Počelo je i s tfizičkim napadima, kao npr. kamenovanje u Zaprešiću kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da više ne izlazi po pastirskom poslu.
Suđenje
ponovno je uhićen 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred politički sudski proces. Poznat je njegov govor pred sudom 3. listopada u kojem je optužio nepravedan sud.
Nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina bez svih građanskih prava.
listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951.
U zatočeništvu ga, 12. siječnja 1953. godine papa Pio XII. imenuje kardinalom nakon čega su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom.
Smrt
U zatočeništvu razvija apostolat pisanja. Napisao mnoštvo stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je oko 5000 pisama mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima od kojih je sačuvano oko 700.
U pismima potiče ustrajnost u vjeri i crkvenom jedinstvu. Također iskazuje ljubav prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale.
U proljeće 1953. godine započeo je razvoj bolesti- tromboze nogu i bronhijalnog katra. Odbijao je svaku ponudu lječničke pomoći ne želeći se predati vlastima koje su ga progonile.
Umro je 10. veljače 1960. godine te se smatra da su mu zadnje riječi bile: "Oče, budi volja tvoja!" Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine.