Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Osmanska osvajanja i Hrvati - Coggle Diagram
Osmanska osvajanja i Hrvati
Uspon Osmanskog Carstva
Krajem 13. stoljeća, plemenski vođa Osman je ujedinio par turskih plemena i stvorio državu-Osmansko carstvo.Ujedinjena turska plemena su nazvane Osmanlije.
Ujedinjenje je Osman proveo širenjem vjere-islama, a ubrzo pod izlikom širenja islama počinje s osvajanjem kršćanski posjeda Bizantskog Carstva.Kasnije su se ti napadi okrenuli i protiv susjednih muslimanskih vladara.
Budući da se oslabljeno Bizantsko Carstvo nije moglo oduprijeti Osmanlijama, dolaskom na vlast Osmanovog sina Orhana, osvajanja su nastavljena, a Osmanlije osvajaju veliki dio Male Azije i prelaze u Europu.
Orhana nasljeđuje Murat 1. koji je osvojio Hadrianopolis.Nisu osvojilli Carigrad, zbog toga što im je Bizantski car plaćao danak.Svoja osvajanja nastavlju sve dublje u europskom kontinentu.Kršćanske vojske su poražene u bitkama na rijeci Marici 1371. godine i na Kosovu polju 1389.
Osmanlijsko prodiranje pokušao je zaustaviti Žigmund Luksemburški u bitci kod Nikopolja 1396. godine gdje je bio teško poražen.Daljni prodor Turaka su kratko zaustavili Mongoli 1402.Međutim, nakon zastoja Mehmed 2. je 1453. osvojio Carigrad te ga je napravio središtem svoje zemlje i promjenio mu ime u Istanbul.
Na čelu Osmanskog Carstva nalazio se sultan-vjerski i svjetovni poglavar.Sultanu je u vladanju pomagao veliki vezir i državno vijeće(divan).Carstvo je u teritorijalnom smislu bilo podjeljeno na ejalete, kojima su upravljali beglerbegovi.Elajete su se djelile na sandžake, a njima su upravljavla sandžak-begovi.
Osvojene zemlje je sultan davao svojim vojnicima u obliku malih posjeda timara.Zemlju je obrađivalo seljačko stanonivštvo raja.Zahvaljući točno propisanim obvezama, položaj seljaka je bio relativno dobar jer su bili zaštićeni od samovolje velikaša.
Položaj muslimanske i kršćanske raje nije bio isti.Uz obvezu plaćanja danka i izvršavanja radnih obveza, kršćanstvo stanonivštvo moralo je i plaćati poseban porez - harač, osobni porez koji se ubirao od svako muslimanskog muškarca.
Za uspješna osvajanja bila je najzaslužnija dobro organizirana vojska.Njezina su jezgra bili dobro uvježbani janičari.U početku su bili unovačeni redova zarobljenika, a kasnije porezom koji se zvao danak u krvi.
U pokorenim državama Osmanlije su otimali dječake u dobi od 10 do 20 godina.Osim janjičara, glavna snaga su i bili konjanički odredi spahija koji su kao sultanovi vazali, u svom trošku naoružavali određeni broj konjanika.Osim ovih pripadnika redovne vojske, Osmanlije su i imali i lako naoružane konjanike-akindžije.Njihova uloga je bila da na granicama osmanske države diju strah.
Borbe Hrvata s Osmanlijama u 15.stoljeću
Smrću Žigmunda Luksemburškoga opet se otvorilo pitanje vladara Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva, odnosno došlo je do dinastičkih borbi.To je dodatno oslabilo obranu od Osmanlija.
Stanje se napokon stabiliziralo kad je 1458. godine na prijestolje došao Matija(š) Korvin.Bio je sin Janka Hunjadija, ugarskoga velikaša koji se istekao u borbi protiv Osmanlija.Njegovim dolaskom na prijestolje obrana države ojačala je što je bilo neophodno budući da su Osmanlije nakon osvajanja Bose(1463.)došli na granice njegova kraljevstva.
Kralj Matija(š) nastojao je stvoriti državu s jakom kraljevskom vlašću te je stoga proveo niz reformi.Uveo je poreznu pomoću koje je napunio državnu blagajnu što mu je omogućavalo da uvede plaćenu vojsku i postane neovisan visokog plemstva.Oslonac svoje vlasti imao je na nižem plemstvu i sve jačem građanstvu.
Dolazak Bosne pod vlast Osmanlija potaknulo ga je da krene u organizaciju svoje obrane i stvaranje obrambenog protuosmanskog sustava.Stoga je vojskom osvojio sjevernu Bosnu i osnovao Jajačku i Srebrničku banovinu čija je bila zadaća da štite Slavoniju i Ugarsku od Osmanlija.
Nakon toga je Frankopanima osvojio Senj i osnavao Senjsku kapetaniju.Njezina zadaća je bila da štite Hrvatsku obalu od Venecije i Osmanlija.Ovaj sustav obrane potrajao je nekoliko desetljeća i u tom razdoblju vrlo dobro obranio osvajanje hrvatskih zemalja na neko vrijeme.
Nakon smrti Korvina, sljedeći kralj je bio Vladislav II. Jagelović.Budući da on nije bio jak, sve češće je dolazilo do propusta u obrani.Jedna od takvih bitki je bila bitka na Krvbavskom polju 1493.Tada je hrvatska vojska bila teško poražena.Poginulo je puno hrvatskih plemića, što je dodatno oslabilo hrvatsku vojsku.
Nakon poraza na Krvbaskom polju za dugo godina hrvatska se obrana nije uspjela oporaviti.Bilo je kratkokrajnih uspjeha pojedinaca.Jedan od tih je bio Petar Berislavić koji je u bitci kod Dubice 1513.godine porazio Osmanlije.Kasnije je i sam poginuo u borbama protiv Osmanlija
Njega je naslijedio njegov sin Ludovik II. koji nije mogao popraviti tešku situaciju.U to vrijeme je na osmanlijsko prijestolje došao sultan Sulejman Veličanstveni.1521. su Osmanlije osvojili Beograd, a 1522. su osvojili Knin.1526. su osvojili Osijek te im je bio otvoren put prema Ugarskoj.
se Ludovik II na Moačkom polju. odlučio sam, ne čekajući pomoć Frankopana i Ivana Zapolje, suprostaviti se osmanskoj vojsci.Ugarska je vojska doživjela teški poraz, a Ludovik je bježeći od Osmanlija, utopio se u potoku.
Izbor Habsburgovaca za hrvatske kraljeve
Potkraj 13.stoljeća, na vlast Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, izabran je Rudolf Habsburški.On je bio vlasnik posjeda u današnjoj Švicarskoj.Budući da Hasburgovci nisu imali jaki položaj, Rudolf je nastojao pojačati svoj položaj.
Pobjedom nad češkim kraljem, za svoj rod je prisvojio austrijske zemlje.Otada će Habsburgovci imati više utjecaja i na hrvatsku povijest.Krajem 15. i početkom 16.stoljeća, Habsburgovci su mudrom taktikom ratovanja i dogovorenim brakovima ojačali svoju vlast i proširili svoje posjede te tako postali jedna od najmoćnijih europskih obitelji.
Nakon poraza na Mohačkom polju postavilo se pitanje tko će biti novi vladar.Postojala su dva kandidata:Ferdinand Habsburški i Ivan Zapolja.1527. godine u Cetingradu je hrvatsko plemstvo izabralo Ferdinanda za novog vladara.Kasnije te godine, u Dubravi, je ugarsko plemstvo izabralo Zapolju za vladara.Između kandidata je izbio građanski rat koji je trajao desetak godina.
Građanski rat je potrajao do 1538. godine kada je nastao mir između Ferdinanda i Ivana.Ferdinand je priznao Ivanu da može nositi kraljevski naslov i samostalno upravljati dijelovima Ugarske, a Zapolja se morao odreći prava na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju.
Nakon što je Zapolja umro, Osmnalije su osvojile i veći dio Ugarske.Izborom Ferdinanda za kralja Hrvatske, Hrvatska je ustupila u novu personalnu uniju - Hasburšku Monarhiju, u kojoj su još bile Ugarska, Češka i nasljedne austrijske zemlje.
Doba najveće osmanske opasnosti
Osmanska osvajanja
.1527. osvajaju Obrovac i Udbinu.
osvajaju Jajce i Banja Luku, nakon čega je pod njihovu vlast došla Lika s Krbavom i kraljevi od Save i Une
su osvojili Beč, te ga 1532. opet idu osvojiti.No tada su se zaustavili pred Kisegom, koju je branio Nikola Jurišić.Nakon neuspjeha kod Kisega, Sulejman 1. je odustao od osvajanja Beča.
godine, Osmanlije osvajaju Klis .Petar Kružić je u toj borbi poginuo.Osmanlijska vojska je tada pokrenula nova osvajanja u Slavoniji te su osvojili veći dio srednje Slavonije
kralj Ferdinand 1. sklapaj petogodišnji mir s Sulejmanom obećavši plaćanje danka i priznanje osmanlijska osvajanja.Nakon isteka primirja, Osmanlije su osvojili Viroviticu i Čazmu.
Bitka kod Sigeta 1566.
Sulejman je poginuo
Siget osvojen
Beč je spašen
SIget je branio Nikola Šubić Zrinski
Zaustavljanje osmanskih osvajanja i posljedice
Bitka kod Siska 1593.
U pomoć su došli Toma Erdödy, Andrija Auersperg i Ruphert Eggenberg
Osmanlije su se povlačili te su se brojni utopili u Kupi, a među njima i Hasan-paša Predojević
Osmanlije su doživjeli teški poraz
Sljedeće godine su Osmanlije osvojili Sisak, ali su se morali brzo povući, a sukobi su se i dalje nastavljali
Rat je trajao do 1606. godine, kada je potpisan Žitvanski mir
