Hrvatski jezik 7. razred

Pravopis i pravogovor

UPRAVNI GOVOR - navođenje čijih riječi u rečenici: Fran je rekao: „Volim crtati.”

NEUPRAVNI GOVOR - prepričavanje čijih riječi: Fran je rekao da voli crtati. Većina rečenica neupravnoga govora objektne su rečenice.


Neupravnomu govoru pripada i slobodni neupravni govor u kojemu se čije riječi uklapaju u vlastiti govor: Fran je, rekla mi je, pravi umjetnik. Rekla je da neka ja nazovem baku.

Veliko početno slovo

Velikim se početnim slovom pišu:


a) sva jednorječna osobna imena, prezimena i nadimci

b) sve riječi u višerječnim osobnim imenima, prezimenima, nadimcima i perifraznim imenima osim prijedloga, veznika i člana ako se izvorno piše malim početnim slovom

c) imena bogova, njihova perifrazna imena te imena drugih vrhovnih religijskih osoba, božanstava i saveza božanskih osoba osim prijedloga i veznika

d) imena mitoloških likova i nadnaravnih bića, božanstava, bogova i božica

e) prva riječ u rečenici i u navodu koji je puna rečenica

f) kratica na početku rečenice

Malo početno slovo

Malim se početnim slovom pišu:


a) nazivi proizvoda, jela, pasmina i sorta

b) nazivi nastali od imena ili posvojni pridjevi izvedeni od imena koji su postali strukovni nazivi

c) nazivi biljaka

d) nazivi isprava

e) nazivi učenja, struka i znanstvenih područja

f) neslužbeni i kolokvijalni nazivi pripadnika ili sljedbenika društvenih organizacija, udruga, stranaka, skupina, učenja, ideja i slično

g) nazivi razdoblja i povijesnih događaja koji nisu jasno vremenski određeni, religija, pokreta, umjetničkih, društvenih i znanstvenih smjerova, škola i reforma

h) nazivi dana u tjednu, mjeseci i godišnjih doba

Povijest Hrvatskoga jezika

Prvi tiskani rječnik i gramatika


Prvi hrvatski rječnik bio je mali talijansko-hrvatski rječnik iz 1527. godine pod nazivom "Novo djelo koje podučava govoriti slavenski jezik" autora Petra Lupisa Valentijana.


Prva je hrvatska gramatika napisana prije četiri stoljeća.
Uglavnom nam je razumljiva i danas jer je hrvatski jezik u njoj čakavsko-štokavski stiliziran.
Od tada do danas hrvatsko je gramatičarstvo izrazito plodno, napisano je sedamdesetak gramatika s brojnim ponovljenim izdanjima.


Prvi prijedlog standardizirane čakavske gramatike napisan je 2016., kajkavskih je napisano šest (s ponovljenim izdanjima i više), ali do sredine 19. stoljeća kajkavske su se gramatike prestale pisati jer je kajkavštinu posve potisnula štokavština koja je pretežita od početaka normizacije hrvatskoga jezika.

Hrvatski jezik (ISO 639-3: hrv) skupni je naziv za nacionalni standardni jezik Hrvata, te za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati.


Njime govori oko 5,546.590 ljudi, poglavito Hrvata u Hrvatskoj (3,980.000; popis iz 2001.) i Bosni i Hercegovini (469.000; 2004.).


Također hrvatski je materinski jezik za Hrvate u drugim zemljama; Sjedinjenim Američkim Državama (58.400; popis iz 2000.)[1]; Austrija, 19.400 (popis iz 2001.); Srbija 19.223 popis 2011.; Mađarska, (14.300; popis iz 2001.); Italija (3.500; Vincent 1987.); Crna Gora (6.810; 2006.); Slovačka, 890; popis iz 2001.).

Jezično izražavanje

Načini sporazumijevanja


Sporazumijevati se s drugima znači primati i prenositi različite poruke.


Tijek sporazumijevanja uključuje:

  • pošiljatelja poruku
  • primatelja Martina na moru
  • razglednica mama Ljubica u Zagrebu

Dijalog u pripovijedanju


Fabula je slijed događaja uzročno-posljedično povezanih u vremenskom slijedu kakav se može dogoditi u zbilji.


Kompozicija je međusoban odnos pojedinih dijelova književnoga teksta. Sastoji se od ovih odrednica:
a) početka radnje (uvoda)
b) zapleta (događaja koji potiče daljnja zbivanja)
c) vrhunca radnje (najnapetijeg dijela)
d) raspleta(događaja koji potiče rasplitanje radnje)
e) završetka


Razgovor (dijalog) u djelu pridonosi življem razvoju radnje i jasnijem oblikovanju likova.
Dijalog se pojavljuje kao direktan, u obliku upravnog govora, ili kao indirektan, u obliku neupravnoga govora.

Opis u pripovijedanju


Neki pjesnički smjerovi modernizma (npr. simbolizam, imagizam, nadrealizam) posebno ističu opažajnu i spoznajnu vrijednost metaforičke slikovnosti pjesničkog opisa.


On je dugo smatran sporednim aspektom pripovjednoga teksta podređenim pripovijedanju kao refleksivnijoj djelatnosti, čak i kada se utvrdilo da opis u književnom tekstu nije tek puki odraz zbilje, nego psihološka projekcija lika ili pripovjedača (npr. u strukturalističkoj naratologiji).

Vijest


Vijest je obavijest kojom se javnost obavješćuje o nekom događaju, osobi ili pojavi.


Može biti pisana, govorna ili vizualna.


Vijest u novinama sadrži glavu i tijelo.


Radio vijest je sažetija i izraženija,
a televizijska vijest zbog spajanja slike i riječi je vijest s najjačim učinkom.


Da bi vijest bila kompletna, mora odgovarati na pet pitanja te mora biti izrečena standardnim jezikom, jasna, točna i precizna.


Komentar je tekst koji objašnjava, pojašnjava, ili tumači tekst, događaj ili osobu.


Može biti i osvrt ili primjedba.


Komentator je osoba koja komentira.

Natuknica je ključni pojam i samoznačna riječ koja upućuje na bitan sadržaj teksta.

Bilješka je kraći tekst o ključnom pojmu koji nam pomaže da se prisjetimo ili lakše upamtimo ono što smo vidjeli, čuli ili pročitali.


Načini vođenja bilješki:


  • Sažetak
  • Podcrtavanje
  • Rubnice
  • Umna mapa

Autobiografija je oblik biografije, koji se piše u prvom licu jer osoba piše o samom sebi.


Naravno kako mnogi koji danas "pišu" autobiografije nemaju književnog dara, često su na projektima autobiografija angažirani i drugi ljudi, ali forma se ne mijenja bilo da na knjizi radi jedan čovjek ili njih više.


Riječ autobiografija potiče od grčkog: auton "sebe", bios "život" i graphein "pisati".

Biografija je književno djelo koje opisuje život osobe, stvarne ili izmišljene. Kad bi biografija samo navodila mjesta i datume rođenja i smrti, školovanja,
poslovne i porodične događaje, bio bi to životopis, ali biografije zadiru dublje, pišu o ljudskim motivima, vrlinama i nedostacima, problemima i kako su se ljudi nosili s njima, osjećajima.

Vrste rečenica

Složene rečenice

Nezavisnosložene rečenice

Sastavne rečenice

  • nezavisnosložene rečenice čije su surečenice samostalne, ali im
    se sadržaji dopunjuju
  • veznici: i, pa, te, ni, niti
  • Ispred sastavnih veznika ne piše se zarez osim u rečenicama s veznikom pa u kojima se surečenice nalaze u odnosu
    uzrok – posljedica: "Prebrzo je vozio, pa je pao s bicikla."

Suprotne rečenice

  • nezavisnosložene rečenice čije su
    surečenice samostalne
  • njima se izriče odvojenost, različitost ili nepodudarnost sadržaja surečenica
  • veznici: a, ali, nego, no, već
  • Ispred nego ne piše se zarez ako se u rečenici nalazi komparativ pridjeva ili
    priloga

Rastavne rečenice

  • nezavisnosložene rečenice čije su surečenice samostalne, a sadržaj
    jedne surečenice rastavljen od sadržaja druge
  • Veznik: ili
  • Primjeri:
    Hoćeš li večeras van sa mnom ili ćeš ostati kod kuće?
    Ili me prestani zadirkivati ili odlazim.

Isključne rečenice

  • nezavisnosložene rečenice čije surečenice dijelom ovise jedna o drugoj,
    i to tako da druga surečenica isključuje dio sadržaja prve surečenice
  • Veznici: tek, samo, jedino, tek što, samo što, jedino što
  • Primjeri:
    Vrijeme će danas biti lijepo, tek će oko podneva pasti malo kiše.
    Sve sam naučila, samo još ponavljam matematiku.
    Na rođendan su mi došli svi prijatelji, jedino Fran nije došao.
    Bilo je tiho, jedino što se čula perilica za rublje.

Zaključne rečenice

  • rečenice nezavisnosložene rečenice čije surečenice dijelom ovise jedna o
    drugoj, i to tako da se druga surečenica odnosi prema prvoj kao zaključak
  • Veznici: dakle, zato, stoga
  • Primjeri:
    Ena je već ručala, dakle neće ručati s nama.
    Ne znam riješiti ovaj zadatak, stoga trebam pomoć.
    Pavo nije za to kriv, zato ga ostavi na miru.

Zavisnosložene rečenice

Predikatne rečenice

  • zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica
    uvrštena na mjesto imenske riječi u
    imenskome predikatu glavne surečenice
  • glagolski dio imenskoga predikata
    (spona – oblik glagola biti) nalazi se u
    glavnoj surečenici
  • Veznik: da
  • Službu veznika u predikatnim rečenicama imaju i odnosne
    zamjenice tko, što, koji.
  • Primjeri:
    Situacija je da bolja ne može biti.
    Predstava je da ostaneš bez daha.
    Oni nisu što smo očekivali.
    Ti si koji jesi.

Subjektne rečenice

  • zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto
    subjekta glavne surečenice
  • Veznici: da, kako, gdje
  • Službu veznika u subjektnim rečenicama imaju i odnosne i upitne zamjenice (tko, što, koji, kakav, čiji), prilozi
    (kamo, kuda, dokle, kad, otkad, kako, koliko, zašto), izrazi poput zbog čega i upitna čestica li.
  • Primjeri:
    Žalosno je da ove godine nećemo na izlet.
    Priča se kako ćemo na izlet već u proljeće.
    Zna se tko je to rekao.
    Pitanje je je li ozdravio.

Objektne rečenice

  • zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto
    objekta glavne surečenice
  • Veznici: da, kako, gdje
  • Službu veznika u objektnim rečenicama imaju i odnosne i upitne zamjenice
    (tko, što, koji, kakav, čiji), prilozi (kamo, kuda, dokle, kad, otkad, kako, koliko,
    zašto) te izrazi poput zbog čega i upitna čestica li.
  • Primjeri:
    Lovro i Jakov rekli su da je Sara u školi.
    Čujemo kako je sve dobro prošlo.
    Vidim gdje prilaze školi.
    Našao sam što sam tražio.
    Kupite što vam se sviđa.
    Ne znam kamo je Fran otputovao.
    Recite nam kad će Fran doći.
    Reci mi zbog čega si tužan.

Atributne rečenice

  • zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto atributa uz koju imensku riječ u glavnoj surečenici
  • Veznici: što, da
  • U službi su veznika atributnih rečenica i odnosne i
    upitne zamjenice koji, čiji, kakav.
  • Primjeri:
    Slažemo se s odlukom da se u školi nose papuče.
    Vrati mi knjigu što sam ti je posudio!
    Upoznat ću te s dječakom koji je najbolji matematičar u našemu razredu.
    To je djevojčica čijega sam brata upoznala.
    Mama će mi kupiti kaput kakav želim.

Apozicijske rečenice

  • zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto apozicije uz koju imenicu u glavnoj surečenici
  • U službi je veznika apozicijskih rečenica odnosna zamjenica koji.
  • Primjeri:
    Kupali smo se u Dobri, koja je bila hladna.
    Najviše volim boraviti u Varaždinu, koji je moj rodni grad.

Viešestruko složene rečenice

Jedna se rečenica može sastojati od više nezavisnih i zavisnih surečenica. Takva se rečenica zove višestruko složena rečenica. Višestruko je složena rečenica:


  • Kako bih je bolje upoznao, pozvao sam je na izlet i pitao želi li da idemo autobusom, a ona
    mi je odgovorila da joj je svejedno i otišla u školu.

Kao glavnu surečenicu označujemo prvu surečenicu u koju se na mjesto jednoga rečeničnoga dijela uvrštava zavisna surečenica. Ne uvrštavaju se sve surečenice izravno u glavnu surečenicu.

U gornjemu primjeru objektna surečenica želi li uvrštava se na mjesto subjekta surečenice pitao, objektna surečenica da idemo autobusom na mjesto objekta surečenice želi li itd.

Međutim, u raščlambi rečenice obično samo prvu glavnu surečenicu označujemo kao glavnu, a ostalima navodimo vrstu.

Riječi

Riječ je glas ili skup glasova kojem je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika; odgovara posebnosti najosnovnije pojedinosti u jeziku.

Upitne i odnosne zamjenice razlikuju se samo po tome nalaze li se na početku upitne rečenice ili imaju službu veznika u zavisnosloženim rečenicama. Upitne zamjenice upotrebljavaju se u pitanjima i zamjenjuju onu riječ koja se očekuje u odgovoru:

  • Što radiš? Čekam mamu.
  • Tko će doći po tebe? Tata.
  • Kako se zoveš? Mara.

Neodređene zamjenice nitko, gdjetko, koješta itd. nastaju dodavanjem riječi ili predmetaka koji upitno značenje pretvaraju u neodređeno. Uz neke predmetke stoji oblik -šta (ništa).

Naglasak je isticanje jednoga sloga u riječi silinom, duljinom i visinom tona. Hrvatski standardni jezik ima četiri naglaska:

  • kratkosilazni naglasak
  • kratkouzlazni naglasak
  • dugosilazni naglasak
  • dugouzlazni naglasak

Rečenica

Predikat je središnji rečenični dio, koji nije ovisan o drugim rečeničnim dijelovima, nego se drugi rečenični dijelovi uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. Predikati se dijele na glagolske i imenske.

Subjekt je rečenični dio koji označuje ono o čemu je riječ u rečenici.


Subjekt može biti izrečen i neizrečen. Neizrečeni subjekt sadržan je u glagolskome obliku, npr. u rečenici Došla sam. neizrečeni subjekt ja sadržan je u obliku sam (1. licu jednine).

Objekt je rečenični dio kojim se izriče predmet radnje.


Mjesto objektu u rečenici otvara glagolski predikat. Neki glagoli (uglavnom prijelazni) obvezatno zahtijevaju objekt u rečenici u kojoj imaju službu predikata, a neki glagoli, npr. glagoli stanja (ležati, stajati, sjediti, klečati, čučati, mirovati itd.) i glagoli kretanja (skakati, lutati, putovati itd.), ne otvaraju mjesto objektu.

Priložna je oznaka rečenični dio koji izriče različite okolnosti u kojima se vrši radnja označena predikatom. Mjesto priložnoj oznaci u rečenici otvara i glagolski i imenski predikat.


Najčešće su okolnosti mjesto, vrijeme i način. Te se okolnosti izriču priložnim oznakama mjesta, vremena i načina. One označuju mjesto na kojemu se odvija radnja označena predikatom, vrijeme u koje se odvija radnja označena predikatom te način na koji se odvija radnja označena predikatom.

  • Vrste priložnih oznaka:
    Priložna oznaka mjesta
    Priložna oznaka vremena
    Priložna oznaka načina

Rečenice koje su sastavljene od dviju ili više jednostavnih rečenica zovu se složene rečenice.


Sastoje se od dva ili više predikata.


Prevladavaju u opisu većeg broja istodobnih radnji.


Nizanje i povezivanje je kada složena rečenica sadrži više od dvije surečenice.


Uvrštavanje je kada se jedna surečenica uvrsti u drugu rečenicu.

Jednostavne rečenice su rečenice koje imaju jedan predikat, bez obzira na broj subjekata ili drugih rečeničnih dijelova.


Jednostavna rečenica može biti:
a) neproširena — sastavljena samo od subjekta i predikata ili samo predikata.

  • Primjeri:
    Gladan sam.
    Josip pjeva.
    Gori.

b) proširena — osim subjekta i predikata sadrži i neku dopunu, bilo subjektu ili predikatu.

  • Primjeri:
    Ivana me danas nazvala.
    Ptičica pjeva na zelenoj grani.
    Moja mama kuha ručak.