Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
SVJETOVNA GLAZBA RENESANSE - Coggle Diagram
SVJETOVNA GLAZBA RENESANSE
OPĆI PODACI
procvat glazbenih vrsta
različiti stil
st. ITALIJA
canzona
frottola
villotta
villanella
madrigal
Njemačka
Lied
Španjolska
villancico
Francuska
chanson
FROTTOLA
višeglasna popijevka
homofoni slog
melodija u gornjem glasu
VILLOTA
postupak imitacije
STROFNA PJESMA
pjesma u kojoj se svaka strofa pjeva ista melodija
VILLANCICO
višeglasna popijevka
i 16. st.
arapski trag, jasnoća, instrumentalna pratnja, simetrija ritma, homofonija
razvoj iz španjolskih plesova
ŠPANJOLSKA
VILLANELLA
A pripjev B pripjev C pripjev D pripjev E pripjev CODA
PROKOMPONIRANA PJESMA
svaka se pjesma pjeva na novu melodiju
višeglasna narodna popijevka
izvodi se i danas
MADRIGAL
pjesnički i glazbeni oblik koji se njegovao u Italiji u XIV., XVI. i XVII. st.
sastojao se od 2 do 3 kitice s po tri retka teksta, uglazbljene na istu glazbu
Magister Piero, Giovanni da Cascia i Jacopo da Bologna te F. Landinija
Nakon 1530. termin madrigal rabio se za označavanje višeglasnih uglazbljenja različitih stihovnih tipova i oblika kao što su soneti, ballate, kancone, kitice lirskog i narativnoga značaja, pastoralni stihovi te popularne pjesme, često i na nekom od talijanskih dijalekata.
predstavnici renesansnoga madrigala bili su A. Willaert, J. Arcadelt, Ph. Verdelot, C. Festa, C. de Rore, Ph. de Monte, O. di Lasso, A. Gabrieli, L. Marenzio, Giaches de Wert, O. Vecchi, L. Luzzaschi, C. Gesualdo di Venosa te C. Monteverdi.
skladatelji kasnoga polifonijskog madrigala poslije istaknuli M. da Gagliano, H. Schütz, S. d’India, G. Frescobaldi, A. Scarlatti i dr. Hrvatski skladatelji komponirali su madrigale od pol. XVI. (A. Petrić, J. Skjavetić) do pol. XVII. st. (V. Komnen)
dvije temeljne društvene funkcije: kao svečana pjesma bio je dodatak javnomu spektaklu ili ceremoniji, a privatno je na dvorovima, akademijama i u kućama predstavljao kultiviranu razbibrigu.
virtuoznosti, ukrasa, zvukovne senzualnosti, pojačane kromatike, harmonijskih sloboda, česte uporabe disonance, ritmičkih kontrasta i neobičnih melodijskih intervala