KRPELJI
Za krpelje je karakteristično sezonsko pojavljivanje –najviše ih ima u proljeće-od ožujka na dalje. U ljeti im broj opada a ako je ljeto vlažno, tad su prisutni cijelo ljeto. U jesen im se broj poveća a u zimi smanji.U priobalnom dijelu ih ima kroz cijelu godinu. Žive prvenstveno u šikarama, na rubovima šume, neki se zavlače pod kamenje. Za opstanak je neophodna vlaga, naročito kod juvenilnih stadija (larve i nimfe). Larve imaju tanku kutikulu pa su dosta osjetljive, te ih nalazimo blizu zemlje, pa je to razlog da se ti stadiji fiksiraju na manje životinje, a na velike ako legnu. Adulti su manje osjetljivi na nisku vlažnost pa se penju i na više grmlje, pa se lako mogu popeti i na veliku životinju.
Broj generacija ovisi o vrsti krpelja i o klimatskim prilikama. Tako npr.obični evropski krpelj ( ixodes ricinus) koji se javlja u nas ima samo obično po jednu generaciju, a što se ide sjevernije potrebno je više vremena da kompletira svoj razvoj (i do 3 god.). Boophilus može imati i do 6 generacija.
ŠTETNO DJELOVANJE KRPELJA
Krpelji su vrlo često prihvaćeni za nosioca, jer izlučuju posebnu cementnu masu pomoću koje se priljepe. Imaju otrovne i antikoagulacione slinse žlijezde, te tako osiguravaju kontinuirani tok krvi. Tek kad se nasišu, posebnim enzimatskim sustavom otapaju cement te padaju na tlo. Stvaraju ranice koje se nerijetko sekundarno inficiraju, sišu krv i oduzimaju istu u znatnoj količini- 1 ženka posiše 1-2 cm.Životinje se češu, gube na težini, opada produkcija mlijeka.Krpelji mogu prenositi bolesti na ljude i životinje.Prenose Arbo-viruse, a prenose i virusni meningi - encefalitis.Prenose i rikecije.
Rod anaplasma prenosi rikecije pa se javlja anaplazmoza. Prenose i rikecije rikettisia ruminantium i to samo u Africi – koja uzrokuje zarazni perikarditis. Prenosi ga rod Ambloyomms. Virusni meningoencefalitis prenose rodovi Dermacentor i Ixodes.
Q – groznica je bolest koju uzrokuje rikecija Coxiella burneti, te nastaje pneumonija.Krpelji su prirodni rezervoar za ovu rikeciju, a ova se prenosi i transovarijalno – prvenstveno na ovce – preko izmetina. Životinje se zaraze aerogeno i bolest je asimptomatska, ali životinje izlučuju uzročnika.Čovjek se najčešće inficira aerogeno ili preko mlijeka.
Groznics stjenovitog gorja (Sj. Amerika) – ovu bolest uzrokuje jedna rikecija, a prenose ju krpelj Dermacentor Anderssoni. Krpelji prenose 2 vrste krvnih protozoa: Rod Babesia i Rod Theileria
Krpeljna paraliza (tick paralysis) – uzrokovana je otrovom iz otrovnih žlijezda krpelja. Mogu je izazvati razni rodovi. Bolest ugrožava čovjeka i životinje. Simptomi su nagli, a letalitet može iznositi i preko 50%.
Suzbijanje krpelja šikare:Nemoguće je suzbijati krpelje dok nisu na životinji, jer bi to zahtjevalo djelovanje na ogromnim područjima, a došlo bi i do uništenja korisnih životinja. Mnogi krpelji se zadržavaju ispod kamenja, pa ne bi bili zahvaćeni. Vrši se spaljivanje trava na kraju ljeta što uništava krpelje. Vrši se i izgladnjivanje krpelja, jer je njihova sposobnost gladovanja jako limitirajući faktor, pa tako jedan pašnjak možemo poštedjeti od paše i krpelji će od gladi ugibati. To je moguće samo kod Boophilusa. Period zabrane paše mora biti najmanje 6 mjeseci. Mnogo je značajnije suzbijanje krpelja na životinjama. Danas postoje 4 skupine akaricidnih sredstava.
KRPELJ
Arsenov trioksid danas više nije u upotrebi zbog velike toksičnosti. Krpelji su postali otporni na to sredstvo, a i nije imao nikakvo rezidualno djelovanje.
Suzbijanje akaricidnim sredstvima (organofosforni preparati, karbonati,klorirani ugljikovodici i dijamidi).
IXODIDAE- KRPELJI ŠIKARE
To su golemi do 2 cm dugi akari sa leđnim i trbušnim pločama, gnatostomom i člancima od tvrdog hitina. gnatostoma je vidljiva sa dorzalne strane , a sastoji se od hypostoma, helicera koje su parne i parnih četveročlanih palpi koji stoje sa strane hypostoma i helicera. stigmalni otvori su prekriveni peritremom-šupljikavom pločom. Štit je srcolik i zove se kod ženke scutum, a u mužjaka conscutum. mekani hitin kod ženke naziva se alloscutom. kod nekih rodova krpelja postoji festum – pretižno na stražnjem rubu. analna brazda je s ventrelne strane i obuhvača anus i ne vidi se prostim okom. može biti smiještena sprijeda i straga. kod ovih krpelja je coxa nepokretna a svi ostali članci su zglobno povezani i valjkasti. Praetarus je s jastućićem za prijanje. mogu imati oči sa strane štita. oči nemaju svi!
Kod nas dolazi ovi rodovi:
Rod ixodes (ricinus)-obični je evropski krpelj, nema oči analna brazda obuhvača anus sprijeda( jedino u ovog roda). Hitin je gotovo crn. kad se ženka nasiše noge su nabijena prema napred. ima duge palpe.
Rod dermacentor- jedini je krpelj koji ima šareni štit, ima oči, analna brazda obuhvača anus straga, a pelpi i rillo su kratki.
Rod hyalomma- ima šarene noge (zglobovi svijetlije, dijelovi između sgl. su tamniji), dugi palpi i rillo, ima oči, analna brazda je straga spada u naše najveće krpelje. najčešći je u južnim krajevima jugoslavije.
Rod rhipicephalus-ima kratke palpe i rillo, ima oči, noge su jednobojne, analna brazda je straga.
2 vrste- R.bursa i R.sanbuineus
Rod haemaphysalis Razvoj:
Ne razmnožavaju se na životinji.
Povremeni su paraziti
Razlikujemo : Monoksene vrste , Diksegne i Triksene vrste
Izlegu se larve i penju se na travku i preko nje na životinju gdje sišu 5-7 dana kontinuirano,zatim se presvuku i postaju nimfe sa 4 para nogu. Nimfa siše krv 5-7 dana na istoj životinji,a zatim zapadne i u letargiju i presvuče se u adulta. Ako je mužjak,on vrlo malo siše krv. Ženke se zabodu u kožu i sišu krv 5-7 dana. U toku sisanja dođe do kopulacije,a nakon toga one padnu na tlo gdje snesu jaja i uginu.Ovaj tip razvoja ima samo Boophilus(jedini u svjetu).
Dikseni tip razvoja-sve je isto kao i kod monoksenog,ali do nimfe koja pada na tlo i presvuče se u adulta,a ovaj prelazi na drugu životinju. Dikseni krpelji su relativno rijetki. Kod nas je značajan R.bursa.
Trikseni imaju tri nosioca. Presvlačenja su na tlu obavezna. Velika većina krpelja su trikseni!
KRPELJI
Biotopi krpelja šikare:
Za krpelje je karakteristično sezonsko pojavljivanje-najviše ih ima u proljeće-od ožujka .
U ljeti im broj opada,a ako je ljeto vlažno,tada su prisutni cijelo ljeto. U jeseni se broj poveća,a u zimi jako smanji. U priobalnom djelu ih ima kroz cijelu godinu. Žive prvenstveno u šikarama, na rubovima šuma neki se zavlače pod kamenje.
KRPELJI NASTANBE (ARGASIDAE) Nazivaju se i mekani jer nemaju tvrdi hitinski oklop. To su luficuidne životinjice, po danu se skrivaju u hladnim procjepima a po noći su aktivne.To su relativno veliki akari (do13mm). Kod njih spolni bimorfizam nije tako naglašen kao kod ixodida. Usni aparat kod nimfi i odraslih smješten je ventralno,pa se sa dorzalne strane ne vidi!noge i palpi su najčešće svjetložuti, a palpi su šesteročlani.Svi su jednaki. Rub tjela je relativno oštar, i ostaje oštar kad se krpelj nasiše.Izrazito su plosnati.Kod njih i mužjaci sišu krv,samo znatno manje od ženke.Morfologija ličinki slična je ono kod ixodida.Argasidae sišu krv u više navrata u svakom razvojnom stadiju. Vrijeme sisanja je kratko(1/2h). Njihov prirodni biotop su pukotine u nastanbama peradi i domaćih sisavaca.Traže suhu klimu za razliku od Ixodida u nas su predstavnici ove familije prvenstveno paraziti peradi.
Suzbijanje:Argasidae veći dio života provedu u nastambama. Suzbijamo ih tako da životinju i nastambu premazujemo ili prskamo akaricidima(preparati za suzbijanje člankonožaca)