Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
RIJEČ KAO SINTAKTIČKA JEDINICA - Coggle Diagram
RIJEČ KAO SINTAKTIČKA JEDINICA
IMENSKE RIJEČI U REČENICI
Imenice
Službu bilo kojega rečeničnog dijela: subjekt (imenica u nominativu), dijela imenskog redikata, objekta ili priložne oznake
Samostalne riječi
Glavna sastavnica nekog rečeničnog dijela (npr. PO)
U službi atributa i apozicije, kao zavisna sastavnica nekoga rečeničnog dijela
Imenske riječi: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi
Zamjenice
Zamjenjuju imenice i pridjeve, te imaju istu službu kao oni
Pridjevi
Najčešći u službi dijela imenskog predikata ili atributa
Brojevi
Mogu biti uz imenicu kao atribut, dio imenskog predikata ili subjekt
GLAGOLI U REČENICI
Glagol - najčešće u službi predikata
Infinitiv - može bit subjekt
Glagolski pridjevi - služba atributa
NEPROMJENJIVE RIJEČI U REČENICI
Veznici
Povezuju riječi i rečenice i služe za isticanje
Vezničku službu mogu imati i druge vrste riječi: prilozi, odnosne zamjenice ili skup riječi
Usklici (uzvici)
Uglavnom samostalne govorne jedinice
Nisu dijelovi rečenice, već daju emocionalno dodatno značenje
Prijedlozi
Nemaju samostalnu službu u riječi, već su dio skupa riječi
Označuju odnos između riječi
Čestice (riječce, partikule)
Služe za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustrojstva
Uloga potvrđivanja ili nijekanja prethodnog iskaza ili oblikovanje upitne rečenice
Prilozi
Najčešće izričemo priložne oznake
Dopune pridjevima ili drugim prilozima
Rečenični prilozi mijenjaju značenje rečenice (zaista, možda, vjerovatno, naravno...) ili služe za povezivanje u tekstu (međutim, štoviše, također...)