SINTAKSA
Dio gramatike koji proučava rečenični ustroj, odnosno pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi i rečenice.
Sintaktične jedinice
RIJEČ
glas ili skup glasova koji ima neko značenje
PUNOZNEČNE RIJEČI
NEPUNOZNAČNE RIJEČ
SPOJ RIJEČI
Imaju leksično i gramatično značenje.(imenice, zamjenice, pridjevi, bojevi, glagoli i prilozi)
Koji imaju novo, cjelovito značenje zove se sintagma.
Služe za uspostavljanje gramatičkih odnosa među punoznačnim riječuma.(Prijedlozi, veznici uzvici čestice)
REČENICA
Riječ ili skup riječi kojim se izriče obavjest.
NESAMOSTALNI REČENIČNI DIJELOVI
SAMOSTALNI REČENIČNI DIJELOVI
Priložna oznaka
Objekt
Subjekt
Predikat
Apozicija
Atribut
temeljni dio rečenice
se u rečenicu uvrštava po sročnosti s predikatom
izriče predmet radnje, a mjesto u rečenici mu otvara glagol u predikatu
dopunjuje predikat kako bi označio mjesto, vrijeme, način, uzrok ili koju drugu okolnost.
dodatak imenici koji pobliže određuje njezino značenje.
imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i s njom se slaže
u padežu
Nezavisno složena rečenica
Sklopljeno od međusobno ravnopravnih rečenica
VRSTE R
Vezničke
Bezvezničke
crticom
točkom zarezom
zarezom
dvotočkom
sastavne
isključne
rastavne
zaključne
suprotne
Zavisno složena rečenica
uvrštavaju se na prazno mjesto
IMENICA
PREDIKAT
priložne oznake
subjekt
objekt
atriput
apozicija
VRSTEE
subjektna
objektna
predikatna
priložna
atributna
apozicija