Please enable JavaScript.

Coggle requires JavaScript to display documents.

VRSTE REČENICA U INDIKATIVU - Coggle Diagram

- - - - Cum littěras tuas accipiam, tunc tibi respondēbo.
        Kad primim tvoje pismo, tada ću ti odgovoriti.
      - b) postquam, post quam pošto
        
        Postquam ex agris in urbem demigrābant, urbem saepiēbant praesidiis.
        Pošto su otišli iz polja u grad, grad su opasavali opkopima.
        
        c) ut, ut prīmum, ubi, ubi prīmum, cum prīmum, simul, simulac, simulatque čim, kako,
        kad (svi imaju isto značenje, a uz njih, kad izražavaju radnju koja se dogodila jedanput u prošlosti, stoji perfekt i u glavnoj i u zavisnoj rečenici jer se radnje
        smatraju gotovo istodobnima).
        
        Radnja koja će se dogoditi jedanput u budućnosti stoji u futuru II.
        
        Ut parentes tuos cognovero, de te omnia scivero.
        Čim upoznam tvoje roditelje, znat ću sve o tebi.
        
        d) dum, donec, quoad dok
        
        Donec gratus eram tibi, Persārum vigēbam rege beatior (Prema: Horatius, Ode, 3, 9,)
        Dok sam tebi bio drag, živio sam sretnije od perzijskoga kralja.
        
        e) antequam, priusquam prije nego
        
        Priusquam de cetěris rebus respondeo, de amicitia pauca dicam. (Prema: Cicero, Philippicae, II, 3)
        Prije nego što odgovorim na ostalo, reći ću nešto malo o prijateljstvu.
        
        Postuquam multos libros perlegeras, multa intellexisti.
        Nakon što si pročitao mnogo knjiga, mnogo toga si shvatio.
- - - - Iunius Brutus et Tarquinius Collatīnus in Graeciam iter faciunt quia leges
        cognoscěre cupiēbant.
        Junije Brut i Tarkvinije Kolatin putuju u Grčku jer su željeli upoznati zakone.
      - Tamen postea, quia viris magis placere cupiebant, mores mutaverunt.
        Ipak poslije promijeniše običaje, jer su se željele više svidjeti muškarcima.
- - - - Protaza počinje
        veznikom si ako, da, kad, li, zanijekana veznikom nisi, katkada ni i si non ako ne, da
        ne, kad ne, ne...li.
  - - - One izražavaju pogodbu koja se smatra stvarnom, bez pitanja
        ostvaruje li se doista ili ne ostvaruje.
        
        U realnom hipotetičkom periodu stoji i u protazi
        i u apodozi bilo koje vrijeme indikativa.
        
        Veznik si prevodimo ako, li, a nisi ako ne,
        ne li.
        
        Si laboramus, habemus. Ako radimo, imamo.
        
        Si laboravimus, habuimus. Ako smo radili, imali smo.
        
        Si laborabimus, habebimus. Ako budemo radili, imat ćemo.
        
        Si laboraverimus, habebimus. Ako uradimo, imat ćemo.
        
        Futur II. prevodimo prezentom svršenog glagola.
        
        U realnoj protazi ipak susrećemo konjunktiv (conuinctivus eventualis) kad se u njoj
        nalazi neodređen subjekt (tu ili quis):
        
        2 more items...
    - - U je tim rečenicama moguća pogodba, pa je moguća i njezina posljedica.
        
        U protazi i u
        apodozi za sadašnjost stoji konjunktiv prezenta koji se na hrvatski prevodi kondicionalom sadašnjim nesvršenog glagola, a za prošlost konjunktiv perfekta koji
        se na hrvatski jezik prevodi kondicionalom sadašnjim svšrenoga glagola.
        
        Veznici su si ako, li, a nisi ako ne, ne li.
        
        Si diligenter laboremus, melius vivamus.
        Ako bismo marljivo radili, bolje bismo
        živjeli.
        
        Si didicerimus, sciverimus. Ako bismo naučili, znali bismo.