Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
HRVATSKA MODERNA - Coggle Diagram
HRVATSKA MODERNA
VREMENSKO ODREĐENJE
Prvi kriterij: početak posljednjeg desetljeća 19. st., a kraj 1916.
Političko – generacijski kriterij - određuje kao početak 1895. godinu, a kraj 1914. godinu
objavljena novela Janka Leskovara Misao na vječnost
Antun Gustav Matoš objavljuje novelu Moć savjesti
pojava prvog avangardnog časopisa Kokot – najavljuje nove tendencije u hrvatskoj književnosti, urednik je Ulderiko Donadini
1895.- spaljivanje mađarske zastave, otpor politici Khuena Hedervaryja
1914.- smrt glavnog predstavnika A. G. Matoša, grupa pjesnika objavljuje zbirku pjesama Hrvatska mlada lirika , početak Prvog svjetskog rata
FAZE I GENERACIJE HRVATSKE MODERNE (DRUGA FAZA)
DRUGA FAZA (1903. – 1916.)
-nastaju najznačajnija modernistička djela, nakon 1902. prestaju sukobi i približavaju se koncepcije starih i mladih
Najplodnija je 1909. godina: Dragutin Domjanić, Pjesme
A.G.Matoš,Umorne priče
Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg –najbolji roman hrvatske moderne
Dinko Šimunović, Mrkodol – najbolja zbirka pripovijedaka hrvatske moderne
vlada stilski pluralizam : uz posljednja djela realizma i naturalizma javljaju se modernistički stilovi impresionizam (dominantan u poeziji Vladimira Vidrića) i simbolizam (najviše mu se približio u svojoj poeziji Antun Gustav Matoš), a od 1910. javljaju se avangardne tendencije (u Matoševoj pripovijeci Mora) i ekspresionistički elementi (Fran Galović, Začarano ogledalo - novele i Janko Polić Kamov, pripovijetka Brada)
središnji je časopis Suvremenik
Pojam hrvatska moderna ne označava jedinstven pokret jer se na prijelazu stoljeća javljaju različite književne struje (realizam, naturalizam, impresionizam, simbolizam i ekspresionizam), različite generacije (stari, mladi) i skupine (bečka, praška).
Hrvatska moderna je prijelazno razdoblje između dotadašnje tradicionalne književnosti i moderne književnosti 20. stoljeća
FAZE I GENERACIJE HRVATSKE MODERNE (PRVA FAZA)
PRVA FAZA (1892. – 1903.) – nema značajne književne produkcije, traju sukobi između dviju generacija i dviju književnih skupina
GENERACIJA STARIH (stari)
-posljednji predstavnici realizma (psihološki realizam): Josip Kozarac, Ksaver Šandor Gjalski, Janko Leskovar
-istodobno djeluju i predstavnici naturalizma: Josip Kosor, Srđan Tucić i Milan Ogrizović
-središnja je kulturna institucija stare generacije Matica hrvatska
-stari su zastupnici tradicionalne uloge književnosti
GENERACIJA MLADIH (mladi)
-čine je mladi intelektualci koji nakon protjerivanja sa zagrebačkog sveučilišta odlaze na studij u Prag i Beč i razvijaju dvije različite književne koncepcije, unose više slobode, više dodira s Europom i više individualnosti
-zajednički im je otpor staroj generaciji i prekid s tradicionalnim načinom pisanja, bunt protiv književnih autoriteta – u stalnom su sukobu sa starima koji kulminira 1902. godine
SKUPINE
PRAŠKA SKUPINA
-mladi školovani u Pragu, slijede Masarykove socijalne ideje i naglašavaju DRUŠTVENU ulogu književnosti
-ideolog je praške skupine Milan Šarić – njegov članak Hrvatska književnost sadrži program praške skupine
časopis: Hrvatska misao 1897.
BEČKA SKUPINA
= mladi koji studiraju u Beču, pod utjecajem su zapadnoeuropskog modernizma - traže UMJETNIČKU, estetsku ulogu književnosti
-središnji časopis : Mladost 1898.
-zajednički im je otpor staroj generaciji i prekid s tradicionalnim načinom pisanja, bunt protiv književnih autoriteta – u stalnom su sukobu sa starima koji kulminira 1902. godine