U glavnom liku Ivici Kičmanoviću prikazao je preobrazbu darovitog seljačkog djeteta u gospodina, historijat njegova školovanja i propadanja, ali i rađanje moderne hrvatske inteligencije, odnos sela i grada. Iako je bio naklonjen seoskoj sredini, uza sve epizode koje naglašavaju ljepotu prirode i idiličnost seoskog života, Kovačić ne idealizira: pišući o siromaštvu, razotkriva brojne negativne popratne pojave kao što su zavist, svađa, sumnjivo bogaćenje pojedinaca. Neposrednoću i toplinom posebno su obilježene stranice posvećene djetinjstvu i školovanju Ivice Kičmanovića. Ivičin otac Zgubidan, susjed Kanonik, likovi Ivičine braće, Kanonikovi sinovi, kći Anica… nadahnuto su portretirani i ostaju u sjećanju. Autentičnosti likova zagorskog sela pridonosi i upotreba kajkavskog dijalekta, osobito u dijalozima.