• razvijeni realizam, pedesete i šezdesete godine 19. st. (braća Goncourt, Flaubert, Daudet, Thackeray, Turgenjev, Gončarov, Keller),

• rani realizam, tridesetih godina 19. st. (Balzac, Stendhal, Dickens, Gogolj),

Dezintegracija realizma ogledava se u narušavanju ravnoteže između socijalnog, psihološkog i intelektualnog sadržaja; u naglašenoj psihologizaciji likova, unošenju izrazito simboličkih vrijednosti, nefunkcionalnosti opisa

Izbačena je subjektivnost prema likovima (samo istinitost, kritičnost i objektivnost), duhovna podloga iz idealizma se mijenja u materijalizam, iznimne osobe mijenjaju se običnim likovima, pesimističan i pasivan pristup likova svijetu i društvu mijenja se u aktivan i ambiciozan. Individualnost lika mijenja se tipičnošću lika za cjelinu.

Mašta, osjećajnost, strast i crno-bijela karakteriziranja likova mijenja se u naglašenu motiviranost likova (razum) i duboku karakterizaciju lika, idiličnost okoline mijenja se u tipičnost koja pomaže karakteriziranju lika, šturost opisa se osuđuje detaljnošću opisa svakog važnijeg lika

Pripovjedačeva nepouzdanost i subjektivost u 1. licu mijenja se objektivnuošću i pouzdanošću onog u 3. licu, poetičnost jezika mijenja se lokalnim jezikom lika i on je govorno okarakteriziran, estetska uloga književnosti mijenja se u kritičku

Obradio je više od 2000 likova iz svih slojeva francuskoga društva te ekonomske, političke, socijalne i kulturne uvjete svojega doba.

"Ljudska komedija", "Škakljive priče", ''Otac Goriot'', ''Seoski liječnik''

utjecaj i poznavanje velikog talijanskog pjesnika Dantea

Tours, 20. svibnja 1799. - Pariz, 18. kolovoza 1850.

Gospođa Bovary je remek-djelo realizma po realističnoj književnoj doktrini (studija karaktera, analiza osjećaja, izbor pojedinosti), po savršenom stilu, te po moralnoj pouci (Emma Bovary prikazuje duh cijele jedne epohe, a ne samo romantičnim tlapnjama uništenu ženu).

Sentimentalni odgoj je roman Gustavea Flauberta o korozivnom učinku vremena na mladenačke iluzije. Vrijeme prolazi, a situacije ostaju gotovo iste.

„Gospođa Bovary“, „Memoari jednog luđaka“ i „Sentimentalni odgoj“

Rouen, 12. prosinca 1821. - imanje Croisset, Rouen, 8. svibnja 1880.

francuski prozaist, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca

francuski romanopisac i pripovjedač, jedan od književnih velikana prve polovice 19. stoljeća. - djelo Crveno i crno

Izvanredan analitičar i majstor jednostavnog, sažetog izraza, Stendhal nije stekao slavu niti je bio pravilno shvaćen u doba romantizma, kojemu pripada samo vremenski, već, kako je i sam proricao, tek 50 godina kasnije (realizam). Njegov superiorni čovjek prethodi Nietzscheovu natčovjeku.

Grenoble, 23. siječnja 1783. - Pariz, 23. ožujka 1842.

''Mrtve duše'', ''Večeri na zaselku kraj Dikanjke'', ''Kabanica''

Gogolj je od početka razvijao pripovijetku kao posebnu vrstu književne proze, dajući joj novi sadržaj i oblik.

Ukrajinski je i ruski književnik te utemeljitelj modernog ruskog realizma. Gogolj spada među najznačajnije književnike u svijetu

Život nižeg činovnika, Akakija Akakijeviča i njegovi događaji s kabanicom (kaputom). Događaji su, kako navodi autor, istiniti.Kompozicija se odvija kronološki, a pripovijetka spada u nefabularnu prozu, odnosno prozu u kojoj nema puno događanja i u kojoj fabula nije na prvom mjestu. “Kabanica” započinje uvodom u kojima se opisuje Akakijev lik i život, a zatim dobivanjem nove kabanice radnja se zapliće i kulminira krađom iste. Smrću glavnoga lika pripovijetka se raspliće i završava epilogom (dodatkom), koji za razliku od prethodnih dijelova pripovijetke dobiva fantastičnu dimenziju u kojoj se pojavljuje duh protagonista u obliku Akakijeva mrtva tijela.

Ukrajina, Soročynci, 31. ožujka 1809. - Rusija, Moskva, 4. ožujka 1852.

''Rat i mir '', ''Ana Karenjina '', ''Uskrsnuće '', ''Sevastopoljske pripovijetke '' i ''Kozaci''

Rat i mir epski je roman Lava Nikolajeviča Tolstoja objavljen između 1865. i 1869. Prikazuje rusko društvo tijekom Napoleonovog razdoblja.Roman se bavi životom nekoliko aristokratskih ruskih obitelji: Bezuhov, Bolkonski i Rostov te njihovim sudjelovanjem u povijesnom razdoblju od 1805. do 1813. godine, posebno u vrijeme Napoleonove invazije na Rusiju. Tekst je podijeljen u četiri knjige (petnaest dijelova) i dva epiloga.

Ana Karenjina je roman ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja naširoko je smatrana vrhuncem realizma, Tolstoj je ovu knjigu smatrao svojim prvim pravim romanom. Lik Ane je vjerojatno, makar djelomično, inspiriran Marijom Hartung (1832. - 1919.), starijom kćerkom ruskog pjesnika Aleksandra Puškina.

Jasnaja Poljana, pokrajina Tula, 9. rujna 1828. - Astapovo, 7. studenog 1910.

Ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca. Tolstoj je bio zagovornik slobodnjačkog kršćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo, rođenje od Djevice i uskrsnuće. Tolstoj je također bio uvjereni pacifist i vegetarijanac.

''Bijedni ljudi'', ''Zločin i kazna'', ''Zapisi iz podzemlja'', ''Poniženi i uvrijeđeni ''

ruski književnik ukrajinskog porijekla romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u povijesti.

Moskva, 11. studenog 1821. - Sankt Peterburg, 9. veljače 1881.

Orel, 9. studenog 1818. - Bougival, 3. rujna 1883.

Poznatija djela su zbirka novela Lovčevi zapisi, romani Rudin, Plemićko gnijezdo, Očevi i djeca zatim zbirke crtica Pjesme u prozi i Senilia.

Bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike, čak i u Hrvatskoj (Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar)

''Oblomov'' najpoznatije autorovo djelo iz doba realizma

Naslovni lik romana ''Oblomov'' prešao u simbol realistički razvijenog suvišnog čovjeka, pojma nasljeđenog još iz romantizma

Uljanovsk, 18. lipnja 1812. - Sankt Peterburg, 27. rujna 1891.

pseudonim pod kojim je engleska spisateljica Mary Ann Evans objavljivala svoja djela

Razdoblje od kada završava ilirizam (1850-te) do Šenoine smrti (1881.), naziva se protorealizmom, od ilirizma prema realizmu, Šenoino doba ili predrealizam.

Bio je to kraj ilirizma i početak Bachova apsolutizma. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi te se stvara nepravedan činovnički aparat. Nasuprot tomu započinje proces raspadanja većih seljačkih zadruga zbog siromaštva seljaka.

Godine 1868. August Šenoa u repertoar HNK u Zagrebu uvrštava slavensku i francusku dramu te zastupa realistički pravac. Uvedena je i stalna opera Ivana Zajca. Šezdesetih godina je Šenoa ušao u književnost, te se to razdoblje naziva Šenoinim dobom.

Kao stipendist Josipa Jurja Strossmayera upisao je 1859. pravo u Pragu, a ubrzo piše za zagrebački list Pozor

1874. uređuje književni časopis Vijenac

prvi je roman Augusta Šenoe

napisan 1871. godine - prvi hrvatski povijesni roman

Miješanje romantičkih, realističkih i naturalističkih elemenata (crno-bijeloj karakterizaciji likova) od kojih neki svojim djelovanjem pokreću radnju. Kritički osvrt na povijesna zbivanja u Hrvatskoj pod Habzburzima, snažna piščeva pristranost i izrazita nacionalno-domoljubna nota koja se provlači kroz sva Šenoina djela također su elementi svih njegovih romana.

povijesna fabula - čini ju niz povijesnim izvorima oblikovanih epizoda o borbi građana Zagreba i feudalaca iz okolice, konkretnije Stjepka Gregorijanca, veleposjednika Medvedgrada.

ljubavna fabula - satkana je iz romantičnih opisa nedužne mlade ljubavi Dore i Pavla, koji su pripadnici dviju sukobljenih strana, i dvaju različitih staleža, plemićkog i građanskog

Predstavlja grad Senja okolicu u 17. stoljeća unutar Habsburške Monarhije.

Opisuje život i borbu Uskoka protiv Mletaka 1600. -1614.

Radnja se temelji na stvarnim događajima Seljačke bune, koja je izbila na susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu, zbog povećanja rente i terora Franje Tahija i drugih plemića, 1573. godine.

U romanu se odvija više paralelnih radnji: sukob Uršule Hening i Franje Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav između Jane i Đure Mogaića, te ljubav Sofije Hening i Tome Milića

Povijesni roman hrvatskog književnika Augusta Šenoe, objavljen je u časopisu Vijenac 1877. godine i jedan je od njegovih najvažniji povijesni roman.

Sastoji se od tri čina. Prikazano je društvo Zagreba i kritizirani problemi i tipovi ljudi. Ismijan je viši stalež i njihovi nedostaci. Također je ismijana idealizacija hrvatskog pjesnika. Likovi iz nižih staleža su pozitivni i žrtve su višeg sloja. Također je vrlo snažna nacionalna dimenzija djela.

Drama je bila na udaru ondašnje kritike zbog svojih nerealnih likova i jednostavne fabule. Noviji kritičari slažu se da su likovi suviše tipski, već korišteni i neuvjerlji

ciklus podlistaka koje je hrvatski književnik August Šenoa objavio u Pozoru i Viencu

U oštrim, moralizatorskim, satiričkim, duhovitim i zabavnim tekstovima dotiče se najširih tema: društvenog i kulturnog života voljenog glavnog grada, ali i cijele Hrvatske, kao i aktualnih političkih tema.

Kritizirao je odnarođivanje, uporabu njemačkoga jezika, mađarone, malograđanski mentalitet, licemjere, konformizam, karijerizam; napadao je i ismijavao svoje političke protivnike (kompromisima sklone »samostalce« koje kritizira iz perspektive Strossmayerovih »narodnjaka«), pisao o svakidašnjici i komunalnim problemima grada koji se tada ubrzano razvija.

Prijan Lovro - buran život provijncijalca koji je iz samostana u Ljubljani otišao na studij u Prag

Radnja se događa u malom selu Jelenju uz obale Save, u 19. stoljeću. Seljani su lijeni, nepošteni i rado odlaze u krčmu, dok tek rijetki pošteno rade. Protagonist Luka često prolazi kroz Jelenje - proživio je bolno djetinjstvo te se kao odrastao čovjek bavi raznim, pa i nezakonitim poslovima, kako bi preživio. Riđe je i kuštrave kose, odjeven u stare krpe. Zaljubljuje se u Jelenjanku Maru iz imućnije obitelji i želi postati pošten. Međutim, Mara je zaljubljena u susjeda Andru, iako su njihovi očevi u svađi.

6. lipnja 1854. u Celinama pokraj Marije Gorice - 10. ožujka 1889., Stenjevec

Stvarao je na osnovi dojmova i slika iz svakidašnjeg života, kao i zavičaja iz kojega je potekao

pripovijetke Ljubljanska katastrofa, Seoski učitelj, Ladanjska sekta, Smetanje posjeda

U njemu je na humorističan, ironičan i satiričan način prikazao zagorskog čizmarskog sina koji karijeru završava u gradiću, zaokupljen nadmudrivanjem sa seljacima, svojim klijentima.

U glavnom liku Ivici Kičmanoviću prikazao je preobrazbu darovitog seljačkog djeteta u gospodina, historijat njegova školovanja i propadanja, ali i rađanje moderne hrvatske inteligencije, odnos sela i grada. Iako je bio naklonjen seoskoj sredini, uza sve epizode koje naglašavaju ljepotu prirode i idiličnost seoskog života, Kovačić ne idealizira: pišući o siromaštvu, razotkriva brojne negativne popratne pojave kao što su zavist, svađa, sumnjivo bogaćenje pojedinaca. Neposrednoću i toplinom posebno su obilježene stranice posvećene djetinjstvu i školovanju Ivice Kičmanovića. Ivičin otac Zgubidan, susjed Kanonik, likovi Ivičine braće, Kanonikovi sinovi, kći Anica… nadahnuto su portretirani i ostaju u sjećanju. Autentičnosti likova zagorskog sela pridonosi i upotreba kajkavskog dijalekta, osobito u dijalozima.

Kovačić je ostao vjeran svojoj viziji ljubavi, sna o sreći, ali u isto vrijeme i njezinoj neostvarivosti, o fatalnoj ženi koja uništi sve što pogleda

darovita seoska djeca i njihova sudbina na školovanju u velikom gradu

Gredice, Zabok, 26. listopada 1854. - Gredice, Zabok, 9. veljače 1935.

Rođen je u plemićkoj obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema

U svojim pripovijetkama Pod starimi krovovi, Za materinsku rieč i Na rođenoj grudi on je ne samo kroničar već i osjetljiv lirik, te istančan i zreo umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju

Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga društva u kojemu je živio.

Vrhuncem stvaralaštva K.Š.Đ. smatra se djelo ''Pod starimi krovovi''. No tu su i romani ''U novom dvoru'' te ''Na rođenoj grudi''. Pored njih piše i politički roman ''U noći'' te tri povijesna romana: ''Osvit'', ''Za materinsku rieč'' i ''Dolazak Hrvata''. Svakako treba spomenuti i politički roman ''Pronevjereni''' ideali koji je označio njegovo otrježnjenje od ideje jugoslavenstva.

hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemičar, diplomirani inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara

Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali često i prodornih, dubokoumnih misli.

Kozarac je pisao realna djela koja su se u većini slučajeva temeljila na stvarnim događajima i opisivala slavonsku sredinu i kvalitete tog života. Za njega su najviše govorili da je pjesnik prirode. To se najviše primjećivalo kroz detaljne opise pejzaža u njegovim djelima, gdje ju je opisivao onako kako ju je doživljavao kao šumar i kao dijete kada je većinu svoga vremena provodio u prirodi.

hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog

Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom

Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca.

Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze pisao je pjesme, podlistke, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz glazboslovlja i muzičke pedagogije.

Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstvom i brakom. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežno je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju čovjekoljubljem i samilošču. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i društvene teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka.