Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
HRVATSKA U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU (XII.- XVI. stoljeće)…
HRVATSKA U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU (XII.- XVI. stoljeće)
DINASTIČKE PROMJENE - DOLAZAK ARPADOVIĆA (1102. - 1301.)
Andrije II.
- slabljenje središnje kraljeve moći, izbila otvorena pobuna plemstva. 1222. sazvao državni sabor u kojem je potpisao dokument poznat kao Zlatna bula te je njime izravno ograničio svoju vlast u korist nižeg i srednjeg plemstva u Ugarskoj i Slavoniji.
Ladislav I. Arpadović
(1077. - 1095.) - odazvao se
pozivima svojih pristaša te okupio vojsku i preko Drave krenuo prema Lici. 1094. osnovao biskupiju u Zagrebu, za biskupa doveo češkog redovnika Duha. U osvojenom dijelu Hrvatske za kralja postavio je nećaka Almoša.
Koloman
(1095. - 1116.) - Ladislavov nećak i nasljednik, sporazumio se sa hrvatskim velikašima koji su ga priznali za kralja u ispravi
Pacta conveta
. U Biogradu okrunio se za kralja. Hrvatska i Ugarska bile su povezane osobom vladara, takva vrsta države naziva se personalna unija
Hrvatskim je zemljama u ime kralja vladao ban. Državno područje bilo je podijeljeno na kraljevske županije kojima su upravljali župani. Kralj
Bela III.
(1172. - 1196.) uveo je čast hrvatskog hercega koji je imao upravu nad Hrvatskom kao kraljev suvladar. Kralj Andrija II. uveo je promjene u kraljevskoj upravi, Slavonijom je upravljao slavonski ban, a ostalim dijelovima Hrvatske primorski ban.
Koloman dalmatinskim gradovima priznao pravo na unutarnje samostalno upravljanje. Bili su organizirani u komune. Kralj Bela III. je nakon 1180.g. ostvario trajniju vlast na dijelu dalmatinske obale, nad gradovima između Zadra i Splita.
Najstariji privilegij slobodnog kraljevskog grada dobio je 1209. Varaždin od kralja Andrije II. Slobodan izbor sudca, pravo održavanja sajma te slobodno seljenje i nasljeđivanje. Najrazvijeniji slobodni kraljevski grad u srednjovjekovnoj Slavoniji bio je Gradec.
NOVE DINASTIČKE BORBE - DOLAZAK ANŽUVINACA (1301. - 1386.)
U XII. st. na tlu Neretvanske kneževine uzdigao se rod
Kačića
sa sjedištem u Omišu. Na Hrvatskom primorju nalazio se posjed knezova
Krčkih
koji su od 1430. nosili prezime Frankapani. U srednjovjekovnoj Slavoniji uzdigli su se
Babonići
.
Šubići
su se pokazali kao najsnažniji dinastički rod u Hrvatskoj. Knez Pavao I. dobio je od kralja
Andrije III
. doživotnu bansku vlast te nosio naslov "ban Hrvata i gospodar Bosne".
Karlo Robert imao je podršku hrvatskog plemstva ali se još neko vrijeme morao boriti da učvrsti vlast jer je ugarsko plemstvo podržavalo druge kandidate. 1310. okrunjen je krunom sv. Stjepana u Stolnom Biogradu. time je ugrasko plemstvo priznalo
Karla Roberta
(1301. - 1342.) što je označilo dolazak nove dinastije
Anžuvinaca
.
Smrću bana Pavla vlast nad posjedima Šubića i bansku titulu naslijedio je
Mladen II
. Kralj Karlo poslao je vojsku pod vodstvom slavonskog bana Ivana Babonića jer je vidio da može izvući korist iz nezadovoljstva Mladenovim banovanjem. 1322. u bitci kod mjesta Blizna potučen je ban Mladen i odveden u Ugarsku
Ludovik I. Veliki
(1342. - 1382.) - nasljednik Karla Roberta, nastavio politiku jačanja središnje kraljevske vlasti.
Anžuvinci se okrenuli razvoju novčarskog gospodarstva, poticali napredak rudarstva te kovali zlatni novac, porezne reforme pretvorili u novčano podavanje. Niže plemstvo stavili pod kraljevsku zaštitiu i proglasili ih kraljevskim vitezovima.
Anžuvinci su bili prirodno orijentirani prema moru te su težili da ostvare vlast nad dalmatinskim gradovima. Ludovik je poveo tri rata protiv Venecije.
Početkom XIII. st. Dubrovnik je morao prihvatiti vrhovnu vlast Mletačke Republike. U prvoj polovici XIV. st. cijelo društvo u Dubrovniku bilo je podijeljeno u tri staleža:
vlastela (patricijat), pučani i obični stanovnici grada
.
Veliko vijeće
činili su dubrovački vlastelini, postojalo je i
Malo vijeće
te
Vijeće umoljenih
, tj. senat. Dubrovačka vlastela zasnivala je svoje bogatstvo na trgovini te su osnivali trgovačke kolonije. 1358. Dubrovnik je priznao vrhovnu vlast ugarsko - hrvatskog kralja. Potkraj XIV. st. Dubrovnik se počeo nazivati republikom.
Rižanski placit
, 804. g. - govori o srazu franačkih feudalnih težnji s običajima starosjedilačkog i slavenskog stanovništva.
Aachenskim mirom iz 812. g. Istra je potpala pod utjecaj franačkih careva. Od XIII. st. Mlečani su čvrsto u svojim rukama držali istarske lučke gradove. Unutrašnjost Istre bila je pod utjecajem Svetog Rimskog Carstva. Habsburgovci su 1374. g. osnovali
Pazinsku knežiju
.
DRUŠTVENO - POLITIČKA PREVIRANJA. GUBITAK DALMACIJE
Smrću kralja Ludovika I. 1382. g. ponovno se otvorilo pitanje nasljednika, nije imao muških potomaka. Na kraju je ipak okrunjena njegova kći
Marija
, a njezina je majka
Elizabeta Kotromanić
obnašala vlast zbog kćerine malodobnosti. Nakon otvorenog sukoba, hrvatski velikaši uspjeli su nagovoriti kraljice da se odreknu krune. Za novog kralja okrunjen je Karlo Drački kojeg je Elizabeta ubrzo dala ubiti. Novi kralj bio je
Ladislav Napuljski
(1386. - 1414.). Marijin zaručnik
Žigmud Luksemburški
, osiguravši potporu dijela plemstva, 1387. okrunjen je za ugarsko - hrvatskog kralja.
Nove dinastičke borbe -> Ladislav Napuljski i Žigmud Luksemburški
Krvavi križevački sabor
Ladislav Napuljski okrunjen 1403. u Zadru za ugarsko - hrvatskog kralja.
Tvrtko II.
mletačkom duždu Ladislav Napuljski prodao je sva svoja kraljevska prava na Dalmaciju za 100 tisuća dukata
Glavni grad mletačke Dalmacije bio je Zadar u kojem je stolovao generalni providur. Stvarna komunalna samouprava dokinuta je činjenicom da su svi gradski statuti usklađeni s mletačkim zakonima. Ostavili su potojeći ustroj društva.
Jačanje velikaških obitelji među kojima su najvažniji bili
grofovi Celjski
(njemačkog podrijetla). Posjedovali su gotovo cijelo Međimurje i dijelove Podravine, također su imali velike posjede u Ugarskoj, Kranjskoj i Koruškoj. Druga moćna velikaška obitelj bili su
krčki knezovi Frankapani
koji su gospodarili otokom Krkom, Vinodolom, Senjom itd. 1426. Nikola Frankapan postao hrvatski ban. Sukob između Frankapana i Celjskih -> zaprijetio unutarnji rat -> sprječen jer se umiješao kralj Žigmug.
Talovci
-> velikaški rod podrijetlom s otoka Korčule.
Za Žigmudove vladavine Hrvatskoj prvi put zaprijetila osmanska opasnost. Pokušaj organiziranja protuosmanskog obrambenog sustava -> hrvatski teritorij razdijeljen na
tri vojnička tabora (hrvatski, slavonski i usorski)
. Žigmunda naslijedio
Albert Habsburški
(1438. - 1439.) koji je ubrzo preminuo. Izabran je poljski kralj
Vladislav I. Jagelović
( 1440. - 1444.) koji nije dugo vladao. Novi kralj postao je
Ladislav V.
(1445. - 1457.)
OSMANSKE PROVALE U HRVATSKU I ORGANIZACIJA OTPORA
Borbe za nasljedstvo ->
Matijaš
1458. izabran za ugarsko - hrvatskog kralja. Natojao stvoriti centraliziranu državu, reforma poreznog sustava usmjerene protiv velikaša, ustrojio je plaćenike. Na vlasti mu je pomagao i Ivan Vitez od Sredne koji se ubrzo pridružio nećaku Ivanu Česmičkom u neuspjelom otporu protiv kralja jer se nije slagao s njegovim apsolutističkim težnjama.
Papa Pio II.
1460. neuspješno je pozivao zapadnoeuropske države u rat protiv Osmanlija. Osmanlije su osvojili Bosnu, kralj Matijaš Korvin stvarao je obrambeni protuosmanski sustav. Oblikovao je korvinski suistav protuosmanske obrane u hrvatskim zemljama koji je usporio osmansko osvajanje hrvatskih zemalja.
Vladislav II.
(1490. - 1516.) - novi kralj iz dinastije
Jagelović
, ukinuo je poreznu reformu
Vladislava je naslijedio sin
Ludovik II.
(1516. - 1526.). Jagelovići odustali od organiziranog otpora osmanskom nadiranju.
9.9.1493.
Osmanlije su teško potukli hrvatsku plemićku vojsku
na Krbavskom polju
. Hrvatski ban Emerik Derenčin zarobljen je i doveden u Istanbul.
Na
depopulaciju
su utjecale prirodne nepogode, posebno oskudica i glad te osmanska opasnost.
Nakon Krbavske bitke obranu pokušao ustrojiti
Ivaniš Korvin
koji je od 1495. hrvatski ban. Krbavski knez i kasniji hrvatski ban
Ivan Karlović
u službi Venecije suprostavljao se Osmanlijama, branio prostor južno od Velebita, posebno Zadar. Protiv Osmanlija uspješno je ratovao vesprimski biskup i hrvatskii
ban Petar Berislavić.
Knez
Bernardin Frankapan
sudjelovao je u borbama protiv Osmanlija. Bernardov sin Krsto pripadao je među vodeće srednjovjekovne hrvatske vojskovođe. Svi protuosmanski govori i pozivi za pomoć Hrvatskoj nisu donijeli znatnije rezultate.
Osmanski sultan
Sulejman II.
1521. zauzeo je važnu ugarsku utvrdu Beograd čime se Osmanlijama otvorio put prema srednjem Podunavlju. U kolovozu 1526. sukobio se s ugarsko - hrvatskim kraljem Ludovikom II. Jagelovićem na
Mohačkom polju
.
DRUŠTVENI I GOSPODARSKI ODNOSI HRVATSKOG SREDNJOVJEKOVLJA
Prvi tragovi feudalizma u Hrvatskoj pojavljuju se u XI. st. Seljaci su obrađivali zemlju unutar
seoskih općina
koje su bile temeljne organizacijske jedinice na hrvatskom selu. Dio seoskih općina uključio se i u kneževstva hrvatske vlastele. Širenja posjeda iz gradova na obali i stvaranje kneževstava utjecali su na pogoršanje položaja seoskih društava na hrvatskom prostoru.
U Slavoniji feudalni zemljišni posjedi bili su ustrojeni kao vlastelinstva ili ostale vrste plemićkih posjeda
U Dalmaciji osnovna jedinica posjeda bilo je
selo
koje se sastojalo od
alodijalne zemlje
i
kmetskih selišta
. Kmetsko selište sastojalo se od obrađivanog i neobrađivanog zemljišta.