Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Humanizam i predrenesansa, Francesco Petrarca - Kanconijer (petrarkizam i…
Humanizam i predrenesansa, Francesco Petrarca - Kanconijer (petrarkizam i antipetrarkizam)
Mit o Apolonu i Dafini ili Kako je nastalo stablo lovora
likovi
Apolon - bog muške ljubavi, rugao se Erosu pa ga pogodio strijelom ljubavi koja je izazvala njegovu ljubav prema Dafini
Eros - bog ljubavi, dokazao Apolonu svoju moć
Dafina - nimfa, kćer boga Peneja, ne uzvraća ljubav bogu Apolonu
Penej - Dafinin otac i bog rijeka, pretvorio ju u stablo lovora
lovor - sveto drvo, znak slave i časti
lovorov vijenac - simbol pobjede i besmrtnost ... danas laureat
Sonet
pjesnička forma talijanskog porijekla
prvi sonet napisan oko 1230. na Siciliji
Sonet s repom - dodan još jedan stih ili jedan (ili više) tercina.
sastavljen od četrnaest stihova - u osnovnom obliku podijeljeni u dva katrena i dvije tercine ili terceta
SONETNI VIJENAC
Soneti se mogu vezati u cikluse, ciklus od 15 soneta u kojem se uvijek zadnji stih jednog ponavlja u prvom stihu idućeg soneta. Posljednji sonet zove se majstorski sonet, a sastoji se od početnih stihova ostalih 14 soneta. Njegova prva slova mogu sadržavati akrostih.
tri tipa soneta: talijanski ili Petrarkin, francuski ili Ronsardov te engleski ili Shakespeareov sonet
u Hrvatskoj - Antun Gustav Matoš
Shakespeareov ili elizabetanski sonet - 3 katrena i jedan dvostih i raspored rima jest abab cdcd efef gg.
Građa soneta
a) tezu - prvi katren,
obgrljena rima
b) antitezu - drugi katren,
obgrljena rima
c) sintezu - dvije tercine
rima mora biti, ali nije utvrđena
Humanizam
razdoblje kasne srednjovjekovne povijesti
Obiluje čežnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih rimskih i grčkih književnosti i civilizacije. Traganje za antičkim rukopisima.
Pojavio se u talijanskim gradovima 14. st., ali humanizam svoj procvat doživljava tijekom 15. st.
Ideal humanizma jest svestran čovjek koji razvija um i duh te teži preispitivanju uvriježenih uvjerenja, kao i stjecanju novih znanja iz područja društvenih i prirodnih znanosti. Udaljavanje od Crkve.
Glavni su predstavnici: Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Giovanni Pico della Mirandola, L. Valla, Thomas More, H. Grotius, Johannes Reuchlin, Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon. Od Hrvata to su: Ivan Česmički, Marko Marulić i drugi.
latinski jezik - univerzalan jezik učenih ljudi
Predrenesansa
Stvaranje na narodnim jezicima.
Humanisti koji su spojili kršćanstvo i antiku.
Bave se čovjekom i svjetovnim temama - okretanje suvremenoj stvarnosti.
Jača srednji sloj koji postupno istiskuje pjesme koje teško razumije.
SICILIJANSKA PJESNIČKA ŠKOLA (13.st.)
Palermo - dvor kralja Federica II.
Najpoznatiji pjesnik te škole jest Giacomo da Lentini - pripisuje mu se izum soneta.
Temelj talijanskog jezika.
TOSKANSKA PJESNIČKA ŠKOLA SLATKOG NOVOG STILA (dolce stil nuovo) (13.st)
Žena je idealizirano, anđeosko biće.
soneti i kancone - metafore, simboli, epiteti, ...
Kancone
Strofe su međusobno povezane rimama i simetrično raspoređene.
Najrašireniji, a vjerojatno i najstariji talijanski lirski oblik.
Obilježje joj je nedefiniran broj strofa i promjenljiv (5 do 7) broj stihova u jedanaestercima i sedmercima.
Kancona često završava kraćom strofom, nazvanom commiato ili congedo (oproštaj), upućenom osobi kojoj je kancona posvećena.
Metrički joj je oblik prvi usustavio Dante Alighieri, a do savršenstva ju je doveo F. Petrarca.
U hrvatskoj književnosti nalazi se već u Ranjininu zborniku te kod A. Tresića Pavičića, M. Begovića.
Nastala poticanjem sve bogatijeg srednjeg staleža koje je željelo književnost na narodnom jeziku, a ne na latinskom.
plemenitost duše, odnos prema Bogu
Nakon pada Carigrada (1453.) Zapad (termin koji označuje kulturu zapadno od današnje Srbije i Crne Gore, rimokatolički i protestantski dio Europe) dolazi u posjede velikog broja starogrčkih rukopisa i djela koje se prevoe na latinski, a Johannes Gutenberg je 1455. izumio tiskarski stroj koji je sve to ubrzao.
Francesco Petrarca (1304. - 1374.)
Prvi humanist, moderni pjesnik, autor poezije na narodnom (talijanskom jeziku) koja će postati uzor renesansnim pjesnicima (petrarkizam).
Predstavljao se kao čovjek novog vijeka
Rođen u mjestu Arezzo, Toskana. Tragao je za antičkim rukopisima.U Rimu je ovjenčen lovorovim vijencemkao najbolji pjesnik latinskog jezika.
Pisao je i na latinskom (Moja tajna, O slavnim ljudima i spjev Afrika) i na talijanskom jeziku (Kanconijer).
Pisao je samo jednoj ženi Lovorki/Lauri
Toskanska škola
metafore i motivi
PETRARKIZIRANJE - ljubavna rječitost koja odlikuje pjesničke zbirke, kanconijere, romane, drame i ljubavna pisma koji se prvi van Italije pojavio u hrvatskoj književnosti.
Giovanni Boccaccio (1313. - 1375.)
Talijanski pripovjedač i utemeljitelj novele
Dekameron - jedinstveno remek-djelo svjetske književnosti koje se sastoji od 100 novela.Pripovjedači su sedam djevojaka i trojica mladića.
Samouki pjesnik koji je u svojim narativnim djelima usavršio umijeće humora, razigranosti, poučnosti, ...
Dante Alighiere (1265. - 1321.)
Autor alegorijskog epa Božanstvena komedija koje se sastoji od 3 dijela - Pakao, Čistilište i Raj po 33 pjevanja svaka i uvodno pjevanje što čini 100 pjevanja
Ima kritičan stav prema autoritetima tog vremena i najavljue novo doba.
Toskanska škola
Drugo djelo Novi život ispripovijedao je i opjevao svoju ljubav prema Blaženki/Beatrice.
Francesco Petrarca, Kanconijer
sonet
dramatični osjećaji lirskog ja
Tema je pjesnikova doživljaj njegova trenutnog stanja.
osjećaj nemira bezizlaznosti i unutarnjeg sukoba
pjesnički ritam
Pjesnički jezik - poman izbor riječi, pjesničke slike
figure
dikcije
aliteracija
anafora
asonanca
konstrukcije
polisindeton
tropi
epiteti
personifikacija
Vanjska kompozicija - tipičan sonet
Sonet na mene ostavlja dojam zabrinutosti za pjesnika.
sonet
Tema pjesme je pjesnikov doživljaj ljudi i njihovog odnosa prema njemu
Naglasak stavlja na ljubavnu patnju, mladenačko maštanje i umjetničko stvaranje.
Sonet na meni ostavlja dojam tjeskobe i sažaljenja nad pjesnikom
lirski subjekt - lirsko ja
temeljni motivi - zvuk, plač, srce, ...
Vanjska kompozicija - tipičan sonet
pjesnički ritam
rima - abba(obgrljena), cdd (parna)
figure
dikcije
asonanca
aliteracija
anafora
konstrukcije
polisindeton
tropi
epiteti
personifikacija
misli
gradacija
Pjesnički jezik - poman izbor riječi, pjesničke slike
PONEŠTO O DJELU
Najpoznatija zbirka pjesama jednog od najznačajnijih talijanskih pjesnika.
Gotovo su sve ljubavne i posvećene njegovoj najvećoj životnoj ljubavi.
Prvi dio nazvan je “In Vita”, odnosno “Za života”, a sadrži pjesme napisane za vrijeme Laurina života, dok drugi dio “In Morte”, odnosno, “U smrti”, i sadrži pjesme zapisane nakon njene smrti.
Pjesme napisane za vrijeme Laurina života su vedrije, pune nade i strasti, dok su ove druge tmurnije, beznadne, pune očaja i veličanja Laurine duše kao da je božanska.
Oni iskazuju sukobe savjesti, razuma, strasti i osjećaja.
Pjesnik je Lauru opisao kao nešto božansko, čarobno i anđeoski, ona je oličenje najboljih vrlina i čednosti. Kao da nije čovjek nego neko nadrealno biće iz snova. Ona je stvarna, ali pjesniku je posve nedodirljiva. Kao i anđele, može je dodirnuti samo u snu.
Petrarca ljubav opisuje kao stalnu čežnju, zaljubljeni čovjek je rob žene koju voli, a takvi osjećaji su bolest i jedna vrsta mučenja kojima se čovjek ne može oduprijeti. Ovo su nekakvi osjećaji kojima se svi mogu poistovjetiti.
No, u isto vrijeme Laura je i okrutna, ona zaljubljenom pjesniku konstantno nudi kolebanja koja u njemu pobuđuju nadu, potištenost i očajanje. Zato se njegovi osjećaji ljubavi često pretvaraju u osjećaje ljutnje, nekada mržnje ili prezira prema samom sebi i životnim okolnostima zbog kojih njihova ljubav ne može biti ostvarena.
Ova zbirka sadrži čak 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Ovaj ogromni opus Petrarca je pisao čak 40 godina, negdje od 1327. do 1368. godine.
PETRARKIZAM I ANTIPETRARKIZAM
Oponašanje Petrarkina talijanskog pjesništva, ponajprije »Kanconijera« i, u manjoj mjeri, »Trijumfa«.
U tom razdoblju oponašaju se i dovode do krajnosti te gomilaju retoričke bravure, poput nizanja oksimorona, stihova koji započinju istim riječima, varijacija na temu, što se često pretvara u pjesničku dosjetku.
To su prije obilježja određene trubadurske lirike nego Petrarkina pjesništva, no petrarkizam se u nekim pjesmama oslanjao na tu tradiciju pa je kondenziranim i doslovnim preuzimanjem njegovih motiva i postupaka, metafora i usporedbi, ona ponovno zaživjela među prvim petrarkistima.
Hrvatska se izdvaja množinom pjesnika, posebice u Dubrovniku i Dalmaciji, te trima različitim naraštajima, kao u talijanskom petrarkizmu, što također govori o razvijenoj pjesničkoj aktivnosti.
Specifičnost hrvatskog petrarkizma sastoji se i u tome što u njem sonet i jedanaesterac nisu zaživjeli, a petrarkistički postupci, stil, motivi i frazarij uspješno su se oponašali u dvostruko rimovanim dvanaestercima hrvatske tradicije.
PRVA GENERACIJA
Zbornik Nikše Ranjine (1507.)
Š. Menčetić (1457–1527), Dž. Držić (1461–1501)
DRUGA GENERACIJA
M. Vetranović (1482–1576), H. Lucić (1485–1553), D. Ranjina (1536–1607), D. Zlatarić (1558–1613) i mnogi dr.,
HANIBAL LUČIĆ (1485. - 1553.)
lirski pjesnik i dramatičar s otoka Hvara
Teme su mu ženska ljepota i neuzvraćena ljubav
stoljeće - spoj Petrarce i narodne tradicije
skladnost, simetričnost i harmoničnost
U XVI. st. djelovali su i antipetrarkisti, među kojima su najpoznatiji F. Berni (oko 1497–1535) i T. Folengo (1491–1544), koji su parodirali tipični onodobni lirski frazarij i retoričke postupke.
M. Držić (1508–67) djelomice je, parodirajući postupke prethodnih hrvatskih petrarkista, utemeljio antipetrarkističke elemente u svojim komedijama, premda je i sâm sastavio petrarkistički ljubavni kanconijer.
Petrarkizam - naziv za pjesničku školu koja se javila u 15. st., a kasnije se širi i u druge europske književnosti
Petrarkizam je eponim, eponimi su riječi koji označuju neki izum ili otkriće, umjetnički pokret, a nastale su od imena u opću imenicu.