Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Antun Gustav Matoš (Citati ('' Najbedastija mlada zdrava žena je…
Antun Gustav Matoš
Citati
'' Najbedastija mlada zdrava žena je zabavnija od najduhovitijeg muškarca. ''
'' Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube. ''
'' Mučicu mu, kada već za to malo slobodice tavorim, daj da i slobodu govorim! ''
'' I dok je srca, bit će i Kroacije! ''
'' Ne ispovijedam se, da popa ne pokvarim.''
'' Mi bo ljubimo Hrvatsku, jer ljubimo sebe. ''
'' Ne, nije Hrvatska samo ime golo i bez sadržine! Mi već živujemo preko hiljadu godinica zasebnim političkim životom i naši stari znaše kroz bure vjekova sačuvati na trošnom čunu domovine prastaro hrvatsko obilježje državno kojemu je bio ban i sabor predstavnikom ne samo po imenu.''
životopis
pokušaj studiranja veterine mu nije uspio
'' Poslaše me u Beč na veterinu, da postanem pasji dentist, konjski specijalist, kravlji geburcelfer i pileći bakteriolog, ali ja svirah sa Suchyjem, kasnijim violinistom u Pragu, lutah s mojim bratićem Hugom... izgubih vladinu potporu i dođoh u Zagreb sa dugom kosom i veltšmercem...''
za sebe je znao reći: ,,Ja sam dakle Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem."
rođen u Srijemu u Tovarniku 13. lipnja 1873. g.
otac August koji je bio učitelj je 1875. g. premješten na učiteljsku školu u Zagrebu gdje se seli s obitelji
prvih deset godina Matoševi su stanovali u današnjoj Tomićevoj ulici 12 (prije izgradnje uspinjače), a 1885. godine su kupili prizemnicu u Jurjevskoj ulici br. 10 na čijem su mjestu 1904. godine sagradili dvokatnicu koja se i danas ondje nalazi
je krenuo je u prvi razred zagrebačke opće pučke škole, a 1883. godine završio je četvrti razred i krenuo u prvi razred gimnazije
do sedmoga razreda gimnazije bio je učenik Klasične gimnazije u Zagrebu
ocjenu nedovoljan osim iz fizike i propedeutike dobio je i iz hrvatskoga jezika kod profesora Ivana Broza
sedmi razred polazio je dva puta
polazio je Školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda gdje je naučio svirati violončelo
djed s očeve strane, Grgur Matoš (1812.-1899.), bio je iz Kaćmara, kao i obitelj Matoš, koja se onamo doselila tijekom 18. stoljeća iz Turjaka južno od Sinja, a podrijetlom su iz Rame u Hercegovini
odlazi u vojsku, ali 1894. godine dezertira nakon osam mjeseci službe u Kutjevu, pa iz Hrvatske bježi u Srbiju
u tom bijegu posjećuje svoj zavičaj i rodbinu
u Beogradu je tijekom sljedeće tri godine i nekoliko mjeseci radio kao čelist pa novinar, literat
bio je stalan gost kavane "Dardaneli" gdje su se okupljali književnici-boemi, neovisni novinari i glumci
zarađivao je držeći instrukcije u obitelji Sarajevčić gdje je u to doba i stanovao
kao vojni bjegunac, u četiri navrata potajno dolazio u Zagreb tijekom 1905., 1906. i 1907. g.
godine , poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan od austrougarskih vlasti, vraća se u Zagreb
umro je u Zagrebu 17. ožujka 1914. godine od karcinoma grla, uslijed pogrješnog liječenja (tretiran je za tumor umjesto za rak)
umro je s knjigom u ruci, s knjigom Ksavera Šandora Gjalskoga ''Na rođenoj grudi'', pokušavši pred samu smrt nešto na unutarnjoj strani korica napisati
sprovod i pokop bio mu je 19. ožujka 1914. g. na zagrebačkome groblju Mirogoju
početkom kolovoza 1899. g. odlazi u Pariz u kojem ostaje sve do 1904. g.
za vrijeme boravka u Parizu napisao svoje najznačajnije proze
u vrijeme Svjetske izložbe u Parizu 1900. godine Hörmann je Matoša angažirao kao novinara te je punih džepova živio najsretnije zadnjih pet ili deset godina
hrvatski putopisac, pjesnik, novelist, esejist i feljtonist
jedan od najboljih hrvatskih književnika
najistaknutiji predstavnik hrvatske moderne
Književno stvaralaštvo
proza
obilježja
piše novele u dva tematska kruga
novele s tematikom iz zagorsko-zagrebačke sredine, domaće sredine
novele bizarnog sadržaja u kojima su likovi čudaci
novele su mu kozmopolitskih obilježja, simboličkog značenja, napušta realnu motivaciju
novele često nemaju logike, završetci su nevjerojatni, mnogo je ironije, sarkazma, komike, groteske, ali i finog Ilirizma, posebice u opisima pejzaža
''oštar smisao za humor, još više za satiru, sklonost prema neobičnome, upravo fantastičnome, i sposobnost poante'' (I. Frangeš)
dodirivanje aktualnih društvenih problema, motivima misterija ljubavi, nokturalnih stanja i atmosfera
ističe psihološku motivaciju dok sociološku stavlja u drugi plan
u putopisnoj prozi uvodi motiv pejzaža kao samostalnu temu i izražavajući pejzažom promišljanja o raznim problemima i emocionalno stanje
zbirka novela
Novo iverje (1900.)
Nekad bilo - sad se spominjalo
U čudnim gostima
Camao
Božićna priča
Iglasto čeljade
Samotna noć
Umorne priče (1909.)
O tebi i o meni
Moć štampe
Ugasnulo svjetlo
Bura u tišini
Duševni čovjek
Lijepa Jelena
On
Poštenje
Balkon
Jesenska idila
Prijatelj
Ministarsko tijesto
Vrabac
Osveta ogledala
Ubio!
Put u ništa
Cvijet sa raskršća
Sjena
Iverje (1899.)
Moć savjesti
Nezahvalnost
Čestitka
Pereci, friški pereci...
Kip domovine leta 188*
Miš
poezija
obilježja
česta pojava motiva smrti, elegičnost, sumornost i baladičnost mnogih njegovih stihova
pjesme je pisao pod utjecajem Baudelairea
u njegovoj poeziji može se uočiti profinjeni ritam i izmjena govorne i pjevne intonacije
cijelo je vrijeme imao potrebu za sonetom te povezivanjem mirisa, boje, riječi i glazbe
u pjesmama “Notturno” i “Jesenje veče”, izražavao je domoljubne osjećaje koji su bili sastavni dio njegove osobnosti
u pjesmama “1909”, “Iseljenik” i “Stara pjesma” pokazao je koliko je razočaran nezainteresiranošću Hrvata u vrijeme u khuenovskoj eri
Stara pjesma
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavicâ čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
ljubav i cvijet javljaju se kao nadmoćni motivi u početku njegova pjesničkog govora
intenzivno osjećanje prolaznosti i nestajanja, sivilo boja i zvukova, sumnje i doživljaji ljubavi kao velike boli - posljedica su sukoba sna i stvarnosti, najjače izraženih u ponajboljim ljubavnim pjesmama "Samotna ljubav", "Djevojčici mjesto igračke", "Utjeha kose".
Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.
Djevojčici mjesto igračke
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta;
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta.
Još je deset karnevala do tvog bala.
Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva, kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš — to je šala.
Al će doći veče, kad ćeš, ko Elvira,
Don Huanâ sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.
Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.
kao pjesnik javlja se relativno kasno, tek oko 1906. godine, kada se već formirao kao osoba i književnik
zbirka pjesama: Pjesme (1923.)
zbirka je tiskana nakon njegove smrti
zbirka se sastoji od 97 pjesama, neke od njih su : ''Stara pjesma'', ''Utjeha kose'', '' Djevojčici mjesto igračke'', '' Sirotica'', ''Samotna ljubav'', ''U bolnici'', ''Zvono'', ''Živa smrt'', ''Mladoj Hrvatskoj'' ...
u književnost ušao sa samo devetnaest godina novelom ''Moć savjesti'', objavljenom u Vijencu 1892. g.
novela označuje početak hrvatske moderne
diskurzivni književni oblici
putopisi
'' Vidici i putovi ''
'' Naši ljudi i krajevi ''
“Oko Lobora”
pravi primjer proze s pejzažem kao glavnom temom
