Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Hrvatske zemlje u prvoj polovici XIX. stoljeća (Hrvatski narodni preporod,…
Hrvatske zemlje u prvoj polovici XIX. stoljeća
Hrvatski narodni preporod
Pretporodno doba
oblikovanje hrvatske nacionalne ideje,
procvat kulture na hrvatsko jeziku
nastanak hrvatskih kulturnih ustanova
Ilirski pokret težio je stvoriti zajednički jezični standard i politički okvir za sve južnoslavenske narode
g. početak narodnog preporoda
Ljudevit Gaj u Zagrebu počeo objavljivati
Novine horvatzke
s književnim prilogom Danica
horvatszka, slavonzska i dalmatinzka
hrvatski naziv u novinama zamijenjen ilirskim, jezik je štokavski
prve narodne čitaonice u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu
Matica ilirska
car zabranio uporababu ilirskog imena u Hrvatskoj
Ivan Kukuljević Sakcinski
autor prve hrvatske drame Juran i Sofija
održao prvi puta u povijest u Hrvatskom saboru govor na hrvatskom jeziku
Ante Kuzmanič
pokreće časopis
Zora dalmatinska
u Zadru
Pojava političkih stranaka
od 1836. hrvatska javnost se polarizirala oko nacionalno kulturnih pitanja
Ilirska stranka
stranka preporodnog pokreta
zalaže se za intergraciju hrvatskih, ali i južnoslavenskih zemalja
ističe načelo legitimizma i izbjegava radikalizam
ima pristaše među svim društvenim slojevima koju sudjeluju u političkom životu
Horvatsko-vugerska stranka
zastupa čvrsto povezivanje Hrvatske i Ugarske
protivi se ilirskim idejama, za uvođeenje mađarskog kao službenog
ima pristaše među nižim plemstvom
hrvatski=kajkavski
Srpanj 1845. krvopliće na Markovom trgu u Zagrebu (srpanjske žrtve)
povodom izbora za skupštinu Zagrebačke županije izbili su oružani sukobi između narodnjaka i mađaraona
umjiješala se vojska, 13 mrtvih i više od desetak ranjenih
ban Franjo Haller dao ostavku
posljednje zasjedanje Hrvatskog sabora kao staleškog
jednoglasno odlučeno da će službeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji postati hrvatski
Hrvatska u pretpreporodno doba
Stanje u hrvatskim zemljama na početku XIX stoljeća
problem razjedinjenosti: Banska Hrvatska, Vojna krajina, Dalmacija, Austrijsko Primorje
jezično pitanje: ne postoji standardizirani hrvatski jezik, Banska Hrvatska- latinski, Dalmacija i Istra- talijanski,Vojna krajina- njemački
pripadnici plemstva i građanstva stječu visoku naobrazbu u Beču i Pešti i potpadaju pod utjecaj strane škole, seljaštvo je uglavnom nepismeno i osjeća pripadnost samo u užem zavičaju
Preteće narodnog preporoda do 1835
pojavilo se više pojedinaca koji su se zanimali za hrvatsku povijest, oživljavanje hrvatske kulture, standarizaciju jezika i postacljali političke zahtjeve za ujedinjenje hrv. zemalja i otpor spram mađarizacije
Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.)
zagrebački biskup, svjetonazor pod utjecajem prosvijećenog apsolutizma
do 1790.g. se zalaže za uvođenje ilirskog jezika kao službenog u Hrvatskoj
prvi se zalaže za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom (1797.)
biskupsku knjižnicu otvorio za javnost
objavljena prva ekonomska rasprava na hrvatskom jeziku
izdao poslanicu svećenicima da skupljaju narodne izraze, poslovice i pjesme
darovao gradu park Maksimir
Hrvatski sabor 1825.
dogovoreno da će zastupnici koji idu u Ugarski sabor zahtijeva ujedinjenje Varaždinskog generalata Dalmacije s Banskom Hrvatskom i izjednačavanje poreza u Hrvatskoj I slavoniji
ugarski zastupnici podžali su zahtijeve za intergracijom Hrvatske, ali su i tražili da mađarski postane jezik školstva i uprave u Hrvatskoj
Hrvatski sabor 1827.
potvrđene odluke Ugarskog sabora
o ujedinjenju morao je odlučiti car
mađarski jezik uveden je kao obvezan predmet u hrvatskim gimnazijama
Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko- slavenskog pravopisanja
prijedlog pravopisne reforme po uzoru na češki pravopis
objavljena na njemačkom i hrvatskom
Gaj je u Zagrebu okupio intelektualni krug iliraca koji pišu na ilirskom
Janko Drašković, Disertacija
prvi hrvatski politički program
napisan na štokavskom narječju
uputa zastupnicima u Požunu
zahtjev za stvaranjem Iliričkog kraljevstva koje bi obuhvatilo Bansku Hrvatsku, Dalmaciju i Vojnu krajinu. slovenske krajeve te osmansku Bosnu
Hrvatska u doba revolucije
Zahtijevanje naroda (1848.)
ujedinjenje hrvatskih zemalja
ukidanje kmetstva
narodna nezavisnost
uspostava Sabora kao zastupničkog tijela i vlade odgovorne Saboru
postavljanje Josipa Jelačića za bana
Josip Jelačić(1801.-1859.)
pukovnik u glini i pristaša Narodne stranke
postavljen za bana
promaknut u generala i zapovjednika Vojne Krajine, kasnije za namjesnika Rijeke i Dalmacije
travanj 1848. prekida državnopravne veze s Ugarskom i postavlja Bansko vijeće koje je odgovaralo izravno njemu
ukidanje kmetstva
kmetovi postaju vlasnici svojih selišta
odštetu vlastelinima isplatit će država
Lipanj-srpanj 1848.
zasjedanje prvog zastupničkog Sabora
znatan dio zastupnika iz redova građanstva
ban kao viriliste postavio i pravoslavno svećenstvo
Sabor potvrđuje sve Jelačićeve proglase
postavlja zahtjev za preuređenjem Monarhije kao federativne zajednice i ujedinjenje Hrvatske s novoproglašenim tvorevinama Ujedinjenom Slovenijom i Vojvodino Srpskom
Hrvatsko-mađarski rat(1848.-1849.)
Mađari imaju pretenzije prema Hrvatskoj, pregovori propadaju i Sabor počinje organizirati obranu od mogućeg mađarskog napada
mađaroni odcjepljuju Virovitičku županiju od Hrvatske
Jelačić kao carski general dobiva zapovijed za uporabu sile protiv pobunjenih Mađara
11.9. Jelačićeve trupe prelaze Dravu i pripajaju Međimurje Hrvatskoj
29.9. bitka kod Pákodza- bez pobjednika, hrvatske snage odlaze prema austrijskoj granici gdje očekuju pojačanje
Jelačić postaje vrhovi zapovjednik carskih snaga u Ugarskoj
listopad- Jelačić pomaže u gušenju revolucije u Beču
siječanj 1849. Jelačić i knez Winischgratzu zauzimaju Budim i Peštu
kolovoz 1849. ruske snage nanose Mađarima konačan poraz
Oktroirani (nametnuti) ustav
proglasio ga car Franjo Josip I. u ožujku 1849.
Austrijsko Carstvo je centralistička država
osigurana njemaka prevlast
predviđen zajednički parlament (Carevinsko vijeće)
Hrvatska definirana kao pokrajina neovisna o Ugarskoj i izravno podređena Beču
Jelačić u rujnu 1849. proglasio da ustav važi u Hrvatskoj
ukinut ustav
Austrijska vladavina u Dalmaciji i Istri
Upravno uređenje Dalmacije i istre nakon 1815.
Dalmacija 1816. proglašena posebnom ˝krunskom zemljom˝
Franjo Tomašić na čelu Kraljevine Dalmacije
osnovana Zemaljska vlada
Dalmacija je bila podijeljena na 4 okruga koji su dijelili na kotare a ovi na općine, središta u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru
Istra je nakon uspostave austrijske vlasti bila podijeljena na tršćanske i riječke oblasti
Rijeka ponovo sastavljena pod vlast ugarske krune, ali ne kao dio Banske Hrvatkse, nego ponovo kao
corpus separatum
1825, Trst dobiva autonoiju pa je odijeljen od Primorja
Istra kao novoosnovana pokrajina zajedno s Goričkom činila Austrijsko primorje koje je bilo pod izravnom upravom vlade Beču
papa Lav XII. donio bulu kojom je preuredio biskupijske granice u Dalmaciji i Istri
Gospodarske i društvene prilike
sloboda trgovine i plovidbe pomogli su u razvoju dalmatinskih gradova
Zadar je bio upravno središte Kraljevine Dalmacije
. preko Splita obnovljena trgovina s Bosnom
povećava se broj pučkih škola
nastavni jeziki talijanski, talijanizacija stanovništva i dalje nastavljena putem školskog sustava
Istra je gospodarski i kulturno bila pod utjecajem Trsta i Rijeke
Austrijski Lloyd
osnovan 1833. u Trstu
parobrodarsko društvo koje je svojim kapitalom pobijedilo svu konkurenciju na istočnojadranskoj obali
st. na istočnojadranskoj obali započinje turizam kao nova gospodarska djelatnost
Borba za očuvanje hrvatske narodne svijesti
za očuvanje hrvatskog narodnog indetiteta u Istri i Kvarneru veliku važnost imala je glagoljaška tradicija
glagoljaško su bogoslužje posebno čuvali franjevci i trećoreci, pa je ukidanje samostana u vrijeme francuske vladavine snažno pogodilo tu tradiciju
ukidanje glagoljaškog i uvođenje latinskog bogoslužja u mnogim mjestima je bilo shvaćeno kao pokušaj odnarođivanja
liječnik Ante Kuzmanić pokreće časopis
Zora Dalmatinska
Hrvatska u doba Napoleona
mir u Campo Formiju
prvi put se unutar Habsburške Monarhije postavlja zahtjev za ujedinjenjem Dalmacije s Banskom Hrvatskom, Beč to odbija i stvara posebno upravno podrčje
ukinuta Mletačka Republika, čiji teritorij zajedno s Dalmacijom i Istrom, Francuzi prepuštaju Austriji
Mir u Požunu
Austrija mora odstupiti Veneciju, Dalmaciju i Istru Francuzima
Francuska uprava u Dalmaciji i Istri
vojna uprava-maršal Auguste Marmont, civilna- Vincezno Dandoldo
podčinjavanje Crkve. građanski zakoni, gospodarske reforme
školstvo: licej u Zadru i 7 gimnazija
1806.-1810. Zadar- dvojezične novine Il Regio Dalmata - Kraglski Dalmatin
F.M. Appendini: Grammatica della lingua Ilyrica
Ilirske pokrajine(1809.-1813.)
upravno područje izravno priključeno Francuskom Carstvu, osim Dalmacije, Istre i Dubrovnika, obuhvaća i pokrajine koje nakon mira u Schönbrunnu Austrija mora odstupiti
Napolen je stvorio Ilirske pokrajine iz strateških razloga,kako bi odsjekao Austriju od Jadrana i kako bi mogao izravno pomagati Osmanlijama u slučaju sukoba s Rusijom
sjedište je u Ljubljani a namjesnik je Auguste Marmont
Lujzijana, nova cesta od Karlovca do Rijeke
najvažnije trajno dostignuće francuske vlasti vila je modernizacija uprave i sudstva
ilirski naziv za narod i jezik bit će prihvaćen u hrvatskom preporodu
službeni jezik postao ilirski, tj. hrvatski standardiziran prema dubrovačkom govoru
Francuzi se povlače iz Ilirskih pokrajina i prepuštaju ih Austriji
habsburška vlast nad tim prostorima potvrđena je na Bečkom kongresu
uveden Građanski zakonik (1812.) i osnivaju se škole
Ukidanje Dubrovačke Republike
francuska okupacija
službeno ukidanje i pripojenje Dalmaciji