Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Drugo razdoblje svjetske književnosti(1929.-1952.) :red_flag:, preuzimanje…
Drugo razdoblje svjetske književnosti(1929.-1952.)
:red_flag:
Egzistencijalizam
lat. exisistentia=postojanje, bivanje, opstanak, život, osoba čovjek
književno- filozofska orijentacija
glavno načelo
Čovjek samo svojim djelima i promišljanjem može odrediti i svoju sudbinu koju najprije gradi samome sebi.
temeljna teza
Čovjek nije u stanju spoznati smisao života(esenciju)
Apsurdna egzistencija-posljedice razmišljanja
:star:
1.
Čovjek u moralnom smislu apsolutno slobodno izabrati moguće varijante od rođenja do smrti te da ne postoji nikakva etička odrednica.
2.
Ne postoji esencijalna veza različitih egzistencija:čovjek se rađa i umire sam bez obzira na okolinu.
temelj apsurda
Čovjeku preostaje samo bezmislen (apsurdan) život.
Čovjek je bačen u takav đivot protiv svoje volje.
osnivač:
J.P. Sartre,Mučnica(uvod u egzistencijalnu filizofiju)
Obilježja
U završnici trećeg desetljeća 20. stoljeća nestaju neki modernistički pokreti ili im je smanjen utjecaj
nastaju novi književni smjerovi smjerovi
Socijalistički realizam
Dadaizam
Ekspresionizam
Razaranje klasičnih formi osjeća se u pjesničkim, proznim i dramskim djelima
Poezija obiluje raznovrsnim oblicima i teži k iskazu čovjeka
Predstavnici
Pjesništvo
Thomas Stearns Eliot(1888.-1965.)
Jacques Prevert(1900.-1977.)
Proza
William Faulkner(1897.-1962.),
Krijek i bijes
Albert Camus(1913.-1960.),
Stranac
Drama
Bertol Brecht(1898.-1956.),
Majka Courage i njezina djeca
Samuel Breckett(1906.-1989.),
U očekivanju Godota
Eugène Ionesco(1909.-1994.),
Stolice
Kazalište
Kazalište apsurda
Antidrama
Zato što drama znači radnju,a u antidrami je nema
razlike prema klasičnim dramama
proturječnost replika uvjetovana je odsutnošću
uzročno- posljedične veze i zato ne možemo pratiti logički slijed
u klasičnoj drami logika je odraz vjerovanja u svijet koji se može razumom obuhvatiti, objasniti dok ovdje postupke ne možemo protumačiti(apsurdni)
nema radnje u tradicionalnom smislu riječi(početak, sredina,završetak)
u oskudnoj radnji prisutna je rascjepkanost pa čak i proturječnost replika
Epsko kazalište
Gledatelj je after koji treba odlučiti.
Svaki je prizor samostalan, spojen principom montaže i napetošću u krivuljama za svaki prizor.
Glumac treba znati promatrati svijet kako bi to znao pokazati, nije važno kako on izgleda, nego što je objektivno i što je prevedeno.
