Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
TERMOREGULACIJSKI MEHANIZMI U OVISNOSTI O VELIČINI TIJELA - Coggle Diagram
TERMOREGULACIJSKI MEHANIZMI U OVISNOSTI O VELIČINI TIJELA
Termoregulacija je održavanje tjelesne temperature unutar granica koje omogućuju uspješno funkcioniranje stanica
Životinje koje, regulacijom proizvodnje i izdavanja topline, održavaju stalnu tjelesnu temperaturu nazivaju se toplokrvnima (homeotermnima)
Sisavci tjelesnu temperaturu održavaju uglavnom između 36 i 38 °C
Ptice tjelesnu temperaturu održavaju između 40 i 42 °C
Ovakve životinje imaju brojne kontrolne mehanizme održavanja stalne temperature tijela
Kada je hladno imaju različite aktivnosti za zagrijavanje.Oni zadrhte ili se protresu ili trče.To je moguće zato što svako kretanje životinje stvara toplinu iz kemijske reakcije disanja
Polarni medvjedi sene smrzavaju jer njihov metabolizam proizvodu toplinu,a kretanje stvara više topline.Tijekom hibernacije njihova se temperatura snižava za nekoliko stupnjeva u odnosu na onu u aktivnom životu
Imaju termoizolaciju poput dlake,perja ili debljeg sloja potkožne masti.Ove adaptacije pomažu da se toplinska energija održi unutar životinja
Na vrućini se homotermj znoje da se ohlade,otvore svoja perja ili se premještaju na manje toplo mjesto i legnu.
Ovo je jedan od temeljnih preduvjeta održavanja homeostaze toplokrvnih životinja. To je čuvanja konstantne unutrašnje sredine, neophodne za odvijanje metaboličkih procesa
Životinje čija se tjelesna temperatura mijenja ovisno o temperaturi okoliša nazivaju se hladnokrvnima (npr.gmazovi)
Pri nižoj temperaturi su uglavnom manje aktivne. Neke hladnokrvne životinje mogu svojim ponašanjem utjecati na temperaturu tijela.
gmazovi traže sunčana ili sjenovita mjesta, ovisno da li žele podići ili sniziti svoju tjelesnu temperaturu.
Kukci koji žive u velikim "društvima", kao mravi, pčele, stršljeni ili termiti se zagrijavaju podrhtavanjem mišića ili mahanjem krilima odnosno poticanjem strujanja zraka omogućuju određeno hlađenje.
Sposobnost termoregulacije nije neograničena i prestaje biti učinkovita pri vrlo visokim i vrlo niskim temperaturama okoliša, kada se zbog zatajivanja termoregulacijskoga mehanizma događa toplinski udar ili smrzavanje organizma.
Toplinsko stanje živoga organizma ovisi o proizvodnji topline u njemu (što potječe od oksidacijskih kemijskih procesa), o njezinu izdavanju u okolinu i o primanju topline iz okoline.
Homeostaza označuje održavanje nekog biološkog sustava i njegove unutarnje sredine u okviru fizioloških uvjeta
Čovjekov organizam, kao homeoterman, održava stalnu tjelesnu temperaturu tako da neprestano izjednačuje izdavanje topline s njezinim stvaranjem
Pri visokim temperaturama okoliša najviše se topline izdaje znojenjem. Čovjek svjesno potpomaže termoregulaciju prikladnim odijevanjem i primjerenom prehranom
Količina proizvedene topline regulira se promjenom intenziteta kemijskih oksidativnih procesa; za hladna vremena npr. toplina se stvara u mišićima koji drhte.
Ako tijelo nije u mogućnosti održavati normalnu temperaturu i ona se povećava značajno iznad normalne, javlja se stanje koje je poznato kao hipertermija. Ovo se događa kada je tijelo izloženo temperaturi od oko 55 °C; izloženost ovoj temperaturi duže od nekoliko ili do oko 70 °C ubija.
Suprotno stanje, kada se temperatura tijela smanjuje ispod normalnih nivoa granica , poznato je kao hipotermija.
Preživljavanje svake jedinke ovisi o njenoj
sposobnosti da se nosi s promjenama u okolišu.Organizam odgovara na promjene u okolišu s ciljem da održi unutrašnje uvjete na optimalnoj
razini za funkcioniranje
Toplina se izdaje:
odvođenjem (konvenkcijom)
odvođenje topline ovim putem dešava se tako da se ona kondukcijom prenese sa tijela u zrak ili tečnost, a zatim odnese strujom konvekcije
provođenjem (kondukcijom) s površine tijela
Pošto je zrak slabviji vodič od vode , tijelo uronjenu u vodu iste temperature gubi mnogo više topline nego u dodiru sa zrakom. Kondukcija prestaje nakon izjednačavanja temperatura tijela i vodiča.
zračenjem (radijacijom)
Ako je organizam topliji, zrak će primiti samo manje količine topline, a daleko veći dio zrači u okolne predmete
isparivanjem (evaporacijom) vode iz kože i pluća
Ima dva oblika: nevidljivo i znojenje. U prvom slučaju voda isparava istovremeno sa pojavom na površini kože, a naglo se povećava sa porastom okolne temperature iznad 30 °C, kao i znojenje
grijanjem zraka pri udisanju
grijanjem zraka pri udisanju
izbacivanjem mokraće i izmeta
Količina izdane topline regulira se promjenama u optoku krvi
npr. izdavanje topline za hladna vremena smanjuje stiskanjem krvnih žila u koži (vazokonstrikcija), a povećava za topla vremena njihovim proširivanjem (vazodilatacija)
Svim termoregulacijskim procesima upravljaju termoregulacijski centri smješteni u hipotalamusu. Oni primaju obavijest o promjenama vanjske temperature od termoreceptora smještenih u koži.
Toplina se neprekidno stvara u organizmu, kao energetski „nusproizvod“ metaboličkih reakcija, ali istovremeno i kao jedan od temeljnih uvjeta njihovog normalnog toka.
