Please enable JavaScript.
Coggle requires JavaScript to display documents.
Drugo razdoblje svjetske književnosti - Coggle Diagram
Drugo razdoblje svjetske književnosti
Trajanje
1929.-1952.
Obilježja
razaranje klasičnih formi
dominacija proznih i dramskih vrsta
pojava egzistencijalizma, epskog teatra i kazališta apsurda
poezija obiluje raznovrsnim oblicima i teži k iskazu čovjekova misaonoga i emotivnog svijeta
veći broj književnih smjerova s početka stoljeća nestaje, a neki književni smjerovi i ideje dominiraju i postaju službene književne norme, npr. socijalistički realizam
Predstavnici
PJESNIŠTVO: Thomas stearns Eliot i Jacques Prevert
PROZA: Albert Camus, Stranac (1942.); William Faulkner, Krik i bijes (1929.)
DRAMA: Bertolt Brecht, Majka Courage i njezina djeca (1939.); Eugene Ionesco, Stolice (1951.); Damuel Beckett, U očekivanju Godota (1953.)
Epsko kazalište
osporavanje kazališne tradicije
spajanje epske i dramske književnosti
tvorac je Bertolt Brecht
angažiranost gledatelja i kritički odnos svega što se događa na sceni
U epskom kazalištu događaji se nižu u slikama i prizorima, likovi su tumači uloga te se distanciraju od uloge, ubacuju se songovi i parole, narativno u drami (epska drama)
efekt začudnosti
Kazalište apsurda
antidrama-drama znači radnju, a u antidrami je nema
razlike u odnosu na klasične drame: nema radnje u tradicionalnom smislu riječi, prisutna je rascjepkanost i proturiječnost replika koja je uvjetovana odsutnošću uzročno- posljedične veze te zbog toga se ne može pratiti logički slijed, u antidrami postupke ne možemo protumačiti pa ih zovemo apsurdnima
Egzistencijalizam
lat. exisistentia- postojanje, život
književno filozofska orijentacija
psnivač je Jean. Paul Sartre: Mučnina (uvod u egzistencijalističku filozofiju)
glavno načelo je da čovjek samo svojim djelima i promišljanjima može odrediti svoju sudbinu koju gradi samome sebi
egzestencija prethodi esenciji
apsurdna egzistencija okreće se sama sebi jer joj ništa drugo ne preostaje